Šta ako dođe do eksplozije u nuklearnoj elektrani Zaporožje?

Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) uključila je alarm zbog granatiranja nuklearne elektrane Zaporožje, koja je pod ruskom kontrolom, tvrdeći da trenutna situacija predstavlja veliki rizik i da bi mogla voditi „nuklearnoj katastrofi“.

Rusija i Ukrajina međusobno se optužuju za napade na elektranu i „nuklearni terorizam“, dok IAEA od njih traži „maksimalnu suzdržanost“.

Gdje je elektrana Zaporožje i zašto je tako važna?

Nuklearna elektrana Zaporožje je najveća u Evropi i među deset najvećih u svijetu, te proizvodi polovinu ukrajinske nuklearne energije.

Elektrana ima ukupni kapacitet od 6.000 megawatta, što je dovoljno za četiri miliona domova.

Nalazi se u južnoj ukrajinskoj stepi na rijeci Dnjepar, oko 550 kilometara jugoistočno od ukrajinskog glavnog grada Kijeva te oko 525 kilometra južno od Černobila, poprišta nuklearne katastrofe iz 1986. godine.

Elektranom trenutno upravlja ukrajinsko osoblje, ali čuvaju je ruske snage.

Prema IAEA-u, elektrana ima šest reaktora koji se hlade vodom iz sovjetske ere, a koji sadrže uranij 235. Svaki ima kapacitet od 950 megawatta. Jedan megavat osigurava dovoljno energije za 400 do 900 domova godišnje.

Elektrana je oko 200 kilometara od Krima, koji je Rusija anektirala 2014. godine.

U utorak, ukrajinski operator Energoatom saopštio je da se ruske snage koje okupiraju elektranu spremaju da „priključe elektranu na mrežu Krima“.

Michael Black, direktor Centra za nuklearni inženjering na Imperial koledžu u Londonu, rekao je za Al Jazeeru da je glavna zabrinutost to što bi spajanje elektrane na krimsku elektroenergetsku mrežu moglo prekinuti napajanje reaktora.

“Trebate tu energiju da osigurate hlađenje reaktorima… Sve dok [ti generatori] rade, onda je sve u redu”, rekao je.

„Ohrabrujuće je to što Rusi žele iskoristiti struju, što sugeriše na to da ne žele oštetiti elektranu“, dodao je.

Šta kaže IAEA?

Rafael Mariano Grossi, generalni direktor IAEA-a, opisao je situaciju kao „potpuno van kontrole“, u intervjuu za AP prošle sedmice.

„Prekršen je svaki princip nuklearne sigurnosti“, rekao je.

„Ulog je ekstremno ozbiljan i ekstremno opasan“.

U intervjuu, rekao je da se ne poštuje fizički integritet elektrane i da je prekinut lanac snabdijevanja, tako da nije sigurno da li elektrana dobija sve što joj je potrebno „i da tamo ima mnogo nuklearnog materijala koji treba inspekciju“.

U izjavi od utorka, Grossi je rekao da u elektranu treba hitno biti upućen tim eksperata.

IAEA mjesecima pokušava poslati inspekcijski tim u nuklearnu elektranu, ali bez uspjeha.

IAEA također navodi da ga je Ukrajina informisala o ponovnoj uspostavi kabla koji se može koristiti za napajanje elektrane strujom iz obližnje termoelektrane ukoliko to bude potrebno.

„Vanjski kabl je potreban da bi se omogućilo prigodno hlađenje u objektu“.

Može li elektrana eksplodirati i šta bi se onda desilo?

Prema ekspertima, to je moguće, ali vjerovatnoća da se dogodi ipak nije toliko velika.

„Ono što imamo ovdje, sa prisustvom vojske, je veoma teško. Ukoliko se skupi više faktora za katastrofu, eksplozija bi mogla biti moguća“, rekao je Al Jazeeri Ross Peel, iz Centra za naučne i sigurnosne studije King's koledža u Londonu.

„Teško je reći hoće li se to dogoditi i kakve bi bile moguće posljedice, odnosno, kolike bi mogle biti. To bi zavisilo od toga kako je došlo do eksplozije“, dodao je.

Vlada zabrinutost zbog granatiranja oko elektrane, sa potencijalnim oštećenjem kritične infrastrukture, uključujući reaktore.

„Reaktori moraju konstantno biti hlađeni vodom koja prolazi kroz njih“, kaže MV Ramana, profesor na Školi javne politike i globalnih poslova na Univerzitetu Britanske Kolumbije.

