U Afganistanu ‘prodaju bebe i mlade djevojke kako bi preživjeli’

Prošlo je više od 24 sata otkako je Farahanaz, čije je ime promijenjeno kako bi se zaštitio njen identitet, imala “prikladan obrok”.

“Kao odrasli, možemo se snaći, ali kada djeca traže hranu, ne znam šta da im kažem”, kaže 24-godišnja bivša radijska voditeljica iz sjevernog Afganistana za Al Jazeeru.

Kada porodica može da jede, to je često samo hljeb, a ponekad i povrće, uz razvodnjeni zeleni čaj. Ponekad ima šećera za čaj, što je rijedak luksuz ovih dana, jer se bore da prežive nakon što je Farahanaz, jedina hraniteljica osmočlane porodice, izgubila posao nakon što su talibani preuzeli Afganistan prošlog augusta.

“Moja mlađa sestra se oporavljala od operacije kada su talibani preuzeli kontrolu i životi su preokrenuti. Toliko je smršala i razboli se kada nema dovoljno hrane – kaže Farhanaz. Ali ni porodica ne može priuštiti medicinsku pomoć.

Porodica Farhanaz je među 23 miliona Afganistanaca koji se suočavaju sa glađu, u onom što je postalo kriza gladi “neuporedivih razmjera”, kaže dr Ramiz Alakbarov, zamjenik specijalnog predstavnika generalnog sekretara UN-a Antonija Guterresa.

“U Afganistanu, nevjerovatnih 95 posto stanovništva ne jede dovoljno hrane… To je brojka toliko visoka da je gotovo nezamisliva. Ipak, poražavajuće, to je surova realnost”, rekao je Alakbarov u saopštenju objavljenom početkom marta, dodajući da je skoro 100 posto domaćinstava koja vode žene iskusilo glad.

Alakbarovova uznemirujuća tvrdnja odražava se u Farhanazovoj situaciji.

“U boljim danima bila sam radio voditeljica, a radila sam i kao profesorica na pola radnog vremena. Moj brat, koji je radio u afganistanskim snagama sigurnosti, i ja, mogli smo prehraniti i brinuti se za osam članova naše porodice”, rekla je. “Čak sam podržala svoje školovanje i platila fakultet, dok sam pomagala svojoj porodici”, kaže za Al Jazeeru.

Međutim, nakon što su talibani preuzeli vlast, njen brat je bio prisiljen pobjeći iz zemlje strahujući od progona, ostavljajući nju kao jedinog hranitelja porodice.

“Ali kada sam otišla na posao nakon pada prethodne vlade [predsjednika Ašrafa Ganija], vraćena sam. Izgubila sam posao i borila sam se da prehranim svoju porodicu u posljednjih sedam mjeseci”, objašnjava.

Glad i siromaštvo

Otkako su se talibani vratili na vlast, skoro 60 posto žena koje rade u medijima izgubilo je posao, prema podacima Međunarodne federacije novinara, od kojih je više od 90 posto same hrane svoje porodice.

“Glad i siromaštvo su kao bolest koja ne utiče samo na vaš dastarkhwan [tradicionalni tepih namijenjen za ručavanje], već i na vašu sposobnost da budete spremni na izazove i ostanete pri svojim vrijednostima”, kaže dr. Wahid Majrooh, bivši afganistanski ministar javnog zdravlja.

“To utiče na vaš osjećaj dostojanstva”, rekao je Majrooh, koji je, za razliku od mnogih vladinih zvaničnika, odbio da pobjegne iz zemlje nakon pada afganistanske vlade koju podržava Zapad u interesu sprječavanja kolapsa nedovoljno finansiranog zdravstvenog sistema u zemlji.

Istovremeno, sve veća nesigurnost oko hrane dovela je i do porasta slučajeva pothranjenosti i smrtnosti uzrokovanih gladovanjem, posebno među djecom.

Majrooh ističe da s obzirom na kupovnu moć ljudi, oni također nisu u mogućnosti da traže zdravstvenu zaštitu.

“Majke ne mogu da plate svoju antenatalnu i postporođajnu negu, a kako je evidentno, smrtnost i morbiditet majki se u ogromnoj mjeri povećavaju, a to utiče i na smrtnost djece”, rekao je on i dodao da zdravstvene ustanove takođe nisu u mogućnosti da podmire potražnju.

