Politico: Putin je novi kineski vazal

Portal Politico objavio je tekst o temi rusko-kineskih odnosa od početka rata u Ukrajini, sa zaključkom da će Rusija zbog teške situacije u kojoj se našla, prihvatiti platiti visoku cijenu za podršku Kine u svom preživljavanju, kao niži partner ovisan o Pekingu.

Politico piše da će odnos dvije sile tako postati suprotan onome iz prošlog stoljeća, kada je Kina bila u sjeni moćnijeg SSSR-a.

Kada je prvi čovjek Kine Mao Zedong posjetio sovjetskog diktatora Jozefa Staljina u zimu 1949, Staljin ga je ostavio da sedmicama čeka u svojoj snijegom okovanoj vikendici 27 kilometara izvan Moskve, gdje je poniženi i izolirani kineski vođa gunđao o svemu, od kvaliteta ribe do neudobnog madraca.

Kada su se dva komunistička lidera konačno susrela i porazgovarala o poslu, Staljin je isposlovao veoma dobar dogovor. Dogovoreno je da kineski predsjednik od Rusije kupi oružje i tešku mašineriju, uz pozajmicu na koju je Peking morao plaćati kamate.

‘Bezgranično’ prijateljstvo koje ima granice

Sedam decenija kasnije, odnos snaga je doživio radikalnu promjenu. Malo prije nego što će napasti Ukrajinu, ruski predsjednik Vladimir Putim otputovao je na Zimske olimpijske gre u Pekingu i naglasio „bezgranično“ prijateljstvo sa kineskim liderom Xijem Jinpingom, no, nije bilo nikakve dileme ko je tu bio u ulozi stvarne supersile. Kineska ekonomija od 18 miliona milijardi dolara je deset puta moćnija od ruske, a Peking u rukama drži dotovo sve karte u postavljanju uslova za rusko finansijsko preživljavanje.

Dok ruska ekonomija trpi udarce sa Zapada, Kina je jedini očiti potencijalni dobročinitelj kojem se Putin može okrenuti. Xi dijeli Putinovo neprijateljstvo prema Zapadu i NATO-u, no, to ne znači da će mu ponuditi dobročinstvo.

Xijeva glavna strateška briga su prosperitet i sigurnost Kine, a ne spašavanje Rusije. Peking će vjerojatno kupiti barem nešto nafte preusmjerene iz Evrope, ali samo uz veliki popust u odnosu na globalna mjerila. Kina će pomoći Rusiji samo u onoj mjeri u kojoj ne privuče sankcije i ne ugrozi vlastitu sposobnost prodaje robe bogatim zemljama Sjeverne Amerike i EU-a.

Javno, Kina pravi veliki šou političke solidarnost prema Moskvi. Povećala je trgovinu s Rusijom, okrenula leđa Ukrajini, proširila transakcije koje ne uključuju korištenje dolara ili eura, udvostručila je saradnju s Rusijom u razvoju vojne tehnologije i s njom vrši zajedničke vojne vježbe na Pacifiku.

„Sada kada je Zapad zauzeo poziciju diktatora, naše ekonomske veze s Kinom će jačati još brže“, rekao je nedavno Sergej Lavrov, ministar vanjskih poslova Rusije.

Xi je, kako se čini, veliki poštovalac Putina na ličnom nivou. S njim je od početka rata razgovarao više puta, a sa ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim nijednom.

No, piše Politico, postoje veoma ozbiljne granice ovim „bezgraničnim“ vezama. Kina uvjerava Zapad da ne prodaje Rusiji oružje i rezervne dijelove za avione. Peking ne želi postati žrtva sankcija, tako da mora postaviti granice u odnosima. Što je još više zabrinjavajuće za Putina, Kina će mu za podršku postaviti visoku cijenu. Peking, naprimjer, želi ograničenje prodaje ruskog oružja Indiji, kineskom rivalu na Himajalima.

„Za razliku od perioda Hladnog rata, Rusija će sada biti slabiji partner moćnijoj Kini. To će iritirati Putina“, kaže Matthew Kroenig, zamjenik direktora u Centru za strategiju i sigurnost atlantskog vijeća.

Opsjednuti ispravljanjem historijskih poniženja

Ta uloga druge violine nije scenarij koji bi Putin zamislio kada je odlučio napasti Ukrajinu, potaknut željom da obnovi nekadašnju slavu svoje nacije.

No, trebao je pretpostaviti da će to biti tako. Kina je zemlja koja je opsjednuta ispravkom historijskih poniženja i pozicijom globalnog liderstva. Vrijeme kada je SSSR bio ideološki i ekonomski superioran nad komunističkom Kinom, davno je prošlo.

Huawei tako gradi rusku 5G mrežu, dok Rusija traži saradnju sa Kinom po pitanju svega, od dijelova za avione, do zamjene valuta.

