Newsweek: Imaju li Amerikanci s Bliskog istoka i Sjeverne Afrike pravedan tretman?

Prije pet godina podnesena je tužba protiv bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa zbog zabrane koju je uveo muslimanima, odnosno izvršne uredbe kojom se zabranjuje useljavanje i putovanja u Sjedinjene Američke Države (SAD) iz sedam zemalja s muslimanskom većinom.

Iako je nemoguće znati koliko se života pretvorilo u haos zbog jednog Trumpovog poteza pera, zahtjev za ulazak u zemlju na temelju nacionalne pripadnosti odbijen je najmanje 41.000 ljudi, navela su u Newsweeku tri profesora s američkih i kanadskih univerziteta koji se bave pitanjima imigracije i etničke pripadnost. Ogromna većina, odnosno 94 posto, bili su stanovnici Irana, Sirije i Jemena.

Istraživači Nada Maghbouleh sa Univerziteta u Torontu, Rene Flores sa Univerziteta u Chicagu i Ariela Schachter sa Univerziteta Washington u St. Louisu skrenuli su pažnju da je predsjednik Joe Biden, kao i drugi kritičari zabrane, izjavio da su osobe pogođene ovom zabranom “prve osjetile Trumpov napad na crnce i obojene ljude.”

Međutim, istraživači su skrenuli pažnju na tužbu iz 1944. godine u kojoj je musliman arapskog porijekla uspio reći da je bijelac kako bi postao naturalizirani državljanin. Osobe s Bliskog istoka i Sjeverne Afrike, što uključuje Iran, Siriju i Jemen, tretirani kao bijelci kao rezultat toga.

Okvir identiteta

Navode da za razliku od drugih manjina, oko tri miliona Amerikanaca s Bliskog istoka i Sjeverne Afrike nemaju okvir za označavanje svog identiteta na popisu stanovništva ili u većini istraživanja. Kada su ti Amerikanci s područja Bliskog Istoka i Sjeverne Afrike (MENA) skriveni pod kategorijom bijelih, svakodnevne nejednakosti na grupnoj i individualnoj razini s kojima se susreću postaju nevidljive, što jasno daje do znanja da je dodavanje okvira MENA popisu stanovništva u SAD-a vrlo važno za tu skupinu.

Radi boljeg razumijevanja na koji način drugi gledaju na Bliski istok i Sjevernu Afriku, istraživači su predstavili bijelce s tog područja nasumičnim profilima izmišljenih pojedinaca koji se razlikuju po imenu, vjeri, klasi, boji kože i porodičnom porijeklu. Zatim su zamolili ispitanike da klasificiraju fiktivne osobe kao crne, bijele ili iz regije MENA.

Otkrili su da boja kože i porodično porijeklo spadaju među najjače signale koji navode nekoga da drugu osobu klasificira kao osobu s Bliskog istoka i Sjeverne Afrike.

Utvrdili su da je većina ispitanika jasno razlikovala profile koji ukazuju na regiju MENA i profile crnaca i bijelaca izvan te regije.

Također su otkrili da su boja kože i porodično porijeklo među najjačim znakovima koji navode osobu da klasificira drugoga kao osobu s Bliskog istoka i Sjeverne Afrike. Važnost boje kože naglašava da obični ljudi “vide” regiju MENA kao posebnu skupinu s fizičkim izgledom koji nisu bijelci.

Autori zaključuju da većina istraživačkih radova ukazuje na to da je vjerojatnije da će Amerikanci s Bliskog istoka i Sjeverne Afrike živjeti ispod granice siromaštva, iznajmljivati, a ne posjedovati svoje domove i prijavljivati ​​lošije zdravstvene rezultate.