Ko su jerusalemski beduini i zašto ih Izrael pokušava raseliti već pola stoljeća?

Izraelski okupatori odbijaju priznati beduinske naseobine i pokušavaju ih ponovno protjerati s lokacija na periferiji Jerusalema.

Donose se vojne naredbe kojima se dozvoljava brzo rušenje i deložacija naselja bez adekvatnog sudskog preispitivanja (Al Jazeera)

Piše: Aseel Jundi

Ime beduinske zajednice “Abu Dahouk”, koja živi na području Khan al-Ahmara, između gradova Jerusalem i Jerihon, često se ponavljalo posljednjih godina. Pogotovo nakon što su se nastavile prijetnje izraelske okupacije o skorom izmještanju ove beduinske zajednice, ali i drugih palestinskih beduinskih zajednica kojima prijeti prisilno raseljavanje.

Prema podacima koje je objavio Ured Ujedinjenih naroda za koordinaciju humanitarnih poslova na okupiranim palestinskim teritorijima (OCHA) 2017. godine, 46 beduinskih zajednica se suočava s opasnošću od prisilnog premještanja u središte Zapadne obale.

Dvadeset i šest zajednica se nalazi u okrugu Jerusalem, a prema OCHA-u, u njima živi 4.856 beduina koji se suočavaju s teškim životnim uvjetima kada su u pitanju osnovne usluge poput vode i struje, pored poteškoća u pristupu obrazovnim i zdravstvenim ustanovama.

U 26 zajednica u okrugu Jerusalema živi 4.856 beduina (Al Jazeera)

Ko su beduini Jerusalema i odakle su izbjegli?

Jerusalemski beduini pripadaju klanu “Al-Jahalin”, a među Palestincima su poznati kao “Jahalin Arapi”. Nakon što su protjerani u Nakbi 1948. godine, potražili su utočište na Zapadnoj obali, dolazeći s područja Tel Arad u Negevu, koje se proteže na području od oko 50 kilometara sjeveroistočno od Beershebe, na jugu Palestine, 30 kilometara južno od Hebrona.

Na početku svog izbjeglištva, uglavnom su bili koncentrirani na području Hebrona, na jugu Zapadne obale. Zatim su neki od njih odlazili u različitim intervalima prema Jerusalemu, gdje su se rasporedili na četiri glavna područja: Anata, Wadi Abu Hindi, Khan al-Ahmar i Jabal al-Baba. Okupacione vlasti odbijaju priznati njihove naseobine na ovim područjima, zbog čega ih nastoje ponovo ponovno protjerati iz njih.

Koji su najčešći oblici uznemiravanja beduina?

Izgradnja doseljeničkog naselja Ma'ale Adumim, istočno od Jerusalema, 1977. godine bila je prva stanica u politici ugnjetavanja jerusalemskih beduina. Prema riječima Eida Khamisa, glasnogovornika beduinskih zajednica u Khan al-Ahmaru, uznemiravanje se pojačalo 2000. godine, kada je uvedena zabrana kretanja Jahilin Arapima. Osobama koje ne žive na području Khan al-Ahmara zabranjen je ulazak u tu oblast, čak i ako pripadaju istom klanu. Sačinjene su karte i precizirana uska područja za kretanje stanovništva, što je u suprotnosti sa nomadskim načinom života.

U martu 2010. godine donesena je prva odluka takozvane ”Izraelske civilne uprave” da se poruše svi objekti u Khan al-Ahmaru. Stanovnici su podnijeli peticije izraelskim sudovima protiv te odluke u proteklim godinama, što je rezultiralo odlukama o odgađanju rušenja, sve dok izraelski Vrhovni sud u maju 2018. godine nije potvrdio odluku Civilne uprave. Izraelska vojna vlast naredila je da se tamošnje stanovništvo izmjesti i da se poruše beduinska naselja, a umjesto toga će im se pružiti odgovarajuće alternative.

Jerusalemski beduini, kao i beduini u drugim područjima Palestine, suočavaju se s problemom da im se ne priznaje pravo na njihova sela ili njihovo vlasništvo nad zemljom u sklopu politike koja ima za cilj raseliti ovo stanovništvo i grupirati ih u manje enklave, kako smatra akademski istraživač pravne klinike Univerziteta Al-Quds, Ahmed Emara.

Emara ističe da se pravni status beduina razlikuje od zajednice do zajednice. Dok neki od njih žive na palestinskim teritorijama u skladu s dogovorom s vlasnicima zemljišta i porodicama koje ga posjeduju, drugi žive na zemljištu u vlasništvu crkava, koje im dozvoljavaju da tu žive u skladu s određenim dogovorima, kao što je slučaj s beduinskom zajednicom Jabal al-Baba, na primjer.

