Reuters: Vladimir Žirinovski, mračni showman ruske krajnje desnice
Žirinovski, čija je smrt objavljena u srijedu, često je bio odbačen kao klaun zbog njegovih gluposti.

Kada je malo poznati ekstremno desni političar Vladimir Žirinovski zauzeo treće mjesto iza Borisa Jeljcina na ruskim predsjedničkim izborima 1991, to je izgledalo kao bljesak u mraku.
Zapravo, to je označilo početak karijere koja je trajala više od tri desetljeća u kojoj se specijalizirao za branje krasta ruske ogorčenosti i nesigurnosti koja je rezultat raspada Sovjetskog Saveza, piše Reuters.
Žirinovski, čija je smrt objavljena u srijedu, često je bio odbačen kao klaun zbog njegovih gluposti. Ali bio je vješt u osluškivanju frustracija svojih sunarodnjaka zbog kaosa postsovjetskih godina i širokog osjećaja da je njihovu bivšu supersilu ponizio Zapad.
Neobičnim prijetnjama da će osloboditi nuklearno oružje, preplaviti Njemačku nuklearnim otpadom ili oduzeti Aljasku od Sjedinjenih Država, poslao je prkosnu poruku Zapadu da Rusiju još uvijek treba poštivati i bojati se.
S vremenom su se njegove bizarne izjave sve više ignorirale, ali je njegova Liberalno-demokratska partija Rusije (LDPR) – u stvarnosti ni liberalna ni demokratska – postala trajna značajka političkog krajolika. Sa svojim namrgođenim držanjem i hrapavim glasom bio je odmah prepoznatljiv lik.
Rođen u Kazahstanu
Zamjerke koje je Žirinovski izražavao od 1990-ih našle su odjek u sve gorčoj retorici predsjednika Vladimira Putina uoči ruske invazije na Ukrajinu, kada je čelnik Kremlja više puta optužio Zapad da vara Moskvu zbog proširenja NATO-a na istok predvođenih SAD-om.
No glas veterana nacionalista izostao je iz rasprave o ratu u Ukrajini, jer se zarazio COVID-19 sedmicama prije invazije 24. februara.
Rođen u Kazahstanu od oca Jevreja i majke Ruskinje, godinu dana nakon završetka Drugog svjetskog rata, Žirinovski se školovao za lingvista i pravnika. U svojoj autobiografiji prikazao je problematičnu i usamljenu mladost.
“Odrastao sam u svijetu u kojem nije bilo topline – ni od mojih roditelja, ni od mojih prijatelja ili učitelja. Osjećao sam se nekako suvišno, zauvijek na putu, predmetom kritike”, napisao je.
“Maturirao sam s najboljim ocjenama… Vratio sam se u svoj hostel i nije bilo nikoga tko bi podijelio radost, popio šampanjac sa mnom. Bio sam sasvim sam.”
Iznenađenje parlamentarnih izbora 1993.
Njegov mrzovoljni karakter, crni humor i ukus za kazalište pogodili su ruske glasače u turbulentnom razdoblju koje je dovelo do raspada Sovjetskog Saveza 1991. i u haotičnom prijelazu na kapitalizam slobodnog tržišta.
Dvije godine nakon svoje prve predsjedničke kandidature, Žirinovski je ponovno zaprepastio zemlju dovodeći svoju stranku na drugo mjesto na parlamentarnim izborima 1993. iza pro-Jeljcinovskog bloka Ruski izbor, gurnuvši komuniste na daleko treće mjesto.
Dok su svjetski mediji odmjeravali svaku riječ, organizirao je izvanrednu konferenciju za novinare govoreći o temama od kineske astrologije do njegove spremnosti da izgradi novu vladinu koaliciju.
Zapadne vlade bile su uznemirene rastućim utjecajem čovjeka koji je govorio o obnavljanju ruske dominacije nad svim zemljama dotad ugašenog SSSR-a, o upotrebi nuklearnog oružja protiv Njemačke i brisanju Poljske sa geografske karte.
Pojavljivanje sa Radovanom Karadžićem
Predstavljajući se kao prvak potlačenog slavenskog naroda i pravoslavnih kršćana, Žirinovski je sljedeći mjesec krenuo na turneju po bivšoj Jugoslaviji, gdje je bjesnio rat između Srba, Hrvata i Bošnjaka.
Pojavio se zajedno s čelnikom bosanskih Srba Radovanom Karadžićem, kojeg je kasnije međunarodni sud u Haagu proglasio krivim za ratne zločine, i poručio razdraganoj masi Srba da bi svaki zračni napad NATO-a na njih predstavljao objavu rata Rusiji.
“Moje ime Vladimir znači ‘vladaj svijetom’. Neka mi Slaveni vladamo svijetom u 20. stoljeću”, izjavio je Žirinovski.
U bizarnom štosu, rekao je da daje naredbu da se testira novo strogo tajno oružje, “Ellipton”, koje bi ubijalo bosanske vojnike udarnim zvukom, ne ostavljajući trag na njihovim tijelima.
Nakon što je Putin postao predsjednikom 2000, Žirinovski i LDPR pronašli su udobnu nišu kao dio “sistemske opozicije” – nominalno protiv predsjednika, ali u praksi spremni da ga podrže u svakom ključnom trenutku, uključujući i aneksiju Krima Ukrajini 2014.
Postao dio političkog establišementa
Žirinovski je postao dio političkog establišmenta, služeći kao zamjenik predsjednika Dume, donjeg doma parlamenta. Aranžman ga je držao u javnosti i dao mu platformu za ukupno šest predsjedničkih ponuda, s trećim mjestom ponovno 2008. i 2018. godine.
Putinu je to bio koristan gromobran, odvlačeći vatru od politike Kremlja, dok je istovremeno pružao izlaz za nacionalističke pritužbe.
Žirinovski se volio predstavljati kao ruska verzija Donalda Trumpa i priredio je zabavu sa šampanjcem u parlamentu kako bi proslavio pobjedu Amerikanca na predsjedničkim izborima 2016. – iako se do kraja Trumpova mandata žalio da republikanski predsjednik nije “učinio ništa dobro za nas”.
Godine 2019. na 30. rođendan LDPR-a, Putin je čestitao stranci što je postala “prava snaga u političkom životu Rusije”, a Žirinovskom na, kako je rekao, njegovom nepokolebljivom patriotizmu.
„Možemo se svađati oko toga kako postići određene rezultate i ciljeve, ali znam da iskreno želite da zemlja ima bolji život, da bude jača, da se osjeća sigurnije i da želite da ljudi žive ugodnije, “, rekao je Putin.