Andrej Kortunov, generalni direktor ruskog Vijeća za međunarodne odnose sumnja da će ruska elita imati mnogo apetita da služi Kini kao manji partner.

Najznačajnija kalkulacija Kine možda bi se mogla odnositi na to koliko će dugo ići u pomaganju Putinu da se izbori sa embargom EU-a na rusku naftu, koji će u ruskom budžetu ostaviti prazninu, ukoliko u igru ne uskoče drugi veliki kupci. U odlučivanju koliko će kupiti, Peking ima veliku prednost nad Moskvom.

Ruska nafta je već pojeftinila. S obzirom na to da Kina uvozi više od 10 miliona barela dnevno, sigurno postoji prostor da se ta brojka i poveća, no, ruska prodaja u EU-u iznosila je oko 2,4 miliona barela dnevno. S obzirom na kinesku brigu o prevelikoj ovisnosti o pojedinačnim dobavljačima, malo je vjerovatno da će Kina odjednom početi kupovati sav ruski višak nafte.

Kina drži karte i kada je u pitanju plin. Prije invazije, Putin je sa Xijem potpisao sporazum prema kojem će kineski uvoz plina biti povećan na 48 milijardi kubnih metara godišnje, u poređenju sa 4,1 milijardi iz 2020. godine. Rusija planira i novi plinovod, Moć Sibira 2, u koji bi se prebacio plin namijenjen Evropi.

‘Kina drži sve karte’

„No, problem je što Kina u rukama drži sve karte za pregovore“, kaže Nikos Tsafos, glavni savjetnik za energetiku grčkog premijera.

„I poput prve linije Moć Sibira, Kina će ostvariti tešku pogodbu. Ono što se u ovom trenutku ne može znati je da li je Kina spremna sklopiti dogovor. Rusija će vjerojatno ponuditi vrlo atraktivne uvjete – ako ništa drugo, zbog svog očaja. Ali hoće li ih Kina prihvatiti? Hoće li ih cijena dovesti u iskušenje ili će dvaput razmisliti o proširenju ovisnosti o Rusiji u ovom trenutku?”.

Potreba Rusije za saveznikom podudara se s kineskim rastom ambicija. Što je Moskva izoliranija, to će možda više morati pomoći Kini u ispunjavanju njene geopolitičke ambicije.

Godinama kineski zvaničnici tiho lobiraju za smanjenje izvora ruskog oružja Indiji, s kojom Kina ima nesuglasice o granici, koji su ponekad prerastali u krvave obračune.

Od 2017. do 2022. godine, Indija je Rusiji bila najveće tržište oružja, a tek poslije slijedi Kina. Borba sa indijskim vojnicima naoružanima ruskim oružjem Kini ne može biti zabavna.

„Rusija oslabljena ratom i sankcijama odgovara dugoročnim kineskim interesima“, pojašnjava Bobo Lo, bivši zamjenik šefa australske misije u Moskvi.

„Ruska izolacija će je dodatno gurnuti u položaj nižeg partnera, sa sve jačom ekonomskom i strateškom ovisnošću o Kini“.

Politico podsjeća da SSSR i Kina uprkos ideološkoj bliskosti decenijama imali teške odnose.

„Kina je bila manji partner 1950-tih godina. Kada su bili Staljin i Mao, Staljin je bio učitelj, titan komunističkog pokreta. Kad je Staljin umro, Mao je s visoka gledao na Hruščova, kao nekoga ko nije razumio ideologiju. Kada je Deng Xiaoping upoznao Gorbačova, Deng je po svemu sudeći mislio da je Gorbačov idiot“, priča Joseph Torigian, autor knjige Prestiž, manipulacija i prinuda, o Staljinu i Maou.

Različite vizije budućnosti

Dok Xi i Putin imaju bolje lične odnose od svojih prethodnika, imaju i različite vizije budućnosti njihovih zemalja i njihovih uloga u svijetu.

Xi ima fokus na trećem predsjedničkom mandatu, sa ciljem da od SAD-a preuzme mjesto najjače ekonomije svjeta. Sankcije bi naštetile tom cilju.

Putin bi, pak, bio sretan da od Kine dobije bilo šta, s obzirom na postojeće teške okolnosti, čak i kada bi to bio podređen položaj u partnerstvu s Pekingom.

„Biti Pekingu u džepu je manje zlo, jer je fokus na borbi sa SAD-om“, kaže Alexander Gabuev, ekspert za rusko-kineske odnose.

„Ako Kina osigura neophodne resurse, a u isto vrijeme se ne miješa u unutrašnje stvari Rusije, to je cijena koju će Putin prihvatiti kako bi se mogao nastaviti boriti sa SAD-om“.