Ukrajinci oko Zaporožja pripremaju se na najgore

Za Volodimira Plašihina, mogućnost katastrofe u nuklearnoj elektrani Zaporožje, svega šest kilometara udaljenoj od njegovog rodnog grada Nikopolja na jugu Ukrajine i vidiljivog na horizontu preko Dnjepra, vraća strašne uspomene.

Četiri mjeseca je 1988. proveo služeći vojsku u Černobilu, dvije godine nakon što se tamo desila najgora nuklearna katastrofa ikad. Po povratku kući, odmah je primljen u bolnicu zbog ozbiljnih zdravstvenih problema.

„Svaka vena u grlu bila je uvećana. Jedva da sam mogao kihnuti. Bio sam potpuno nemoćan. Bilo je zaista teško, a ja sam tamo bio dugo nakon što se desilo najgore“, kazao je u tekstu objavljenom u Foreign Policy, dodavši kako je bio toliko bolestan da je u bolnici proveo mjesec i po. „Sada bi mi se to moglo ponovo desiti – ali u još gorem obliku. Teško da mogu objasniti taj strah nekome ko ovo nikada nije iskusio.“

Plašihin (61), nosi dva puna kanistera benzina i tablete joda gdje god ide, ali je ipak odlučio ostati u Nikopolju. Kako piše novinarka Liz Cookman, iskustvo koje Plašihin ima čini ga ključnim za dobrovoljni gradski tim za evakuaciju koji je u pripravnosti.

Uspomene na Černobil teško pritišću stanovnike Nikopolja, gdje je polovina od blizu 106 000 ljudi ostala uprkos prijetnji od nuklearne katastrofe i ruskih raketa kojima ih gađaju od prije mjesec dana. Mnogi stanovnici imaju dovoljno godina i sjećaju se kako su pružali utočište rođacima koji su pobjegli sa sjevera države od nuklearne katastrofe, a sada jedva uspijevaju otrčati do skloništa kako bi izbjegli rakete.

Zabrinutost zbog sudbine Zaporožja, najveće nuklearne elektrane u Evropi, porasla je u petak nakon što je Rusija upozorila na moguću ukrajinsku tzv. operaciju pod lažnom zastavom u ovoj elektrani. To je optužba koju je iznosila i ranije da zataška svoje postupke. Ruske snage, koje su okupirale elektranu u proljeće i sporadično su je granatirale i minirale dok je koriste kao štit protiv ukrajinskih kontranapada, navodno su svom osoblju naredile da se skloni i rasporedile su veću količinu vojne opreme unutra, izazvavši bojazan da se okupatorske snage spremaju da izazovu nuklearnu nesreću.

Uprkos globalnim strahovima od katastrofe – prema trenutnim proračunima, radijacija bi mogla dospjeti na zapad do Češke – nastojanja da se informišu stanovnici koji žive blizu elektrane šta raditi ukoliko dođe do najgoreg, su utišana. Spasilački timovi i ekipe hitne pomoći izveli su vježbu u proteklim danima u gradu Zaporožju, koji ostaje pod ukrajinskom kontrolom, ali vlasti Nikopolja kazale su kako vjeruju da nema razloga da se širi panika među populacijom.

Maksim Kostrikin (35), šef nikopoljskih hitnih službi kazao je da imaju tri izvora da odrede je li situacija postala kritična: državni nuklearni regulator, glavni radiolog u regiji i operateri postrojenja. Treća opcija je, međutim, nedostupna budući da preostali Ukrajinci u elektrani, rade tamo kao ruski taoci.

Evakuacija grada

Ako nivo radijacije premaši određeni, ali još neotkriveni nivo, ukrajinski Parlament će izdati naredbu da se evakuiše grad. Evakuacijske tačke su već određene kao i broj posebnih ruta o kojima može biti odlučeno u tom času u zavisnosti od obrazaca vjetra. Tablete joda, koje pomažu zaštititi štitnu žlijezdu od radioaktivnog joda, već se dijele stanovnicima svake četiri godine, a veći broj njih je podijeljen u danima nakon invazije. No, mnogi lokalni stanovnici su kazali da su zaboravili kako koristiti tablete ili su ih zagubili.

Gradonačelnik Nikopolja, Aleksandar Sajuk, kazao je da njegov ured ima pozivni centar za one kojima su potrebne informacije i da su kod porodičnih ljekara postoje zalihe tableta joda za one kojima su potrebne. Za sada su općinski zvaničnici dovoljno zauzeti pokušajima da se nose da desecima ruskih raketnih napada dnevno.

Do prije mjesec dana, Nikopolj je bio relativno siguran, pa je čak nudio utočište za 4500 izbjeglica iz obližnjih gradova kao što je Enerhodar. Stanovnici kažu da su napadi isprva bili samo noću. Kada su oni uspostavili svoju rutinu, eksplozije su se počele dešavati i danju.

Eduard (52), stanovnik naselja Lapinka u Nikopolju, gledao je televiziju na kauču u 15h u ponedjeljak kada je pogodila raketa BM-21 Grad. Kuća mu je razorena, a on je preživio jer je izašao do ljetnje kuhinje nekoliko minuta prije – oštri komadi metala ostali su na mjestu na kojem je sjedio.

Tačno u isto vrijeme i u neposrednoj blizini, Konstantin (42), njegov brat Sergej (36), i majka Antonina (62), izgubili su krov usljed još jednog udara. Potrčali su prema podrumu čuvši obližnju eksploziju, ali je raketa pogodila njihovu kuću i talas eksplozije je bacio braću niz stepenice. Zaradili su manje ogrebotine od gelera, ali se smatraju sretnicima jer su preživjeli.

Za svega mjesec dana, više od 1300 raketa već je pogodilo Nikopolj, uništivši 710 kuća i usmrtivši osmero ljudi, za Foreign Policy je kazao službenik civilne odbrane. Prema riječima načelnika hitnih službi Kostrikina, najgora noć bila je kada je pogodilo 80 raketa kao i četiri zapaljive rakete BM-21 Grad, ispustivši kapsule sa zapaljivim sadržajem. Prema Human Rights Watchu, slično oružje koristili su ruski posrednici na istoku države 2014.

„Niko ne zna zašto se ovo dešava“, kazao je Fisak. „Osvrnite se po gradu: ovdje nema vojske.“

Iako se smatra da je ukrajinska kontraofanziva već pokrenuta na jugu države, sa napadima na okupirani Krim i mostove ključne za rusko snabdijevanje hersonske regije, Enerhodar ostaje pod čvrstom ruskom okupacijom. Budućnost nuklearne elektrane i Nikopolja, ostaje nesigurna.

Lena Kravčuk, (51), medicinska sestra koja također živi u naselju Lapinka, čula je eksploziju prvi put u životu 18. jula, kada je raketa pogodila komšijinu kuću, unistivši rubne zidove i bacivši je na koljena. Od tada, ona i muž žive među teglama kiselih krastavaca i mariniranog paradajza u podrumu. Imaju i tablete joda u skloništu.

„Bila sam dijete kada se desio Černobil i rođaci iz Kijeva su došli ovdje da se sklone“, kaže ona. „Izgleda da je sada red na nas da bježimo.“