„Ukoliko nema vode, reaktor se ne hladi, a gorivo se počinje topiti. To stvara visok pritisak i moguće je da dođe do eksplozije“, dodao je.

Neposredno nakon eksplozije, stručnjaci kažu da bismo vjerovatno mogli vidjeti masovnu evakuaciju zbog nevidljivog radioaktivnog oblaka. No, utjecaj curenja radijacije vjerovatno bi se osjećao godinama.

„Iz te regije bi pobjegle stotine hiljada ljudi“, kaže Ramana.

„Bio bi tu oblak, koji se ne bi mogao vidjeti, ali mi možemo pratiti oblak zahvaljujući osjetljivim instrumentima koji mjere nivo radijacije“, dodaje.

„Neke od bolesti koje bi bile posljedica eksplozije, bile bi akutno trovanje radijacijom, a dugoročno, rak. Naprimjer, u Černobilu, ljudi koji su išli u reaktor i oni koji su stajali na vrhu zgrade u plamenu i pokušavali ugasiti požar, bili su izloženi jakoj radijaciji i za nekoliko sati su počeli osjećati posljedice“, kaže Ross.

„Oni koji ne bi bili izloženi jačoj radijaciji, mogli bi patiti od akutnog trovanja radijacijom i oporaviti se. To bi se desilo u roku od nekoliko sedmica, a možda mjeseci. Ljudi koji bi bilo izloženi nižem nivou radijacije, bili bi podložniji slučajevima raka u narednim godinama i decenijama“, dodao je.

Koji su drugi mogući scenariji?

Više nego eksplozija reaktora, eksperte brine šteta na sistemima koji hlade potrošeno gorivo i reaktore. Ako nema hlađenja, to vodi nekontrolisanom povećanju toplote, topljenju i vatri koja bi mogla osloboditi i raširiti radijaciju van zaštitnih struktura.

„Najviše nas plaši otpuštanje radijacije, a ne nužno eksplozija“, rekla je Al Jazeeri Amelie Stoetzel sa Odjela za ratne studije King's koledža u Londonu.

„Iako (eksplozija) djeluje zastrašujuće, otpuštanje radijacije bi u svakom slučaju bilo katastrofalno“.

„To je nepredvidivo. Ne znamo gdje bi oblak [koji sadrži radioaktivni materijal] otišao; može ići bilo gdje, ovisno o vremenskim uslovima.”

Zbog geografske pozicije elektrane, radijacija bi mogla doći do svakog dijela Evrope.

„Zaporožje je u centru kontinenta. Kamo god vjetar puhao, neko će biti kontaminiran. U ovom trenutku, ekspertima je teško vršiti procijene“, dodala je.

„Jedino što je sigurno je da imamo vojne aktivnosti oko nuklearne elektrane koje joj prijete. Kako će se dalje razvijati, teško je reći“.

Ako radijacija iscuri, šta je sljedeće?

Eksperti očekuju hitne evakuacije, ali i teškoće u pristupu zdravstvenim ustanovama zbog vjerovatnog velikog priliva pacijenata.

„Kada se dese takve nesreće, mnogo ljudi osjeća simptome trovanja, uključujući i one koji nisu bili izloženi, ali koji osjećaju strah i paniku“, objasnila je Stoetzel.

Eksperti također tvrde da bi evakuacija u ratnoj zoni bila sama po sebi komplikovana.

„Mnogo ljudi već je otišlo iz regije, ali dosta je i onih koji su ostali“, kaže Stoetzel.

„Znači, mnogo ljudi bi žurilo u bolnice, a mnogo bi ih bježalo iz zone, što je problematično. Bilo bi konfuzije, a u ratu, evakuacija ljudi je izuzetno teška“, dodala je.

Prema ekspertima, strah od radijacije bi za mnoge ljude mogla biti opasnija od same radijacije.

„Bilo bi mnogo pacijenata sa psihološkim simptomima koji su vezani za saznanje da je radijacija možda iscurila iz obližnje elektrane. Najveći problem za vladu bio bi kako se nositi sa tolikim brojem pacijenata“, kaže.

A u slučaju eksplozije, radijacija bi mogla voditi ka „dugoročnoj katastrofi“, tvrdi Ramana.

„To nije nešto poput toga da bi ljudi bili izloženi radijaciji i odmah pali mrtvi. Psihološke posljedice bile bi ogromne, povrh psiholoških posljedica samog rata”, kaže.