UAE zbog ukrajinskog rata može ponovo vratiti Assada na scenu

Od vojne intervencije Moskve u sirijskom ratu u septembru 2015, jedan od glavnih ciljeva ruske vanjske politike je bio ubijediti zemlje Zaljeva da pristanu na preživljavanje režima sirijskog predsjednika Bashara al-Assada te da ponovo prihvate njegovu “legitimnost”.

Da je ova ruska strategija bila uspješna ukazuje i razvoj odnosa ovih zemalja u posljednjih nekoliko godina, sa nedavnom posjetom al-Assada Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE).

UAE, koji je ponovo otvorio svoju ambasadu u Siriji u decembru 2018, i poslao svog ministra vanjskih poslova u Damask u novembru, glavni je akter Vijeća zaljevske saradnje (GCC) koji radi na ubrzanju reintegracije sirijskog režima u arapski diplomatski svijet, nakon toliko godina izolacije u regiji.

Napori UAE da vrati Siriju u Arapsku ligu ukazuje na rastuće slaganje Abu Dhabija i Kremlja što je posebno nepogodno za Washington, pogotovo u kontekstu rusko-ukrajinskog rata, u kojem Zapad nije uspio da ubijedi UAE da se pridruži međunarodnim naporima da se pritisne Rusija.

Ključ u razumijevanju ove veze, i otvorenosti UAE za toplije odnose sa al-Assadom, jeste averzija prema političkom islamu i prodemokratskim pokretima u regiji.

“Vizija UAE za regiju, u suprotstavljanju i muslimanskom populizmu i demokratiji, izgleda više kao Putinova vizija nego vizija Washingtona, tako da je prirodno da UAE izbjegava američko uplitanje tako što se drži ruske strane i njenih klijenata”, kaže za Al Jazeeru Juan Cole, profesor historije na Michigan Univerzitetu.

Za de facto lidera UAE, princa prijestolonasljednika Mohammeda bin Zayed al Nahyana, revolucije tokom Arapskog proljeća bile su prijetnja i to ona koja se morala ukloniti.

“Assad, kao vladar koji se suprotstavljao Muslimanskoj braći, u ovom kontekstu izgleda kao egipatski predsjednik Abdel Fattah el-Sisi, kojeg UAE također podržava. Assadova Baath stranka preuzela je neoliberalni pravac i više ne predstavlja ideološku prijetnju Zaljevu”, dodaje Cole.

Autonomija Emirata

UAE je sada mnogo dalji od orbita Washingtona i Londona i njihovog geopolitičkog utjecaja u poređenju sa ranijim periodima moderne historije.

Rast ovih veza između UAE i Rusije, kao i Kine i Indije, centralni je dio uspjeha Abu Dhabija u diverzifikaciji globalnih partnerstava dok istovremeno dobija veću autonomiju od zapadnih partnera u multipolarnom svijetu.

UAE se nije bojao da podrži rusku poziciju u nekim pitanjima s kojima se Moskva ne slaže sa Washingtonom. Odgovor UAE na rat u Ukrajini ukazuje koliko je daleko Abu Dhabi došao po pitanju autonomije od Zapada.

Ipak, uz sve tenzije između UAE i Bidenove administracije, bilo bi nekorektno da se zaključi da Abu Dhabi ima namjeru da se udalji od svog veoma bliskog partnerstva sa SAD-om.

Na kraju, Washington je, a ne Moskva, najveći garant sigurnosti UAE, na šta ukazuje uloga SAD-a u odbrani ove zemlje od raketa Husija i njihovih napada dronovima ranije ove godine.

“Abu Dhabi vidi Washington kao strateški prioritet, kao nezamjenjiv odnos”, objašnjava Monica Marks, profesorica bliskoistočne politike na New York Univerzitetu.

“Ne mislim da Emirati pokušavaju da ga zamijene, ali pokušavaju da obogate svoj portfolio da ide njima u korist koliko je god moguće i da na prvo mjesto stave ono što vide kao svoj interes.”

Zahvaljujući normalizaciji odnosa sa Izraelom, između ostalih faktora, UAE ima veliku prednost u Washingtonu.

To će mu vjerovatno omogućiti da se nastaviti približavati Rusiji u odnosu na Siriju, Libiju i druge osjetljive zemlje u arapskom svijetu, te da istovremeno ostane zemlje gdje ruski oligarsi mogu imati svoje bogatstvo dok Zapad nameće sankcije, bez brige da će nanijeti veliku štetu odnosima sa SAD-om.

Veze SAD-a i UAE su dovoljno duboke da Bidenova administracija najvjerovatnije neće pokušati ozbiljno da našteti ovom partnerstvu, uprkos rastućim vezama Abu Dhabija sa Putinom i al-Assadom.

“Ako pažljivo slušate neke bivše američke zvaničnike, oni vide UAE kao model vladanja koji bi voljeli da vide u ostatku arapskog svijeta”, kaže Nader Hashemi, direktor Centra za bliskoistočne studije na Univerzitetu Denver.

“Emirati kupuju američko oružje i imaju mirovni sporazum sa Izraelom. Oni imaju tu liberalnu glazuru zbog čega je javno mnijenje donekle zadovoljno pa se odnosi sa SAD-om mogu razvijati. Imaju Ministarstvo tolerancije što je neka vrsta PR kampanje”, kaže Hashemi.

“Kada uzmete sve to skupa u obzir, postoji mnogo interesa koji se preklapaju, i mnogo utjecajnih glasova u SAD-u koji žele da se ova veza nastavi pa je mogućnost bilo kakvih sankcija usmjerenih na UAE zbog Assadove posjete nezamisliva.”