U svakom slučaju, beduini na periferiji Jerusalema svakodnevno se suočavaju s izazovima koji se tiču ograničavanja njihovog kretanja, ograničavanja upotrebe pašnjaka za stoku i zabrane ulaska u neka područja u blizini njihovih naselja pod izgovorom da spadaju u “vojna područja”. Također, donose se vojne naredbe kojima se dozvoljava brzo rušenje i deložacija naselja bez adekvatnog sudskog preispitivanja, smatra istraživač.

Beduini na periferiji Jerusalema svakodnevno se suočavaju s izazovima (Al Jazeera)

Kakve planove ‘preseljenja’ Izrael želi nametnuti beduinima?

Alternative koje okupacijske vlasti nastoje nametnuti beduinima zanemaruju njihov način života u kojem su im potrebni otvoreni prostori za ispašu stoke.

Okupacija planira prebaciti beduine u urbana naselja s ciljem da ih nasilno “civilizira” na vrlo uskim područjima, i na zemlji za koju Izrael tvrdi da je “državno zemljište” (što znači da pripada Izraelu), a zapravo je riječ o palestinskoj zemlji, koja je jednim dijelom klasificirana kao privatno vlasništvo, kaže istraživač Emara.

Izrael vrši protjerivanje jerusalemskih beduina iz njihovih naselja kako bi ostvario sljedeće: “najveći broj Palestinaca svesti na najmanju površinu zemlje, umjesto velikih površina na kojima sada žive beduini i njihova stoka”, s namjerom da se okolina doseljeničkih naselja i područje oko izraelskih autocesta isprazni od palestinskog stanovništva.

Okupacione vlasti će pristupiti deložaciji beduinskih naselja prema prioritetima koji su utvrđeni planovima za izgradnju doseljeničkih naselja. Emara smatra da će zajednica Khan al-Ahmara vjerovatno biti prva na udaru za deložacije, jer je izraelski Vrhovni sud izdao sudski nalog da se to učini. Beduinske zajednice u Jerusalemu, koje spadaju u takozvani projekat doseljeničkog naselja “E1” (East One), a čini ih 13 zajednica, također su na rasporedu za deložaciju, kao i 12 zajednica nastanjenih u blizini ovog velikog projekta, koji je dio izraelskog plana poznatog kao “Veliki Jerusalem”.

Koji je strateški cilj deložacija beduinskih zajednica?

Khalil al-Tafkaji, direktor Kartografskog odjela u Udruženju za arapske studije, odbacuje narativ da okupacijske vlasti namjeravaju raseliti beduine Khan al-Ahmara kako bi sprovele plan za doseljeničko naselje “E1”, kojim se razbija geografsko jedinstvo Zapadne obale i povezuju doseljenička naselja oko Jerusalema te proširuje doseljeničko naselje Ma'ale Adumim. Objašnjava da treba obratiti pažnju na opasnost šireg regionalnog projekta za 2050.

Prema Al-Tafkajiju, cilj koji izraelska okupacija želi postići ovim projektom jeste otvaranje najvećeg aerodroma na području Nabi Musa između Jerusalema i Jerihona, kroz koji će godišnje prolaziti 34 miliona putnika. Izrael nastoji podići broj turista na 12 miliona svake godine, a za njih će se na tim područjima graditi hoteli i poslovni prostori, pored industrijske zone i drugih projekata koji turistima garantiraju šetnju od obale do Jordanske doline bez prisustva Palestinaca na tom području.

Slične samovoljne prakse se provode i protiv beduina u ostalim dijelovima Palestine (Al Jazeera)

Jesu li uznemiravanja beduina Jerusalema drugačija od ostatka Palestine?

Slične samovoljne prakse se provode i protiv beduina u ostalim dijelovima Palestine, u smislu prijetnji da će ostati bez mjesta stanovanja, da će njihovo zemljište biti konfiscirano a prostor za pašnjake i kretanje ograničen. Međutim, ovakve prakse poprimaju stroži oblik protiv beduinskih zajednica u Jerusalemu jer se svakodnevno ubrzava tempo judaizacije u gradu i njegovoj okolici kako bi se realizirao izraelski plan poznat kao ”Veliki Jerusalem”.

Ovakve prakse uveliko utječu na ekonomsku situaciju beduina, a time i na njihovu opstojnost zbog nemogućnosti da plasiraju svoje mlijeko, jogurt i proizvode od sira.

Istraživač Ahmed Emara skreće pažnju na neuspjeh Palestinske uprave i institucija civilnog društva u rješavanju problema beduina u Jerusalemu, u smislu da im se osiguraju škola i otvore medicinske ambulante kako bi se poboljšao njihov položaj, pogotovo jer nedostatak ili nedovoljne osnovne usluge, kao što su voda, struja i infrastruktura, poput izgradnje ulica, stvara nepovoljno okruženje koje, naravno, dovodi do dobrovoljnog raseljavanja.

Izvor: Al Jazeera