Treba li Evropa pojačati dugoročnu opskrbu ukapljenim plinom?

Prijetnja sankcijama Rusiji zbog eskalacije sukoba s Ukrajinom naznačila je Evropi mogućnost prekida opskrbe ruskim plinom, što je podiglo cijene i otvorilo pitanje dugoročne nabave ukapljenog plina i njegove preprodaje.

SAD se proteklih sedmica po navodima neimenovanog izvora raspitivao kod Katara i drugih velikih proizvođača mogu li u Evropu slati više plina ako opskrba iz Rusije bude prekinuta.

Katar i neki drugi veliki proizvođači ukapljenog plina i energetske kompanije koje su s kupcima sklopile ugovore o dugoročnoj opskrbi upozorili su istodobno da bi se Evropa trebala manje oslanjati na ugovore s kratkim rokovima isporuke.

Evropske zemlje, kako je prenijela agencija Reuters, trebale bi svoje energetske potrebe podmirivati dugoročnim ugovorima.

Procjenjuje se da dugoročni ugovori čine oko 70 posto globalne trgovine LNG-om, a u Evropi otprilike polovinu.

Stabilni prihodi

Ugovori o dugoročnoj opskrbi obuhvaćaju razdoblje od 10 do 25 godina, a proizvođači plina općenito su im skloni zbog mogućnosti proširivanja kapaciteta za projekte koji zahtijevaju značajna ulaganja.

Katar preferira dugoročne ugovore s cijenama vezanima za cijene nafte zbog stabilnosti prihoda, objašnjava Luke Cottell iz S&P Global Plattsa.

Drugi proizvođači, poput SAD-a, koriste ih pak za finansiranje ukapljivanja plina, a dio obično prodaju i trgovcima, dopuštajući im njegovu preprodaju u Aziji ili Evropi.

“U 2025. i 2026. na tržište će stići novi val LNG-a koji bi mogao znatno smanjiti cijene. Zato su prodavači, za razliku od kupaca, danas skloni ugovorima o trenutnoj isporuci, ali za pet godina situacija bi se mogla stubokom promijeniti”, objasnio je Cottell.

Veliki igrači

Evropska komisija smatra da bi dugoročni ugovori mogli spriječiti slobodan protok plina u Evropi.

Brisel ujedno poticanjem trgovine u kojoj se plin isporučuje odmah nastoji velikim proizvođačima poput Rusije onemogućiti korištenje dominantne pozicije na tržištu

Takva trgovina garantuje kupcima niže cijene kada je ponuda obilna, a dodatna je prednost što se ne obavezuju kupovati plin godinama, što je Komisiji važno budući da je zacrtala neto nultu emisiju štetnih plinova do sredine stoljeća.

Oscilacije

“Liberalizacija evropskog tržišta plina donijela je veliku korist potrošačima, kroz cijene niže od prosjeka u tradicionalnim ugovorima sklopljenima s Rusijom”, tvrdi Felix Booth iz Vortexe.

Krajem prošle godine EK je odredila da se ugovori o dugoročnoj opskrbi plinom trebaju sklapati najdulje na razdoblje do 2049. i da ne smiju kočiti potrošnju zelenog plina.

Zemlje proizvođači tvrde pak da je trgovina plinom za trenutnu isporuku pojačala oscilacije cijena, osobito u razdoblju niskih zaliha nakon pandemije COVID-a 19 i ekonomskog oporavka.

Ko zarađuje?

Prošlogodišnji skok cijene plina mnogima je donio ogromnu dobit.

“U posljednja dva mjeseca velike naftne i elektroenergetske kompanije sigurno su puno zaradile na američkom ukapljenom plinu koji su u Evropi prodavale za 30 dolara za MBtu, a kupile su ga za oko šest dolara za MBtu”, rekao je neovisni konsultant za LNG Guy Broggi.

U Evropu je iz SAD-a stizalo oko 80 pošiljki mjesečno, a svaka je donosila neto zaradu od oko 60 miliona dolara, objašnjava Broggi.

Sporna preprodaja

Katar i neki azijski proizvođači, poput Indonezije i Malezije, svojedobno su u ugovore uključivali klauzulu o odredištu koja je kupcu branila preprodaju plina u druge zemlje.

Takve su klauzule u Evropi nezakonite i većina članica EU-a dopušta preprodaju.

Dugoročni ugovori igraju važnu ulogu, ali ograničavaju fleksibilnost, nabavu iz više izvora i mogućnosti zarade koje dopuštaju ugovori o promptnoj prodaji i oni s kratkim rokovima isporuke, sumira Tamir Druz iz Capra Energyja.

Postali su atraktivniji tek nakon ukidanja zabrane preprodaje u EU-u početkom stoljeća, a odnedavno i u Japanu, dodaje.