Kopno, more i zrak: Zone sukoba između Rusije i Zapada
Pomorski i zračni vojni okršaji ne događaju se slučajno ili greškom, već nose brojne poruke s obje strane.
Piše: Ayoub al-Rimi
Kriza između Kijeva i Moskve te ruska vojna mobilizacija na granici s Ukrajinom sumira atmosferu sukoba koji godinama bjesni između Zapada i Rusije na kopnu, moru i u zraku.
Rusija se aktivirala na više područja i na više načina kako bi proširila svoju sferu utjecaja i zaustavila širenje Sjevernoatlantskog saveza (NATO), te pokazala svoje vojne sposobnosti pred zapadnim vojskama.
Pomorski i zračni vojni okršaji, posebno između Rusije, s jedne, i Britanije i Sjedinjenih Američkih Država, s druge strane, ne događaju se slučajno ili greškom, već nose brojne poruke s obje strane.
Kako bi bolje razumjeli rusko ponašanje na ukrajinskoj granici, stručnjaci prate kretanja Rusije na zapadu u blizini njenih granica. Od 2004. godine, NATO je počeo primati u članstvo zemlje iz Istočne Evrope koje su bile dio nekadašnjeg Sovjetskog Saveza (koji se raspao 1991.).
Kopno kao crvena linija
U 2004. godini NATO-u je pristupilo sedam zemalja istočne Evrope: Bugarska, Estonija, Latvija, Litva, Rumunjska, Slovačka i Slovenija, a zatim su im se pridružile Hrvatska i Albanija 2009. godine.
Rusija je svu ovu zapadnu ekspanziju promatrala s velikom strepnjom, što je nagnalo ruskog predsjednika Vladimira Putina 2008. da upozori američke diplomate da bi svaki korak za uključivanje Ukrajine u NATO bio “neprijateljski čin prema Rusiji”. Time je Putin povukao crvenu liniju pred Amerikancima i NATO-om.
Situacija se pogoršala kada su Sjedinjene Američke Države razmjestile obrambeni sistem “Aegis Ashore” u Rumunjskoj i Poljskoj, odnosno sistem protivraketne odbrane na koji je ruski predsjednik ranije upozorio. Rekao je da bi jednostavnim onesposobljavanjem njihovih sistema vrijeme leta raketa do Moskve trajalo samo deset minuta.
Putin je obećao da će usmjeriti strateške rakete svoje zemlje na ove države u kojima se nalaze američki projektili, primjenjujući načelo reciprociteta.
U svojoj knjizi Blisko inostranstvo (Near Abroad), profesor međunarodnih odnosa na Virginia Techu Gerard Tolle govori o glavnom cilju predsjednika Putina koji stoji iza ovih poteza, a to je “vratiti slavu velike Rusije”, a ne oživjeti Sovjetski Savez, kako su to navodile pojedine analize.
U ljeto 2021. ruski predsjednik Vladimir Putin napisao je članak u kojem je naglasio da neće dopustiti da Ukrajina bude neprijateljska država za Rusiju, jer su Rusi i Ukrajinci ”jedan narod”.
Bitka na Crnom moru
Rusija Crno more vidi kao izlaz u Sredozemno more, stoga ne želi dopustiti zemljama poput Ukrajine ili Gruzije da se pridruže NATO-u, kako ne bi pala u milost Saveza ili država koje mu pripadaju.
Rusija ne štedi napore da proširi svoj utjecaj u Crnom moru, koje joj pruža topli prolaz za plin i brodove u vrijeme kada su ostale ruske luke zaleđene zbog velikih hladnoća.
Zapad je svjestan te realnosti i zna za rusku želju da proširi svoj utjecaj u Crnom moru, a posebno strahuje od toga da će veća kontrola Rusije nad ovim morem značiti okretanje te države prema toplim vodama Sredozemlja, gdje će tragati za novim partnerima i utjecajem, što zabrinjava Zapad.
Kako bi pokazala svoju ozbiljnost po pitanju Crnog mora, ruska ratna mornarica nije se ustručavala ispaliti hice upozorenja na britanski nosač aviona “Kraljica Elizabeta” dok je prolazio u blizini poluotoka Krima. Rusija je smatrala da Britanci zadiru u njene teritorijalne vode, dok je britanski odgovor bio da su te vode međunarodne.
Različite procjene Zapada i Rusije oko područja utjecaja u Crnom moru učinile su da ono postane jedno od najopasnijih mora na svijetu, u smislu vojnih napetosti.
Prema Američkom Centru za strateške i međunarodne studije (CSIS), Rusija Crno more vidi kao na važnu vodenu masu i barijeru koja je štiti od bilo kakvih političkih ili vojnih previranja koja bi mogla doći s juga ili istoka, što znači da spada u područja od vitalnog značaja za njenu sigurnost.
Prema CSIS-u, ruska procjena situacije u Crnom moru upućuje na to da je zapadni utjecaj u tim vodama sve veći. Moskva smatra da se dio Rusije nalazi u dometu američkih raketa srednjeg dometa, koje se nose na nosačima aviona.
Demonstriranje sile u zraku
Što se tiče zraka, okršaji između ruske ratne avijacije i britanske i američke ratne avijacije ne prestaju. Do ovih okršaja dolazi kako bi se demonstrirala snaga i testirala brzina reakcije s druge strane.
Nebo iznad Crnog mora spada u područja s najviše zračnih sukoba između Rusije i Sjedinjenih Američkih Država, ali i iznad Tihog okeana, gdje ne prestaju presretanja između dvije strane.
Prema promatračima, razlog ove zračne napetosti leži u tome što je ovaj okean važan morski koridor za nosače aviona, kao i za nuklearne podmornice. Upravo to je i potaknulo američku ratnu avijaciju da presretne lovca za nuklearne podmornice koji je letio u Tihom okeanu, strahujući da ne otkrije neku od američkih nuklearnih podmornica.
Ruska ratna avijacija je krajem 2021. godine presrela dva francuska lovca “Mirage 2000” i “Rafale” u Crnom moru, kao i opskrbni avion KC-135 francuske ratne avijacije te dva američka izviđačka aviona.
Prema ruskoj ratnoj avijaciji, ti avioni su se približili ruskom zračnom prostoru, ali ga nisu narušili.