Turska dovodi u pitanje grčki suverenitet nad istočnoegejskim otocima

Dok se NATO i Rusija spore oko sigurnosti u Evropi, jugoistok kontinenta nagrizaju obnovljene tenzije između Grčke i Turske.

U pismima generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija Antoniju Guterresu u julu i septembru prošle godine, Turska je po prvi put dovela u pitanje grčki suverenitet nad istočnoegejskim otocima, “nad kojima je suverenitet Grčkoj ustupljen pod posebnim i strogim uslovom da se drže demilitariziranim”, prema riječima stalnog predstavnika Turske Feriduna Sinirlioglua.

Grčka je preuzela otoke Limnos, Samothrace, Lesvos, Samos, Chios i Ikarija od Otomanskog carstva u Balkanskim ratovima 1912. i 1913. godine, a suverenitet nad njima im je zvanično priznat u Sporazumu iz Lozane 1923. godine.

Još jedan sporazum, iz Londona 1914., grčki posjed nad otocima uslovio je njihovo demilitarizacijom.

Turska tvrdi da se Sporazum iz Lozane odnosi na onaj iz Londona, te da se radi o istoj uslovljenosti, a Grčka tu interpretaciji odbacuje.

Grčka pojačala snage na otocima

U Sporazumu iz Lozane rečeno je da Grčka na otocima ne može uspostavljati vojne baze, utvrde ili skupljati veće koncentracije vojske.

Grčka na otocima nikada nije gradila baze, te poriče da je tamo rasporedila veće snage. No, Atina 60-tih godina jeste počela raspoređivati snage na otocima, kada je došlo do podjele grčkih i turskih Kiprana, koja je zakomplicirala njene odnose s Turskom.

Godine 1974., Turska je izvršila invaziju na Kipar nakon pokušaja puča na otoku koji je podržavala Grčka. Atina je na to odgovorila pojačanjem snaga na svojim egejskim otocima.

„Imamo revizionističkog susjeda koji je napao svaku susjednu državu. Na Kipru je već 48 godina, a nezakonito je upao u Siriju i Irak. Ne vjerujem da nas turska historija može lišiti svake zabrinutosti da će isto učiniti i sa egejskom regijom ako misle da se mogu izvući s tim“, rekao je Al Jazeeri Konstantinos Filis, direktor Instutura za globalna pitanja na Američkom koledžu u Grčkoj.

Prema general poručniku Andreasu Iliopoulosu, bivšem komandanru Vrhovne vojne komande unutrašnje Grčke i otoka (ASDEN), „Tursku živcira što Grčka uopšte ima snage na otocima i što nisu ranjivi na invaziju“.

„Jedino oružje koje postoji tamo je odbrambeno, oružje nacionalne garde kratkog dometa koje je u skladu sa Sporazumom iz Lozane i koje ne može ugroziti ništa u Turskoj. Grčka sa otoka ne može preduzeti nikakvu ofanzivnu akciju protiv Turske“.

‘Grčka je ta koja ima razlog za brigu’

Ilopuloulos tvrdi da je Grčka ta koja ima razloga za brigu.

„Turska je u Izmiru formirala 4. vojsku, sa snagama sposobnim za invaziju na otoke. To je stvorilo očiglednu prijetnju. Grčka nema dovoljno sigurnosnih snaga da bi spriječila eventualno tursko iskrcavanje“, dodaje.

Grčko-turski spor trenutno nije zbog kopna, već zbog vode.

Sada, obje strane imaju po šest nautičkih milja (11 kilometara) teritorijalnih voda u Egejskom moru, ali prema Konvenciji Ujedinjenih nacija o međunarodnom zakonu na morima (UNCLOS), ratificiranoj od 158 zemalja, države mogu tražiti 12 milja (oko 20 kilometara).

Sa hiljadama svojih otoka u Egejskom moru, Grčka posjeduje njegovih 71,5 njegovih voda.

„Bilo kakvo grčko povećavanje teritorijalnih voda van postojećih šest milja u Egejskom moru, imalo bi ozbiljne implikacije po Tursku. Ne smije se tolerisati nikakav potez koji ide u tom smjeru, kao da Turska ne postoji“, rekao je turski ambasador u Atini Burak Ozegergin.

Grčka tvrdi da su teritorijalne vode njeno suvereno pravo prema UNCLOS-u i da nisu predmet pregovora sa trećim stranama.

Spor oko istraživanja bogatstava

Tenzije između Grčke i Turske pojačale su se 2014., kada je seizmičko istraživanje u a Jonskom moru i zoni južno od grčkog otoka Krita pokazalo da Grčka leži na 2-2,5 hiljada milijardi kubnim metara prirodnog plina, sa rezervama koje se prema današnjim cijenama procjenjuju na 250 milijardi dolara.

Dok je Grčka izdala dozvole naftnim gigantima ExxonMobilu, Totalu i Repsolu, te uključila grčke Energean i Hellenic Petroleum kao partnere, Turska je potrošila milijarde dolaza kupujući i gradeći dva broda za seizmička istraživanja, kao i tri za bušenje, u jasnom indikatoru da ne želi zaostajati u utrci za prirodnim bogatstvima.

To je dovelo do spora o teritorijalnim vodama i raspoređivanja grčke i turske mornarice širom Egejskog mora, a susret dvije fregate 2020. umalo nije završio sukobom.

Grčka je predložila da se spor o granicama riješi arbitražom pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ) u Hagu, što je Turska odbila, jer ICJ poštuje UNCOS, a Ankara je jedna od rijetkih zemalja koja ga nije potpisala i ne pridržava ga se.