Ukrajinskog žita i dalje malo, po visokoj cijeni

Mjesec dana od kako je 22. jula postignut sporazum o izvozu žitarica iz Ukrajine kroz Crno more, ukrajinske luke je napustilo dvadesetak brodova, piše Tanjug.

Tog dana je u Istanbulu uz posredovanje UN-a potpisan sporazum koji je okončao višemjesečnu blokadu Crnog mora od strane ruskih ratnih brodova i ukrajinskih morskih mina.

Ukrajinska Lučka uprava je saopštila da je u prvih mjesec dana oko 600.000 tona žitarica krenulo na svjetsko tržište. Vlasti imaju ambiciozne planove da uskoro stotinu brodova mjesečno isplovljava iz Odese i drugih luka.

Ali, put dotle je trnovit. Jer svega je pet brodova do sada došlo do regiona Odese da pokupi hranu, od toga jedan pod patronatom UN-a kako bi što prije stigao do Etiopije gdje historijske suše ostavljaju milione ljudi na ivici gladi, piše Deutsche Welle (DW)

Ostali brodovi koji su isplovili su oni koji su već mjesecima bili zaglavljeni u lukama.

Variraju troškovi transporta

„Vrlo traljavo ide sa potpisivanjem novih ugovora o transportu. Igrači na tržištu ne vjeruju baš Rusima i računaju da bi moglo biti iznenađenja”, kaže za DW Pavlo Martišev iz Kijevske Škole ekonomije.

Prema njegovim riječima, troškovi transporta veoma variraju, često u samo jednom danu.

„Čas ima izvještaja o ruskim napadima u regionu Odese, ili na luku u Nikolajevu, čas ruski lovci nadlijeću demilitarizovani morski koridor koji je predviđen za siguran prolaz brodova“, navodi Martišev.

Ovaj ekonomista je u ranijoj analizi računao da Ukrajina može da dođe do dodatnih pet milijardi dolara kroz izvoz žitarica. Sada nije siguran da će se ta optimistična računica ostvariti.

Genadij Ivanov, poslovođa logističkog preduzeća BPG Shiping, tačno zna šta je po srijedi. Kaže da mu je sada teško da ubjedi brodske kompanije da pošalju brodove do njegovog rodnog grada Odese.

Premije za rizik

„Tek mali broj njih stalno radi u potencijalno opasnim regionima poput zapadne Afrike ili Jemena, i mali broj je sada spreman da ide do Ukrajine“, ističe Ivanov.

Za takva putešestvija prevoznici moraju osiguravajućim kućama da plaćaju premije za rizik. „To na kraju bitno povećava troškove u odnosu na susjedne mirne zemlje poput Rumunije ili Bugarske“, kaže on za DW.

Ali, što duže morski koridor bude funkcionisao, to će sve više kompanija biti spremno da stavi brodove na raspolaganje.

„Kada je potpisan sporazum o žitaricama, osiguranja su očekivala premiju od 4,0-5,0 posto vrijednosti robe za sedam dana. Danas je to 1,0-1,5 posto, ali i to je ipak 200.000 do 270.000 dolara po brodu nedjeljno“, računa Ivanov.

Brodovlasnici traže dodatni novac za najam broda jer se on dodatno zadržava barem nedjelju dana na kontroli u Istanbulu. Uslov ruske strane bio je da turska vojska ispita svaki brod kako bi se spriječile eventualne isporuke oružja Ukrajini morskim putem.

„Sve to znači da tona tereta iz ukrajinskih luka košta 25 do 35 dolara više nego iz rumunskih luka“, objašnjava Ivanov.

Ubijanje otkupnih cijena

To smanjuje dobit izvoznika i ubija otkupne cijene koje dobija ukrajinski seljak. A to je prednost za najvećeg konkurenta na tržištu žitarica – Rusiju. Doduše, i za rusku robu osiguravajuće kuće traže dodatne premije od izbijanja rata, navodi DW.

„Rusija ove godine očekuje rekordnu žetvu od 90 miliona tona pšenice. Pod ovim uslovima, ruska pšenica će dominirati svjetskim tržištem. Rusi mogu da nude i popuste, već su potisnuli ukrajinsku pšenicu sa važnih tržišta u Turskoj i Egiptu“, kaže Pavlo Martišev.

Slično važi za suncokretovo ulje. „Od početka rata mnoge fabrike u Ukrajini ne rade, pa se umjesto ulja izvoze neprerađene sjemenke što donosi znatno manje deviza“, pojašnjava ovaj ekonomista.

Stručnjaci procjenjuju da još uvek oko 18 miliona tona žitarica čeka u ukrajinskim silosima. To “kida živce” posebno farmerima koji gaje kukuruz.

Zauzdati zahtjeve osiguravajućih kuća

„U septembru i oktobru stiže nova žetva. Ako se drastično ne ubrza izvoz, onda će nedostajati skladišta za oko deset miliona tona kukuruza“, upozorava Martišev. On traži međunarodnu pomoć i povoljne kredite za male proizvođače kako bi brzo mogli da sagrade privremene silose.

Heinz Strubenhof, stručnjak za poljoprivredu koji je ranije u Ukrajini radio za Svjetsku banku, smatra da bi sporazum o žitaricama mogao da donese plodove tek kada zapadni partneri pomognu Ukrajini da zauzda zahtjeve osiguravajućih kuća.

Ako se to ne desi, ukrajinski seljaci bi mogli da siju sve manje pšenice i kukuruza, a sve više uljane repice i suncokreta.

A to bi, kaže ovaj stručnjak, na kraju podrilo nade da ukrajinsko žito može da spriječi glad u Africi i drugdje.