Kako će se Evropa osloboditi ovisnosti o uvozu ruskog plina?

Ruski rat protiv Ukrajine primorao je Evropu da iz temelja preispita načine snabdijevanja svoje industrije. Koraci kao što su sagorijevanje dodatnih količina uglja ili povećanje vladine intervencije na energetskim tržištima, koji bi prije samo nekoliko sedmica zvučali suludo, sada su hitno potrebni da se zaustavi finansiranje rata Vladimira Putina.

Američki list New York Times objavio je izvještaj koji su napisali Simone Tagliapietra, Georg Zachmann i Morgan Bazilian, u kojem se kaže da je kriza pokazala razmjere ovisnosti Evrope o ruskom prirodnom plinu, nafti, uglju, pa čak i nuklearnom gorivu. To kontinent čini posebno ranjivim na svaki potez Rusije u pravcu jačanja svoje energetske dominacije, zbog čaga je Evropa pristupila dubokoj korekciji kursa.

Prema izvještaju, trebat će vremena da se to postigne, jer Evropa mora biti spremna u slučaju da Rusija prekine isporuku plina. Evropa se mora pridružiti Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), Kanadi i drugim velikim proizvođačima energije u transatlantskom paktu kako bi osigurala da ima pristup lako dostupnim energetskim alternativama i time poboljšala svoju sposobnost suočavanja.

Izvršna ruka Evropske unije predložila je ove sedmice strategiju za okončanje ovisnosti bloka o ruskom plinu, što bi moglo dovesti do značajnog smanjenja ruskog uvoza ove godine. EU bi to postigao povećanjem uvoza tečnog prirodnog plina, ozbiljnijim korištenjem obnovljive energije, očuvanjem energije i većom upotrebom bioplina i vodonika, uz implementaciju strategije korištenja rezervi prirodnog plina, te kupovinu kroz zajednički plan nabavke država članica Evropske unije.

U izvještaju se navodi da će trebati dugo vremena da se Evropa odrekne ruskog plina. Kontinentu će trebati veći dio decenije da se odvikne od tih isporuka, koje trenutno predstavljaju više od 40 posto njegovog uvoza plina. Također, treba napomenuti da će iznos koji Evropa plaća Rusiji nastaviti da raste svakoga dana. Ako cijene energenata nastave da rastu, Evropa bi u prosjeku mogla plaćati Rusiji 850 miliona dolara dnevno u prvoj polovini 2022.

Ekonomske posljedice

Imajući u vidu da su zapadne sankcije usmjerene na ruski finansijski sektor i Centralnu banku, taj izvoz će sada predstavljati još dragocjeniji izvor prihoda za Rusiju i za rat Vladimira Putina. Kanada i SAD već su zabranile uvoz ruske nafte i prirodnog plina, dok se Britanija obavezala da će postepeno ukinuti uvoz nafte iz Rusije do kraja godine, iako će se uvoz plina i dalje nastaviti.

Autori naglašavaju da će, ako se svakodnevne vojne akcije u Ukrajini nastave ili se ubrzaju, rasti društveni i politički pritisci širom Evrope da se uvede embargo na ruske energente. To je potvrdio i njemački kancelar Olaf Scholz, koji je rekao da ruske isporuke ostaju ključne za evropsku ekonomiju u ovom trenutku. Autori ističu da bi takav embargo predstavljao jedan od najvažnijih šokova u historiji energetskih tržišta, jer se tržište prirodnog plina već približava tački preloma. Njemački ministar za ekonomska pitanja i klimatske mjere Robert Habeck rekao je da bi ta zabrana predstavljala glavni test za evropsku ekonomiju i društvo, rizikujući da ugrozi njegov ”socijalni mir”.

Osim ekonomskih posljedica visokih cijena nafte, čelnici Evropske unije također se plaše da bi, iako bi zapadni embargo na početku mogao biti usmjeren samo na rusku naftu, Rusija mogla uzvratiti prekidom isporuke prirodnog plina Evropi. S obzirom na težinu ovog scenarija, sve kaznene mjere Evropske unije trebaju biti pažljivo promišljene u saradnji sa SAD-om, Kanadom i drugim partnerima.

Transatlantski energetski pakt trebao bi uključivati akcije na najmanje četiri fronta. Prvi je prirodni plin. Bez ruskog plina, glavni izazov za Evropu bit će ponovno punjenje skladišta prije sljedeće zime. To će zahtijevati rekordan uvoz ukapljenog prirodnog plina na proljeće i ljeto. Sjedinjene Američke Države bi trebale pomoći u tome još ove godine tako što će osigurati da njihov izvoz stigne u Evropu u potrebnim količinama i po razumnoj cijeni.

Isporuka dovoljnih količina nafte

Drugi je nafta. Sjedinjene Američke Države i Evropa moraju raditi zajedno kako bi osigurale da se na tržište isporuče dovoljne količine nafte i nadoknade izgubljene količine nafte iz Rusije. Budući da nijedna od njih ne kontrolira svjetsku trgovinu naftom, to će zahtijevati snažnu saradnju sa Saudijskom Arabijom, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i drugim proizvođačima OPEC-a. Međutim, neće sve zemlje OPEC-a biti oduševljene ovim pristupom.

Treći je ugalj. Evropa, također, mora ponovo otvoriti elektrane na ugalj koje ne rade. To je politički posmatrano veoma teško za mnoge zemlje članice EU, koje su izrazito posvećene ciljevima klimatskih promjena. Ipak, od Italije do Njemačke, vlade su već usvojile hitne energetske mjere u slučaju prekida ruskog plina. Pošto Evropa uvozi oko 47 posto svog čvrstog goriva, uglavnom uglja, iz Rusije, zamjena će biti krajnje teška stvar.

Četvrto, zelena energija i potražnja. Ukrajinska kriza je snažan podsjetnik da se ubrza prelazak na čistu energiju u Evropi i SAD-u. Mjere za smanjenje potrošnje energije u Evropi mogu biti najbrži način za smanjenje potražnje. Isto tako, napor uložen u vrijeme rata s ciljem poboljšanja energetske efikasnosti u SAD-u mogao bi osloboditi dodatne količine prirodnog plina za izvoz. Autori naglašavaju da praćenje emisija u okoliš i propisi trebaju biti dio svakog povećanja američkog izvoza nafte i plina kao dio ratne proizvodnje.

Autori zaključuju da je ovaj transatlantski pakt između Sjeverne Amerike i Evrope neophodan ako se Evropa želi u kraćem roku osloboditi ovisnosti o ruskoj energiji. Napominju da takav sporazum može izgraditi i važnu osnovu za saradnju u inovacijama i primjeni čiste energije, te dugoročno smanjiti potražnju za energijom, što bi značajno povećalo energetsku sigurnost Evrope.