Je li NATO ‘izdao’ Rusiju šireći se na istok?

Kremlj tvrdi da je Zapad prekršio obećanje iz 1990-ih da se NATO neće širiti i time opravdava prijetnje o invaziji na Ukrajinu.

Rusija od NATO-a ustrajno traži da se ne širi na istočnu Evropu i da joj obeća da neće uključiti Ukrajinu u savez, prenosi Hina.

Međutim, NATO ne odustaje od politike “otvorenih vrata”, što znači da bilo koja država koja ispunjava kriterije može postati nova članica.

SAD i NATO odbacili su ruske sigurnosne zahtjeve u pisanom odgovoru kojeg je Kremlju prošle sedmice poslao američki ambasador u Rusiji.

Dok trenutni sukob između Rusije i Zapada proizlazi iz raznih optužbi sa obiju strana, argument o  izdaji sa Zapada desetljećima se ističe u retorici iz Moskve.

Dogovor Bakera i Gorbačova

Ruski predsjednik Vladimir Putin je u govoru na Konferenciji o sigurnosti u Minhenu 2007. godine optužio zapadne sile da su širenjem NATO-a na baltičke zemlje tri godine ranije prekršile obećanje s početka 1990-ih.

“Šta se dogodilo s garancijama naših zapadnih partnera nakon raspuštanja Varšavskog pakta?”, pitao se tadak.

Nakon pada Sovjetskog saveza, NATO nije prestao primati nove članice.

Godine 1990. imao je 17 članica, a danas ih ima 30, među kojima ih je nekoliko koje su nekada bile u sastavu Varšavskog pakta, predvođenog tadašnjim SSSR-om.

Kako bi razumjeli zašto Moskva govori o izdaji, valja se prisjetiti dogovora između američkog ministra vanjskih poslova Jamesa A. Bakera i bivšeg sovjetskog lidera Mihaila Gorbačova tokom njihovog sastanka 9. februara 1990. godine.

Raspravljajući o statusu ujedinjene Njemačke, spomenuti dvojac se složio da se NATO neće proširiti na teritorij Istočne Njemačke, a isto je obećanje ponovio i generalni sekretar NATO-a 17. maja iste godine u Briselu.

Dok je postojao Sovjetski savez…

Rusija i zapadne zemlje uspjele su u septembru 1990. godine sklopiti sporazum koji je dozvolio NATO-u da pozicionira svoje trupe iza “Željezne zavjese”.

Međutim, taj se dogovor odnosio samo na ujedinjenu Njemačku.

Daljnja proširenja prema istoku Starog kontinenta tada su se činila nezamislivima.

“SSSR je još uvijek postojao i istočnoevropske zemlje još su bile uključene u sovjetske strukture kao što je Varšavski pakt, koji je službeno raspušten u julu 1991. godine”, rekla je Amelie Zima, doktorica političkih nauka iz Centra za istraživanje međunarodnih odnosa.

“Ne možemo govoriti o izdaji, jer se tek trebao zbiti niz događaja koji će promijeniti  odnose moći u Evropi”, dodala je.

Ukratko, kada su zapadni saveznici nudili “garancije” o kojima je Putin govorio, niko nije mogao predvidjeti kolaps SSSR-a i historijske promjene koje će uslijediti.

Usmeno obećanje, bez sporazuma

“Pored toga, radi se o usmenom obećanju, koje nije zapisano u sporazumu”, prisjetio se Oliver Kempf, naučni saradnik Fodnacije za strateška istraživanja.

“Do prekretnice u politici širenja NATO-a došlo je mnogo kasnije, 1995. godine, na zahtjev istočnoevropskih država.”

Iste je godine NATO objavio studiju o proširenju, prije nego što je počeo pregovore o članstvu s Mađarskom, Poljskom i Češkom, do kojih je došlo dvije godine kasnije.

Spomenute su zemlje u Sjevernoatlantski savez ušle 1999. godine.

Uključivanje tri nove članice izazvalo je nesuglasice unutar NATO pakta, što je u suprotnosti s ruskim mitom o izdaji Zapada.

“Čak i unutar američke administracije bilo je mišljenja prema kojima se NATO ne bi trebao širiti, zato što bi mogao postati preveliki finansijski teret, a uz to bi izgubio na efikasnosti”, kazala je Zima.

Pitanje proširenja NATO-a godinama podiže tenzije između SAD-a i njenih saveznica, s jedne strane, i Rusije, s druge strane.

Raketni štitovi u Rumuniji i Poljskoj

Nakon što je Gruzija iskazala ambicije prema NATO-u i Evropskoj uniji u augustu 2008. godine, Moskva je odmah pružila podršku proruskim separatistima u samoproglašenim autonomnim republikama Južnoj Osetiji i Abhaziji.

Rusi su s velikim oprezom pratili instaliranje proturaketnog štita u Rumuniji prije šest godina.

Sličnu bazu NATO ima i u Poljskoj.

Obje su zemlje danas članice Sjevernoatlantskog saveza.

Vlade zapadnih zemalja poručuju da Rusija nema razloga za brigu te neprekidno naglašavaju odbrambeni karakter NATO-a.

“Rusi teško prihvataju širenje NATO saveza, ali zaboravljaju da su 1997. godine potpisali dokument kojim su se obje strane obvezale da će čuvati mir i sigurnost na euroatlantskom području te da će osigurati teritorijalni integritet svim članicama Euroatlantskog partnerskog vijeća”, objašnjava Zima.

Dok se ne riješi spor oko Krima…

Četvrt stoljeća kasnije, potencijalni ulazak Ukrajine u članstvo NATO-a za Rusiju je “crvena linija” koja se ne smije prijeći, što je vidljivo u retorici koju Moskva koristi u kontekstu ukrajinske krize.

Nekadašnja “žitnica Sovjetskog saveza” trenutno ima status “zemlje partnera” s NATO-om.

No, pred Kijevom je dug put prije nego što će zadovoljiti kriterije za punopravno članstvo.

“Jedno od glavnih pravila NATO-a je da zemlje članice moraju imati riješena sva granična pitanja, kako se saveznici ne bi morali baviti novom krizom. Dok god se ne riješi spor s Rusijom oko Krima, malo je vjerovatno da će Ukrajina ući u NATO”, poručio je Kempf.