‘Foreign Policy’: Zašto se Saudijci ne žele okrenuti Kini

Svjetski poredak koji je kreirao i dugo održavao SAD ne može uništiti nijedan globalni sudionik, uključujući Kinu; može ga uništiti samo SAD.

Nade koje Saudijci polažu u to da će Kina zamijeniti SAD kao partnera za Saudijsku Arabiju su naivne (Reuters)

Zašto se Saudijci ne žele okrenuti Kini?, pitanje je koje na portalu Foreign Policyja postavlja Mohammed Alyahya, bivši glavni urednik portala Al Arabiya English.

Kineski predsjednik Xi Jinping upravo se vratio iz trodnevnih uzastopnih samita u Rijadu: prvi je bio s kraljem Saudijske Arabije Salmanom i princom prijestolonasljednikom Mohammedom bin Salmanom; drugi s liderima Vijeća za zaljevsku saradnju (GCC); treći sa širom grupom arapskih vlada. Rezultat samitskog maratona je niz javnih i ne tako javnih sporazuma o energiji, trgovini, investicijama, tehloškoj saradnji i raznim drugim oblastima.

Ovi samiti su ratificirali sve prisniji ekonomski i sigurnosni odnos. Saudijska Arabija opskrbljuje Kinu sa 18 posto njenih energetskih potreba i proširuje narudžbe za petrohemijsku, industrijsku i vojnu opremu, koju je većinom prethodno nabavljala iz SAD-a.

Kineska politika je jednostavna i direktna

Bijela kuća je, u međuvremenu, izjavila da Xijevi pokušaji širenja utjecaja u zaljevskoj regiji “nepogoduju održavanju međunarodnog poretka“. Komentatori su opisali Xijevu posjetu kao znak da Rijad napušta tradicionalni odnos s Washingtonom i okreće se ka Pekingu.

Kineska politika je jednostavna i direktna. Peking nudi Rijadu dogovor: prodajte nam svoju naftu i pomozite nam da stabiliziramo globalna energetska tržišta; izaberite vojnu opremu koju želite iz naše ponude; profitirajte koliko želite od saradnje s nama u oblasti odbrane, avijacije, automobilske industrije, zdravstva i tehnologije.

Drugim riječima, Kinezi nude Saudijcima pogodbu koja je izgleda urađena po modelu američko-saudijskog dogovora koji održava stabilnost na Bliskom istoku 70 godina.

Ovaj kineski stav nalazi odjeka u kraljevstvu, koje se osjeća izdanim zbog okretanja Washingtona ka otvorenom neprijateljstvu prema osnovnim saudijskim interesima. Ne čudi onda što mnogi mladi Saudijci naivno pozdravljaju ideju zamjene SAD-a Kinom.

SAD je riješen da Saudijske Arabiju učini ‘izopćenikom’

Kao diplomanti američkih univerziteta i proždrljivi potrošači američke pop kulture i potrošačke tehnologije, većina obrazovanih Saudijaca osjeća se bliska SAD-u – dovoljno bliska da se osjeća maltretirano onime što mi doživljavamo kao nepoštene napade američkih medija i kreatora politika na nas, našu državu, naše lidere i našu kulturu. Alternativa za mnoge je da nauče mandarinski jezik i zamišljaju buduće karijere u promociji kineske industrije i trgovine.

Za Saudijce poput mene ništa ne bi moglo biti više obeshrabrujuće od izgleda o razlazu sa SAD-om. Od 1960-ih Saudijci ne znaju za svijet bez snažne veze sa SAD-om. I ja sam jedan od mladih Saudijaca koji se duboko dive američkoj kulturi i veličini. Prošlo je desetljeće, međutim, uzdrmalo vjeru mnogih Saudijaca, koji osjećaju da njihovu bliskost i divljenje prema SAD-u ne uzvraćaju američki političari, kreatori politika i novinari. SAD izgleda riješen da moju državu učini “izopćenikom“, kao što je američki predsjednik Joe Biden obećao tokom izborne kampanje 2020. godine.

Ovo nepovjerenje seže do administracije bivšeg američkog predsjednika Baracka Obame. Kada je on ispregovarao nuklearni sporazum s Iranom 2015. godine, mi Saudijci shvatili smo da on odbacuje odnos koji je postao izvor stabilnosti i snage za obje države. Ovaj sporazum otvorio je put za Iran da napravi nuklearnu bombu, dok puni ratni kovčeg iranskog korpusa islamske Revolucionarne garde, koji ima naoružane milicije širom arapskog svijeta u proždrljivom pokušaju da uništi postojeći poredak.

Kad ti prijatelj pokaže da ti više nije prijatelj

Privid ravnoteže koju je spominjao Obama da opravda sporazum s agresivnom, revizionističkom silom nikada nije imao mnogo racionalnog smisla. Na kraju krajeva, ako prijatelj obeća da će balansirati tvoje potrebe s potrebama tvog zakletog neprijatelja, čini se poštenim zaključiti da ti više nije prijatelj.

