Američka kolumnistica: Ima li razlike biti musliman u Kanadi ili u SAD-u?

U članku objavljenom u časopisu Time, Amerikanka Sofia Ali Khan piše kako je bila prisiljena emigrirati u Kanadu nakon što su ona i njena porodica osjetili da pod hitno moraju napustiti Sjedinjene Američke Države nakon eskalacije maltretiranja i nasilja nad muslimanima, posebno nakon što je bivši predsjednik Donald Trump preuzeo vlast.

Dodala je kako je nakon preseljenja u Kanadu shvatila da može obilježavati vjerske muslimanske praznike bez imalo straha od napada ili maltretiranja, što nije osjećala u rodnom gradu u Pennsylvaniji.

Istakla je kako postoji ogromna  razlika između toga da budeš musliman u Kanadi i musliman koji živi u SAD-u.

Autorica je objasnila da su ona i njena porodica emigrirali u Kanadu 2017. godine, nekoliko mjeseci nakon što je Trump preuzeo vlast, nakon što su se uvjerili da je islamofobija prerasla iz ličnog stava u antimuslimansku agendu koju sponzorira država.

Napomenula je kako je zbog ovakve situacije strahovala za sigurnost svoje djece.

Kolumnistica je navela rezultate studija i anketa koje je proveo Institut za socijalnu politiku i razumijevanje (ISPU), specijaliziran za pitanja američkih muslimana, koji potvrđuju da su strahovi od rasta islamofobije u SAD-u opravdani.

‘Trajni’ antimuslimanski stavovi

Prema tim rezultatima, u 2020. godini polovina roditelja muslimana izjavila je da imaju dijete školskog uzrasta koje je bilo zlostavljano na temelju vjerske pripadnosti, a u gotovo trećini tih slučajeva počinilac je bio nastavnik ili službenik škole.

U 2021. godini ispitani muslimani su izjavili da su doživjeli institucionalnu diskriminaciju na mnogo većim nivoima nego druge vjerske skupine.

Na aerodromima, naprimjer, 44 posto muslimana je doživjelo diskriminaciju u odnosu na pet posto u slučaju drugih osoba.

Što se tiče zapošljavanja, stopa diskriminacije muslimana iznosi 33 posto, u poređenju sa osam posto u slučaju drugih ispitanika.

Autorica naglašava da su antimuslimanski stavovi ”trajni” stavovi, kao što se dogodilo i s drugim etničkim skupinama.

Upozorila je da izloženost muslimana stalnim prijetnjama i diskriminaciji ostavlja ozbiljne posljedice na njihovo mentalno zdravlje.

Spomenula je i studiju objavljenu 2021. godine u časopisu JAMA Psychiatry, prema kojoj su muslimani dva puta skloniji samoubistvu od Amerikanaca drugih vjerskih pripadnosti.

Autorica pojašnjava kako ni Kanada nije idealna za muslimane, jer je ova zemlja bila svjedok – i još uvijek je – određenom broju antimuslimanskih incidenata, među kojima je najpoznatiji ubistvo šest osoba i ranjavanje još pet ljudi u pucnjavi u džamiji u Quebecu 2017. godine.

Put koji je dovoljno širok za sve nas

Što se tiče drugih etničkih skupina, autorica je istaknula da Kanada, također, nije idealna zemlja, jer studije pokazuju da tamnopute osobe i stalosjedilački narodi još uvijek trpe široko rasprostranjenu diskriminaciju na poslovima, u obrazovanju i socijalnim uslugama.

Međutim, naglašava da je bitna razlika između SAD-a i Kanade u tome što potonja priznaje kolonijalnu prošlost i u službenim izjavama naglašava namjeru da poštuje stajališta autohtonih naroda i njihova prava te da prekine kolonijalno naslijeđe u domaćim zakonima i politikama, za razliku od SAD-a.

Na kraju članka je izjavila kako ne razumije u potpunosti zašto se Kanada odlučila suočiti s kolonijalnim naslijeđem, dok Amerika nastavlja minimizirati i negirati svoje.

Izrazila je nadu da će SAD poduzeti isti korak kao i njihov sjeverni susjed i raditi na usvajanju jasnog narativa o povijesti na putu naprijed.

To je, na kraju krajeva, jedini put koji je dovoljno širok za sve nas, kazala je.