Rat za oblake na Bliskom istoku

Prema izvještaju američkih novina The New York Times (NYT), zemlje Bliskog istoka i regije Sjeverne Afrike, koje pate od nestašice vode, ušle su u utrku za razvoj tehnologija potrebnih za zasijavanje oblaka koji inače prolaze njihovim nebom, ali ne daju padavine.

NYT piše da su iranski dužnosnici godinama bili zabrinuti da im druge zemlje uskraćuju jedan od vitalnih izvora vode.

Krađa vode iz oblaka

Usred teške suše koja je pogodila njihovu zemlju 2018. godine, neki visoki dužnosnici u Iranu zaključili su da im neko “krade” vodu iz oblaka.

U izvještaju se citira istaknuti dužnosnik Iranske revolucionarne garde, brigadni general Gholam Reza Jalali, koji je rekao, u govoru održanom 2018. godine, da “Izrael i još jedna zemlja zajedno rade na tome da iranski oblaci ne ispuštaju padavine”.

NYT navodi da je ta neimenovana zemlja, koju Jalali nije želio otkriti, Ujedinjeni Arapski Emirati, koji su započeli ambiciozan program zasijavanja oblaka ubrizgavanjem hemikalija u oblake kako bi potaknuli oborine.

Kontrola oblaka

Američki list navodi da iranske sumnje nisu iznenađujuće, s obzirom na “zategnute” odnose Teherana s nekim arapskim zaljevskim državama, napominjući da prava svrha tih napora “nije ukrasti vodu, već izazvati kišu na isušenim teritorijama.”

U 12 zemalja (od 19 u regiji) s prosječnom količinom oborina manjom od 10 inča godišnje, što je pad od 20 posto u proteklih 30 godina, vlade smatraju da je prijeko potrebno bilo kakvo povećanje slatke vode, dok mnogi smatraju da je zasijavanje oblaka (vještačka kiša) brz način za rješavanje problema.

I dok bogate zemlje poput Ujedinjenih Arapskih Emirata upumpavaju stotine miliona dolara u taj napor, druge zemlje se pridružuju utrci, pokušavajući osigurati da ne propuste priliku za dobivanje pravednog udjela u oborinama “prije nego što drugi isuše nebo.”

Ekonomska isplativost programa zasijavanja

Ovakvi napori se nastavljaju poduzimati iako se postavljaju ozbiljna pitanja o tome može li se ovom tehnikom proizvesti dovoljno kiše da bi bilo vrijedno truda i troškova.

U svom izvještaju novine napominju da su se druge zemlje, poput Maroka, Etiopije, Irana i Saudijske Arabije, uključile u programe “zasijavanja oblaka”, a još šest zemalja na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi razmišlja o tome.

Iako je ”zasijavanje oblaka” počelo prije otprilike 75 godina, njegova učinkovitost, tvrde stručnjaci, nije znanstveno dokazana.

Naučnici kažu da je životni vijek oblaka, posebno vrste kumulusa koji će vjerojatno proizvesti kišu, rijetko duži od nekoliko sati. Ponekad se oblaci mogu zadržati duže, ali rijetko dovoljno dugo da stignu do druge zemlje, čak i u Arapskom zaljevu, gdje je sedam zemalja blizu jedna drugoj.

Izvući kišu iz oblaka

Međutim, mnoge zemlje Bliskog istoka zanemarile su skepticizam stručnjaka i nastavile su planove za vještačko izvlačenje eventualne vlage iz oblaka.

Prema novinama, Ujedinjeni Arapski Emirati su neupitni regionalni lider u području zasijavanja oblaka. Interes ove zemlje za sigurnost vode je porastao, a broj stanovnika se povećao sa 100.000 u 1960-ima na oko 10 miliona u 2020. godini, zbog čega je skočila i potražnja za vodom.

NYT dodaje da u naučnoj zajednici postoje sumnje u učinkovitost zasijavanja oblaka, budući da veliku prepreku predstavlja poteškoća, a možda i nemogućnost dokumentiranja stope porasta oborina.

U tom kontekstu, Alan Robock, naučnik za atmosferu sa Univerziteta Rutgers i stručnjak za procjenu strategija klimatskog inženjeringa, kaže da je problem u tome što nakon završetka zasijavanja ne možete znati hoće li iz oblaka padati kiša ili ne.

Roy Rasmussen, stručnjak za fiziku oblaka u američkom Nacionalnom centru za istraživanje atmosfere smatra da postoji još jedan problem, a to je da visoki kumulusi, “koji su ljeti vrlo česti u UAE-u i susjednim zemljama, mogu biti toliko turbulentni da je teško utvrditi ima li zasijavanje ikakvog učinka.”