Sankcije Rusiji prijete izgradnji prve turske nuklearne centrale

Sankcije bez presedana Rusiji zbog invazije na Ukrajinu izazvale su svježe brige o prvoj turskoj nuklearnoj centrali, koju gradi kompanija koja je u državnom vlasništvu Rusije.

Prvi reaktor nuklearne centrale Akkuyu, koja se nalazi u blizini Mersina, na obali Sredozemlja, prema planu treba početi s radom sljedeće godine, ali moguća blokada finansiranja i isporuke opreme iz trećih zemalja prijeti da odgodi realizaciju projekta vrijednog dvadeset milijardi dolara.

Rosatom, ruska kompanija koja stoji iza Akkuyua, do sada je izbjegavala sankcije, ali o opciji njenog kažnjavanja navodno se razgovara u Washingtonu. Banke poput Sberbank, najveće ruske finansijske institucije, koja je najveća podrška gradnji nuklearne centrale, već su pogođene sankcijama.

Akkuyu bi trebao osigurati deset posto energije potrebne Turskoj, kada sva četiri reaktora od 1.200 megavata počnu raditi. Prema turskom nuklearnom regulatoru, projekt se u potpunosti finansira ruskim kapitalom.

Upitna isporuka opreme iz trećih zemalja

Sberbank je za Akkuyu, koji je u većinskom vlastništvu Rosatoma, od 2019. osigurao pozajmice od 1,2 mlijardi dolara. Sovcombank, drugi kreditor centrale koji je pod sankcijama, a martu prošle godine je dao 300 miliona dolara pozajmica.

Moguće sankcije za Rosatom mogle bi također utjecati na isporuku opreme za Akkuyu, jer bi ciljale na opremu za energetsku industriju, tehnologiju i usluge.

U intervjuu za tursku televiziju NTV od 23. februara, izvršna direktorica Akkuyua Anastazija Zotejeva rekla je da „velike količine opreme“ za centralu potiču iz Češke, Mađarske i Južne Koreje. Ključnu komponentu proizvodi francuski GE Steam Power, koji je dio General Electrica, a u nadzor gradnje uključena je francuska kompanija Assystem.

Niti General Electric, niti Assystem, niti kompanije iz trećih zemalja, nisu odgovorile na upit za komentar Al Jazeeri.

Turski i ruski zvaničnici razgovarali su o potencijalnim problemima, uključujući finansiranje i nabavku opreme iz trećih zemalja, prema martovskom izvještaju Bloomberga, koji je citirao visoke turske zvaničnike.

„Rusija je odgovorna za sav kapital tokom faze konstrukcije“, rekao je Sinan Ulgen, direktor Centra za ekonomske i vanjskopolitičke studije iz Istanbula.

„Uz sankcije, ovaj model je pod rizikom, jer je Rusiji teže alocirati sredstva. Sada je veći pritisak na njene međunarodne rezerve, od kojih je pola zamrznuto, tako da je nejasno hoće li Rusija moći nastaviti trošiti novac za reaktor u Turskoj“, dodao je.

Rusija će vjerovatno od Turske tražiti da lokalne kompanije preuzmu do 49 posto udjela u centrali, naveo je.

‘Ruska luka na Mediteranu’

No, pregovori sa tri turske firme iz 2018. su propali. Aktuelna turska ekonomska kriza otežava mogućnost domaćeg finansiranja, dok međunarodni investitori ne bi imali interesa uključivati se u ruski projekt.

„Ne vjerujem da će ijedna zapadna kompanija investirati u ruski projekt u Turskoj. Novi hladni rat već je tu“, rekao je Kerim Has, analitičar rusko-turskih odnosa iz Moskve.

Akkuyu je projekt koji izaziva kontroverze još od njegovog predstavljanja prije dvanaest godina. Centrala će u prvih 25 godina biti u vlasništvu Rusije, što će turski energetski sektor staviti u položaj ovisnosti od Rusije.

Gradnju su zasjenili i problemi koji se tiču zaštite okoliša, jer je fabrika blizu zone zemljotresa, kao i uvjeti u kojima radnici grade postrojenje.

Antinuklearni aktivist Emre Uresin kaže da će centrala „postati ruska luka na Mediteranu“.

Ured Akkuyua u Ankari nije odgovorio na upit za komentar, ali u ranijem saopštenju, ta kompanija je navela da „stavlja sve napore i resurse“ u službu završetka prve faze jedinice do 2023. godine.

Dodali su da imaju „sve potrebne resurse i alate za uspješan završetak projekta.