MEE: U odgovoru Zapada na rusku invaziju na Ukrajinu, emocije su nadvladale razum

Od početka ruske invazije na Ukrajinu, Zapad svaki pokušaj pristupanju krizi na uravnotežen način smatra izdajom i vodi se logikom da “ili podržavate herojsku ukrajinsku borbu protiv brutalne Rusije, ili ste Putinova marioneta”.

Ove riječi je upotrijebio italijanski diplomata Marco Carnelos u članku za web stranicu “Middle East Eye” (MEE) u kojem se pita kako je zapadno razmišljanje postalo tako usko?

Carnelos kaže da rat u Ukrajini može samo eskalirati, budući da je ruski predsjednik Vladimir Putin odlučan da iz njega izađe uz teritorijalne dobitke za svoju zemlju, a Zapad je odlučio da ga u tome zaustavi.

Tanka granica

U članku se navodi da je Washington u posljednje vrijeme odustao od bilo kakvog oklijevanja u snabdijevanju Kijeva oružjem, a tenkovi, teško topništvo i borbeni avioni preplavljuju Ukrajinu.

Rusija, također, sada istražuje djela “sabotaže” koja su izvršili pripadnici britanskih snaga na ukrajinskom tlu, što znači da bi britanske trupe mogle biti uključene u borbu protiv ruskih snaga.

Za bivšeg diplomatu, granica između posredničkog rata i izravne konfrontacije u ratu između Rusije i Sjevernoatlantskog saveza (NATO) sada je postala vrlo tanka. Izjave obje strane koje potvrđuju njihovu spremnost za nastavak rata jasno pokazuju da nema mjesta za diplomatiju u dogledno vrijeme.

Otišlo se toliko daleko da je Philip Breedlove, bivši vrhovni saveznički komandant NATO-a za Evropu, čak sugerirao da bi NATO trebao poslati vojsku u Ukrajinu, rekavši da strah da će Putin upotrijebiti nuklearno oružje ne bi trebao spriječiti NATO da se umiješa.

Opasna i apsurdna igra

Kako bi istaknuo razmjere međunarodnog neslaganja kada je u pitanju stav o sukobu, te ukazao na nepopustljivost Zapada u pogledu stava koji želi da zauzmu i ostale zemlje, Carnelos smatra da NATO, Evropska unija i članice G7 naporno rade na tome da Rusija postane izopćena država. U isto vrijeme, zemlje poput Brazila, Indije, Kine i Južne Afrike, plus takozvani globalni jug, drže određenu distancu od krize, a posebno da se drže podalje od usvajanja zapadnog narativa o ratu.

Istina je da je velika većina članova Opće skupštine Ujedinjenih naroda osudila Putinovu invaziju na Ukrajinu, a Rusija je, također, suspendirana iz Vijeća za ljudska prava, no sankcije protiv Rusije usvojile su samo članice NATO-a, Evropske unije i G7, kaže Carnelos.

Tokom sastanka ministara finansija G-20, kaže Carnelos, nijedan ministar nije pratio članove američke, kanadske, britanske i australske delegacije koji su napustili dvoranu u znak protesta protiv prisustva ruskih predstavnika. Ni dužnosnici EU-a nisu napustili dvoranu, osim tokom govora predstavnika Moskve.

Indonezija, koja predsjedava G20, i Kina blokirale su prijedlog da se Rusija izbaci iz skupine.

Autor kaže da bi se, uz tako velike rizike i duboke podjele, moglo pomisliti da su stavovi glavnih aktera međunarodne zajednice zauzeti nakon opsežne rasprave i kritičkog promišljanja koje razlučuje stvari, ali do te rasprave još uvijek nije došlo, posebno u Evropi.

Smatra da je sukob postao opasna apsurdna igra, jer se Rusija izgleda našla, kako su izrazili neki njezini dužnosnici, pred dvije opcije: ili će iz rata izaći kao pobjednik, ili će biti uništena. Zapad, pak, ne prihvata ništa manje od promjene režima u Moskvi.

S nama ili protiv nas

Bivši italijanski diplomata je rekao da se Zapad prema ratu vodi logikom koja je slična poznatoj logici bivšeg američkog predsjednika Georgea W. Busha nakon napada 11. septembra 2001. “ili ste s nama ili s teroristima”.

U tom kontekstu, autor kaže da se svaki pokušaj pružanja razumne političke analize od strane Zapada smatra izdajom. Poznata i vrlo cijenjena imena u oblasti međunarodnih odnosa, poput Johna Mearsheimera, nemilosrdno su oklevetana zbog svog dokazima potkrijepljenog skepticizma prema prošlim postupcima i propustima svih glavnih aktera u krizi.

Autor naglašava da se Zapad nije trudio shvatiti jesu li ruski sigurnosni problemi i raniji politički zahtjevi opravdani i treba li Zapad bolje pristupiti tom pitanju.

Bivši italijanski diplomata je na kraju članka podsjetio da su demokratije poznate po postavljanju pitanja i izazivanju opravdanih sumnji. Autoritarni režimi, pak, održavaju dugu tradiciju gušenja mišljenja i debate, međutim, u ovom trenutku se čini da obje strane u sukobu koriste slične tehnike kao autoritarni režimi.