Hoće li Turska blokirati ulazak Finske i Švedske u NATO?
Dok predsjednik Turske Recep Tayyip Erdogan izražava nezadovoljstvo, Washington i Alijansa i dalje se nadaju da mogu prevazići neslaganja s Ankarom.
Švedska i Finska su ranije ovog mjeseca počele proces pristupanja NATO-u, dok je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan jasno dao do znanja da se protivi tom potezu.
Ankara se ne slaže s ostalim državama članicama Saveza koje podržavaju širenje NATO-a u jeku ruske invazije na Ukrajinu.
S obzirom na to da svih 30 članica mora jednoglasno glasati da bi se neutralne nordijske nacije pridružile grupi pod vodstvom Washingtona, Turska bi – u teoriji – mogla blokirati njihov pristup.
“Turska ima svako pravo da blokira ulazak Finske i Švedske u NATO”, rekao je za Al jazeeru Ahmet Erdi Ozturk, vanredni profesor politike i međunarodnih odnosa na Univerzitetu Metropolitan u Londonu.
‘Erdogan mijenja politiku zbog izbora’
Međutim, takva pozicija ima cijenu, jer bi u tom slučaju članice NATO-a Turskoj pristupile kao “problematičnom djetetu”.
“Teško je predvidjeti buduću poziciju Turske, jer se ona uglavnom bazira na domaćim političkim dešavanjima. Trebamo imati na umu da je Erdogan napravio ove promjene politike kako bi pobijedio na sljedećim izborima”, kazao je Ozturk.
Murat Ersavci, bivši turski ambasador u Irskoj, Omanu, Australiji i Belgiji, rekao je za Al Jazeeru da se Ankara ne protivi nužno članstvu Švedske i Finske u NATO-u, ali da tome pristupa s rezervom.
Erdogan je optužio Švedsku i Finsku da imaju “otvoren stav prema terorističkim organizacijama”, referirajući se na Radničku partiju Kurdistana (PKK), koju Ankara smatra terorističkom organizacijom.
Turska, također, kaže da dvije nordijske zemlje nisu uspjele izručiti osumnjičene osobe koje ona želi.
Pored toga, Ankara je i dalje ljuta zbog odluke Švedske o zamrzavanju prodaje oružja 2019. godine.
Jedan od navedenih razloga ruske invazije na Ukrajinu bio je zaustavljanje širenja NATO-a.
Moskva je zaprijetila Finskoj i Švedskoj nejasno sročenim “odgovorom” nakon što su jasno iznijele svoje ambicije o članstvu u NATO-u.
‘Ankara ne želi udovoljiti Rusiji’
“Tursko uslovljavanje nije uzrokovano željom Ankare da udovolji Rusiji”, kazao je Ersavci.
Turska se kroz historiju zalagala za širenje NATO-a, dodao je.
“Turska je uvijek snažno podržavala širenje NATO-a, što se vidi na primjeru baltičkih država, Poljske, Mađarske, Rumunije, Bugarske, kao i Slovenije, Slovačke, Crne Gore, Makedonije, Hrvatske, Albanije, pa čak i Gruzije. Međutim, sada je situacija drugačija”, rekao je.
“U Turskoj je jaka percepcija javnosti da Švedska pomaže neprijateljima Turske, što stvara veliki pritisak na vladu”, kazao je Ersavci.
Međutim, rekao je kako se Ankara možda trebala upustiti u privatni diplomatski proces prije nego što je izašla u javnost sa svojim uslovima i izazvala globalnu kontroverzu.
Savez se sada nalazi u teškom položaju.
S jedne strane, Švedska, Finska i većina država članica žele ubrzati pristupni proces; s druge strane, čini se da Turska namjerava odugovlačiti proces zbog nacionalnih interesa, barem privremeno.
“Turska ostaje prilično utjecajna članica NATO-a”, kazao je za Al Jazeeru Garret J Martin sa Transatlantic Policy Centra na Američkom univerzitetu.
Diplomatija iza kulisa i pritiska
“Geopolitički položaj je čini veoma vrijednim igračem, dok je pozicija druge najveće stalne vojne sile u NATO-u, nakon Sjedinjenih Američkih Država, čini potencijalnim saradnikom u kolektivnoj odbrani Saveza.”
Američki i NATO zvaničnici kažu da očekuju da se turska pitanja riješe, iako je retorika Ankare i dalje oštra.
Uprkos nedavnim dešavanjima, stručnjaci vjeruju da bi se pregovori mogli nastaviti u tišini.
“Sljedeći korak će vjerovatno biti diplomatija iza kulisa i međunarodnog pritiska, s ciljem uvjeravanja Turske da prekine blokadu. Švedska i Finska nastojat će smiriti Tursku, ali također možemo očekivati da će SAD i Evropska unija igrati vodeću ulogu u ovoj kampanji stvaranja pritiska”, kazao je Martin.
“Uostalom, i jedni i drugi imaju određenu utjecaj na Tursku, bilo da se radi o prodaji vojne opreme [Washingtonu] ili pružanju pomoći [EU] u sklopu sporazuma o migraciji iz 2016. godine.”
U međuvremenu raste pritisak da se to što brže dogodi, uslijed rata u Ukrajini i priprema Saveza sa samit u Madridu, na kojem je neophodan jedinstven front.
“Najvjerovatnije je da će se Finska i Švedska veoma brzo pridružiti Savezu. Erdogan je lider u transakcijama, a troškovi blokiranja dvije nordijske zemlje – čime je veoma razbjesnio zapadne saveznike – značajno bi nadmašili korist u smislu domaće podrške”, rekao je Martin.
Savez spreman za razumne ustupke Turskoj
U međuvremenu, nekoliko zvaničnika vjeruje da Turska koristi trenutnu situaciju kako bi ucijenila Finsku i Švedsku da ispune njene uslove.
“Erdogan je 2009. godine nakratko blokirao nominaciju Andersa Fogha Rasmussena za generalnog sekretara NATO-a, a popustio je nakon što je nagrađen na visokom nivou”, kazao je Martin.
Imajući to na umu, NATO bi mogao ponovo biti spreman napraviti razumne ustupke Turskoj kako bi prevladao ovaj privremeni teret i nastavio s pristupnim procesom.
“S obzirom na to da ostatak saveza raširenih ruku dočekuje Finsku i Švedsku, postoji jasna politička volja za prevladavanjem ove privremene blokade”, rekao je Martin.