Turske novine: Amerika izvlači najveću korist iz ruskog rata protiv Ukrajine

Rat koji se vodi u Ukrajini nameće mnoga pitanja o njegovim neposrednim i dugoročnim posljedicama, te ko će izaći kao najveći gubitnik, a ko će imati najviše koristi, bilo na ekonomskom ili političkom nivou.

U izvještaju turskog lista Yeni Safak, književnik i politolog Suleyman Seyfi Ogun govorio je o Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), njihovom međunarodnom položaju i stavu o rusko-ukrajinskom ratu, smatrajući da ta država izvlači najveću korist u ovom ratu.

Ogun objašnjava da, posmatrajući SAD i Britaniju kao dvije produktivne sile koje su dovele Zapad do konstantnog propadanja i zbog kojih je izgubio svoje prednosti i historijsko naslijeđe u odnosu na Aziju, i to u fazi kada više nije mogao ići naprijed, onda možemo razumjeti zašto su uvukle cijeli svijet u ratno ozračje. Međutim, čini se da Zapad još uvijek ima neka područja u kojima je do sada uspio zadržati svoju nadmoć.

Pojašnjava da američki dolar, uprkos njegovim padovima, i dalje drži svoj status rezervne valute na svjetskom nivou, a američka vojska je još uvijek najmoćnija na svijetu, jer je veća od snage većine njenih konkurenata zajedno. Pojašnjava kako se može zaključiti da Zapad nema konkurenciju u oblikovanju svjetskog javnog mnijenja.

Svima je sada poznato da je SAD svoju svjetsku veličinu postigao kao najveća potrošačka sila, ističe Ogun. Ona je ta koja je postavila standarde za ideal blagostanja koje završava potrošnjom. Zahvaljujući svom položaju, pretvorila se u obrazac života kojem se drugi narodi dive i na čemu zavide. To je uključivalo i Evropu, koju je iskoristila u suprotstavljanju sovjetskoj prijetnji. Dakle, SAD je desetljećima efikasno izvlačio ljudske resurse, ali i globalni višak i vrijednosti izvan njenih granica.

Proizvodna snaga

U razdoblju između 1950. i 1970. postojala je ogromna proizvodna snaga koja je podržavala SAD da bude država blagostanja i konzumerizma, ali je uočen značajan pad kapitala i produktivnosti rada. Američki dolar je bio povezan sa zlatom, iako je došlo do njegovog pada u to vrijeme. Zbog plaćanja u zlatu zalihe su bile na izmaku. Kada je SAD shvatio da se ne može nositi s tim stvarima i da više neće moći ponovo ustati, odustao je od zlatnog standarda početkom 1970-ih.

Dalje je rekao da je Amerika sedamdesetih godina krenula u provedbu odluke koja je u to vrijeme bila poznata kao “Nixonov šok”, na osnovu koje počinje neograničeno štampati dolar. Svoju trgovinu energijom povezala je s dolarom i napravila velika ulaganja na Bliskom istoku. Na taj način je uspjela oživjeti svoje posrnule kompanije na berzi i zadržati svoje globalne privilegije, učinivši da svijet podlegne velikim dugovima.

Ali sada taj isti proces radi protiv sebe. Američka ekonomija se ne može oživjeti bez štampanja dolara, a na pomolu je teška inflacija, smatra autor. Dodaje da su se nakon devedesetih dogodile dvije stvari koje nisu uzete u obzir. Kao prvo, SAD je očekivao pobjedu, a Sovjetski Savez se raspao, pa ga počinje pljačkati, misleći da će se ta pljačka nastaviti u nedogled. Međutim, s početkom prvog desetljeća 21. stoljeća ruski Predsjednik Vladimir Putin je stavio ruske umove i institucije u stanje pripravnosti. Time je Amerika izgubila istočnu Evropu, ali je uspjela povratiti svoj prijašnji utjecaj u Aziji.

S druge strane, autor kaže da je još važnije to da je Putin započeo proces koji bi smanjio kontrolu SAD-a nad Evropom, a stari kontinent učinio ovisnijim o Rusiji u oblasti energetike.

Ekonomski uspon

Autor ističe da je druga stvar na koju SAD nije računao ekonomski uspon koji su postigle Indija i Kina. Od industrije s velikim brojem radnika, pa sve do kapitala, i na kraju do tehnološki intenzivnih sektora, dvije sile su iscrpljivale i slabile Zapad. Ali jedini problem je bilo carstvo dolara. Nakon krize 2008. godine, tržišta kriptovaluta i postepena pojava prakse plaćanja zlatom, doveli su ovo carstvo u probleme.

Smatra da će aktualni ruski rat stati u kraj dominaciji dolara, a da će embargo koji Amerika sada primjenjuje na ruske devizne rezerve samo ubrzati taj proces. Zapad svojim iracionalnim odlukama gura Rusiju više prema Aziji i povezuje je s Kinom i Indijom.

U tom slučaju, može se reći da je nastavak rata dao vitalnost militarističkoj ekonomiji SAD-a, a da joj je rast cijena energenata priskrbio nove resurse. Zbog toga ne želi da se rat u Ukrajini završi, ali ne znamo u kojoj mjeri je ova situacija održiva i što bi to moglo značiti srednjoročno.

Prema riječima autora, stav Evropljana će bit vrlo odlučujući. Ako prevladaju njihovi stvarni interesi, doći će do koraka koji bi mogli iscrpiti SAD i Britaniju. To znači da će se Evropa udaljiti od Atlantika i ponovno pridružiti Euroaziji. U suprotnom, Evropa će brzo evoluirati u fašizam, a onda ćemo reći ”Dobrodošli u Treći svjetski rat”. Podjela će krenuti s Balkana, a obuhvatit će istočnu Evropu i produbiti se prema unutrašnjosti kontinenta. Koliko se stari kontinent može nositi sa svim tim vrlo je diskutabilno.

”Vidimo da postoji još jedna ključna tačka, a to je Indija”, nastavlja autor. Smatra da je svrgavanje Imrana Khana u Pakistanu, kroz parlamentarni proces, prva faza onoga što će se dogoditi, pa je od sada potrebno pomno pratiti što će se događati u Indiji.

Politolog zaključuje da angloamerički savez ne miruje, a da neokonzervativci rade punom parom. Kao da Ukrajina nije dovoljna, pa otvaraju još jednu kartu u Gruziji, a svoju snagu pokazuju i na Tajvanu. Izrazio je strah da su im oči zaslijepljene, te strahuje da će, ako se napravi prelaz iz unipolarnog svijeta u multipolarni svijet, cijena biti ogromna.