Za vrijeme Obamine i za vrijeme Bidenove administracije iranska agresija preko terorističkih posrednika u Jemenu dočekana je američkim pozivima za deeskalaciju, često kriveći Saudijsku Arabiju za sukob koji nije tražila. U Siriji nas je SAD opteretio užasavajućom i prijetećom utvarom susjedne države koju kontroliraju iranske trupe i ruski bombarderi. U sklopu nuklearnog sporazuma s Iranom, Obamina administracija je poslala desetke milijardi dolara u iransku blagajnu – novac koji je iskorišten da se razori Irak, sruši Sirija, napravi haos u Libanu i da se podrže napadi Husa na saudijsku teritoriju.

Obamina administracija je odlučila dati ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu strateško uporište na istočnom Mediteranu, koje je “prodala” američkom narodu kao način da navodno deeskalira građanski rat u Siriji. U odgovoru na kišu raketa na saudijsku infrastrukturu iz Jemena prošle godine, Bidenova administracija je povukla baterije američke proturaketne odbrane sa saudijske teritorije.

Bolno i alarmantno obećanje Joea Bidena

Čak i kada je Washington zapalio naše dvorište, Saudijci su poštovali ulogu SAD-a kao regionalnog mirotvorca i kao državu kojoj se i dalje divimo. Zato je bilo tako bolno i alarmantno kada je Bidenov tim preuzeo vođstvo 2021. godine obećavajući da će “rekalibrirati odnos sa Saudijskom Arabijom“, nastavivši obećanje koje je dao 2019. godine da će “učiniti da [Saudijci] plate cijenu i učiniti ih izopćenikom što i jesu.“

Osim toga što je odbacila nekada poštovanog partnera, Bidenova administracija je, također, izabrala da vodi rat protiv izvora energije zasnovanih na karbon, bez mnogo realističnog razmišljanja o tome kako treba upravljati energetskog tranzicijom. Visoka retorika o spašavanju planete praćena je trostrukim naporima da se stvori kartel kupaca koji će boriti protiv grupe OPEC+, krunskog dragulja saudijske vanjske politike i oslonca planova države za domaći razvoj. Prije svega, Biden je pustio u promet milione barela nafte iz američkih strateških rezervi goriva, čija je svrha da ublaži dobavljački šok, a ne da manipulira tržištima.

Zatim, SAD, njegovi evropski saveznici, Kanada i Australija prošle sedmice su kreirali tržišni mehanizam za ograničavanje cijene nafte koju Rusija izvozi. Osim toga, Bidenova administracija vrši pritisak na Saudijsku Arabiju, Ujedinjene Arapske Emirate i Kuvajt da povećaju proizvodnju kako bi postigla američke domaće političke ciljeve, uključujući inflaciju proizvedenu vlastitim fiskalnim i monetarnim politkama.

Zašto mnogi Saudijci pogled okreću ka Istoku

Sveukupno, strategija Bidenove administracije izgleda Saudijcima i drugim posmatračima kao pokušaj da se otme moć određivanja cijena od grupe OPEC+. Ako ovaj potez bude uspješan, onemogućit će Saudijskoj Arabiji da ima prihode koji bi joj omogućili da ostvari vlastite razvojne ciljeve.

U ovom kontekstu, trebalo bi biti očito zašto mnogi Saudijci počinju svoj pogled okretati ka Istoku. No, ja bih ih savjetovao da su njihove nade koje polažu u to da će Kina zamijeniti SAD kao partnera za Saudijsku Arabiju navine.

Pored tog što sam studirao u SAD-u, imao sam sreće da sam i dio djetinjstva proveo u predgrađima Vriginije, nadomak Washingtona. Tamo sam se upoznao s američkim razbibrigama kao što su bejzbol, jedenje ćurke na Dan zahvalnosti i gledanje ekranizacije romana Božićna priča čim dođe decembar. (Moji braća i sestre i ja više smo voljeli verziju koju su radili Muppetovci, naravno.) Ovih dana koristim ovu priču Charlesa Dickensa kao metaforu da opišem odnos između Saudijske Arabije i SAD-a.

Dvije države ostaju neizbježno isprepletene

Zamislite, piše autor, da nam lik Duh Božića koji tek dolazi pokazuje našu regiju bez američke tehnologije, inovacija, saradnje u oblasti odbrane i sigurnosnih odnosa. Zamislite regiju u kojoj o prednostima i granicama lične slobode ne raspravljaju ljudi i njihovi vladari – kao što Saudijci sve više rade sada kada se naša država reformira – već stvari diktira centralizirana jednopartijska država, koja Boga doživljava kao neprijatelja.

Pomiješati pogrešnu procjenu SAD-a s nesposobnošću ove države je suludo. Svjetski poredak koji je kreirao i dugo održavao SAD ne može uništiti nijedan globalni sudionik, uključujući Kinu. Može ga uništiti samo SAD. U dobru i u zlu, sudbine naše dvije države ostaju neizbježno isprepletene , što je glavna lekcija iz Dickensove priče. Nadajmo će da će strogi pogled na budućnost koju stvara SAD pomoći otjerati koji progone Bliski istok.

Izvor: Al Jazeera