Američki ‘Time’: SAD gubi strateškog nuklearnog saveznika u korist Kine

U tekstu za američki časopis ‘Time’, pakistanski kolumnista ističe da su pakistansko-američki odnosi dostigli najniži nivo za vrijeme vladavine bivšeg premijera Imrana Khana.

Pakistansko-američki odnosi dostigli najniži nivo za vrijeme vladavine bivšeg premijera Imrana Khana (Društvene mreže)

Pakistanski kolumnista Hasan Ali kaže kako je jasno da Amerika gubi u Pakistanu, bez obzira na to kada će se održati sljedeći pakistanski izbori i ko će pobijediti. Smatra da u pakistanskom političkom spektru postoji konsenzus da je budućnost naklonjena Kini, te da je budućnost Pakistana povezana s Pekingom.

U tekstu za američki časopis ‘Time’, pakistanski kolumnista ističe da su pakistansko-američki odnosi dostigli najniži nivo za vrijeme vladavine bivšeg premijera Imrana Khana, koji je optužio Washington da planira da ga smijeni sa funkcije.

Rekao je da je Pakistan ranije bio jedan od najjačih saveznika Washingtona i pouzdan partner u hladnom ratu, ali je prošlosedmična turneja američkog predsjednika Joea Bidena po Aziji s ciljem jačanja odnosa sa starim saveznicima na kontinentu uključivala Japan, Južnu Koreju i Indiju, ali je izostala posjeta još jednom starom prijatelju – Pakistanu, gdje je Washington, kako je to rekao, stalno ustupao teren Kini.

‘Druga domovina’

Pakistanski kolumnista je skrenuo pažnju na posjetu novoimenovanog pakistanskog ministra vanjskih poslova Bilawala Bhuttoa Zardarija Kini, tokom koje je Kinu opisao kao svoju ”drugu domovinu”.

Kaže kako je kraj američke kampanje u Afganistanu ubrzao pad američkog utjecaja u Pakistanu, zbog čega su na površinu isplivale dugotrajne tenzije između dvije zemlje, pri čemu je svaka strana smatrala drugu odgovornom za njen neuspjeh.

Dodaje kako Pakistan tvrdi da je bio prisiljen da se pridruži ”ratu protiv terorizma”. Kao rezultat tog angažmana u Afganistanu, Pakistan je izgubio 70.000 ljudi, pretrpio ekonomske gubitke veće od 150 milijardi dolara i postao je meta nasilnog “ekstremizma”. U međuvremenu, Sjedinjene Američke Države okrivile su pakistansku vojsku i moćnu unutrašnju obavještajnu službu zemlje (ISI) za skrivanje Osame bin Ladena u skrovištu u Abbottabadu i za tajno pomaganje talibanima da povrate kontrolu nad Afganistanom.

Pogoršanje je počelo rano

Hasan Ali pojašnjava da su odnosi između Sjedinjenih Američkih Država i Pakistana pogoršavali od 1950-ih i ranih 1960-ih, kada je Washington dao Islamabadu milione dolara strane pomoći kao nagradu za pridruživanje njegovoj globalnoj kampanji protiv komunizma, a zatim obustavio pomoć kao kaznu za približavanje Islamabada Egiptu i Kini 1965. godine.

Odnosi su se ponovo poboljšali 1970-ih, kada su administracije Nixona i Forda koristile Pakistan kao posrednika za poboljšanje odnosa s Kinom, a zatim dolazi do ponovog pogoršanja pod administracijom predsjednika Jimmyja Cartera, koja je prekinula vojnu pomoć kako bi kaznila Pakistan zbog izgradnje postrojenja za obogaćivanje uranijuma.

S obzirom na to da je Pakistan postao država na prvoj liniji u kampanji Washingtona protiv sovjetske invazije na Afganistan, saradnja između Sjedinjenih Američkih Država i Pakistana ponovo se stabilizirala. Ali kada je taj rat završio 1989. godine, Sjedinjene Američke Države su uvele sankcije Pakistanu prema Presslerovom amandmanu zbog obogaćivanja uranijuma i brzo smanjile svoj angažman u regiji. To je posijalo sjeme nepovjerenja između dvije strane i potaknulo Pakistan da razvije svoje odnose s Kinom.

Postepeno udaljavanje

Ali u godinama koje su prethodile američkom povlačenju iz Afganistana prošle godine, došlo je do postepenog udaljavanja starih saveznika i odlučnog okretanja Pakistana prema Kini, dok se Amerika istovremeno počela približavati Indiji.

S druge strane, Kinesko-pakistanski ekonomski koridor (CPEC), infrastrukturni program vrijedan 62 milijarde dolara, koji stvara trgovinsku i energetsku rutu između Arapskog mora i Kine kroz Pakistan, učinio je Kinu osovinom ekonomskog razvoja Pakistana.

Autor kaže da oslanjanje Pakistana na kineske investicije i njegova ogorčenost zbog onoga što smatra američkom dvoličnošću znači da sada više nije važno ko drži uzde vlade u Islamabadu. Svi veliki i mali politički igrači posvećeni su davanju prioriteta odnosima Pakistana s Kinom u odnosu na one sa Sjedinjenim Američkim Državama. Jedina razlika je u tome dokle će ići u svom otvorenom neprijateljstvu prema Sjedinjenim Američkim Državama.

Izvor: Agencije