13.700 novorođenih beba umrlo je 2022

Prema podacima koje je ranije ovog mjeseca podijelilo Ministarstvo javnog zdravlja, skoro 13.700 novorođenih beba i 26 majki umrlo je 2022. godine zbog nedostatka hrane.

U provinciji Baghlan, dr. Abdul Rahman Ulfat, šef odjela za ishranu u Direkciji za javno zdravstvo, rekao je za Al Jazeeru da je svjedočio neviđenom porastu slučajeva gladovanja i pothranjenosti.

“Najteže su pogođena djeca mlađa od pet godina jer su ranjivija. Njihova tijela se još razvijaju, a organima je potrebna stalna opskrba hranjivim tvarima, mineralima, ugljikohidratima i adekvatnim mastima”, objasnio je Ulfat. “Ako ovo ne dobiju, izgubit će život.”

Afganistanski roditelji hrle u bolnice i klinike s “bolesnim bebama i djecom koja su uvenula do kostiju” dok se zdravstveni radnici bore da pruže neophodnu njegu i liječenje.

“Iako postoji nedostatak svijesti unutar zajednice u pogledu ishrane i zdravstvenih uslova, pogoršanje situacije može se pripisati pogoršanju ekonomskih uslova u Afganistanu”, rekao je Ulfat, pripisujući rastuće krize, posebno među urbanom srednjom klasom, široko rasprostranjenom siromaštvu i nezaposlenosti.

“Postoji i nedostatak domaćih resursa, posebno pristupa kvalitetnim hranljivim proizvodima, kao i nedostatak transparentnosti u distribuciji paketa hrane među ugroženima”, dodao je on.

Uz zdravstvene radnike, međunarodne humanitarne agencije također se bore da se izbore s krizom gladi, suočene s novim finansijskim izazovima, izazvanim međunarodnim sankcijama.

“Iako su mnoge zemlje obećale humanitarnu pomoć, Afganistanu je takođe hitno potreban funkcionalan bankarski sistem za rješavanje krize. Većina afganistanskih banaka sada jedva posluje”, navodi se u nedavnom izvještaju Human Rights Watcha (HRW).

John Sifton, direktor HRW-a, rekao je da je humanitarna kriza u Afganistanu ekonomska kriza. „Afganistanci vide hranu na pijaci, ali nemaju novca da je kupe. Zdravstveni radnici su spremni da spašavaju živote, ali nemaju plate i zalihe. Milijarde su obećane za pomoć, ali ostaju nepotrošene jer banke ne mogu prenijeti ili pristupiti sredstvima.”

Bankarska kriza

Bankarska ograničenja i sankcije talibanima koja su uvele Sjedinjene Američke Države i druge zemalje otežale su humanitarnim grupama da prebace sredstva i druge resurse u Afganistan. Afganistanske banke također rade oprezno i mogu podići ograničeni iznos gotovine zbog nestašice valute u zemlji.

“Neriješena kriza likvidnosti je ključni pokretač onoga što postaje najgora humanitarna katastrofa na svijetu”, rekao je Jan Egeland, generalni sekretar Norveškog vijeća za izbjeglice (NRC), dodajući da je organizacija pozvala da prikupi 4,4 milijarde dolara za izgladnjele Afganistance.

“Ali ako nam Ministarstvo finansija SAD-a i druge zapadne finansijske vlasti ne omoguće da prebacimo novac za humanitarnu pomoć, bit ćemo primorani da radimo vezanih ruku, nesposobni da taj novac dovedemo do zajednica kojima je očajnički potreban”, upozorio je on.

Farhanaz dijeli istu zabrinutost. “Postoji vidljiv osjećaj očaja među milionima Afganistanaca; ljudi prodaju svoje bebe i djevojke da bi preživjeli. A ipak Afganistanci gube svoje živote”, rekla je suzdražavajući suze.

“Nadam se da će nam talibani dozvoliti da se vratimo na posao i u škole kako bismo pomogli našim porodicama da prežive, ali također apelujem na svijet da nam ne okreće leđa. I oni su odgovorni za ovu krizu i molim ih da nas ne napuštaju u ovoj bijedi”, poručuje.