Hoće li Ukrajina dobiti projektile za napade daleko iza ruske linije?

Pentagon razmatra prijedlog Boeinga da opskrbi Ukrajinu jeftinim, malim preciznim bombama, čime bi omogućio Kijevu da udari daleko iza ruskih linija, dok se Zapad bori zadovoljiti ukrajinsku potražnju za više oružja.

Sistem koji predlaže Boeing, nazvan “Ground-Launched Small Diameter Bomb” (GLSDB), jedan je od planova za pokretanje proizvodnje novog oružja za Ukrajinu i američke istočnoevropske saveznike, rekli su izvori iz industrije za Reuters.

GLSDB bi mogao biti isporučen već u proljeće 2023. godine, prema dokumentu koji su vidjeli Reuters i tri osobe upoznate s planom, a kombinira bombu malog dijametra GBU-39 s raketnim motorom M26, čega trenutno ima u američkim zalihama.

Doug Bush, glavni kupac oružja američke vojske, rekao je novinarima u Pentagonu prošle sedmice da vojska također planira ubrzanje proizvodnje artiljerijskih granata kalibra 155 milimetara – koje se trenutno proizvode samo u vladinim pogonima – tako što bi dopustila i drugim dobavljačima da ih prave.

Logističke prepreke za nabavku oružja

Ruska invazija na Ukrajinu povećala je potražnju za oružjem i municijom američke proizvodnje, zbog čega su saveznici SAD-a u istočnoj Evropi isporučili “mnogo narudžbi” za niz oružja dok su opskrbljivali Ukrajinu, dodao je Bush.

“Treba dobiti kvantitet po povoljnoj cijeni“, rekao je Tom Karako, ekspert za oružje i sigurnost u Centru za strateške i međunarodne studije.

Dodao je da pad zaliha u SAD-u pomaže objasniti žurbu da se nabavi više oružja, rekavši da su zalihe “postale niske u odnosu na nivoe koje volimo imati pri ruci i svakako na nivoe koji će nam trebati da Kinu odvratimo od sukoba”.

Karako je također primijetio da je odlazak američkih snaga iz Afganistana ostavio na raspolaganju mnogo bombi koje se bacaju iz zraka.

Ne mogu se lako koristiti u ukrajinskim avionima, ali “u današnjem kontekstu trebali bismo tražiti inovativne načine da ih pretvorimo u iskoristivo oružje”.

Iako je već proizvedena određena količina GLSDB-a, postoje mnoge logističke prepreke za formalnu nabavku.

Boeingov plan zahtijeva izuzeće od otkrivanja cijene, što znači da bi proizvođač bio oslobođen revizije po kojoj Pentagon dobija najbolju moguću ponudu.

Bilo kakav dogovor također bi od najmanje šest dobavljača zahtijevao da ubrzaju isporuke dijelova i usluga za brzu proizvodnju oružja.

Jeftini projektil s dostupnim komponentama

Glasnogovornik Boeinga odbio je to komentirati, a glasnogovornik Pentagona, poručnik Tim Gorman, odbio je komentirati pružanje bilo kakvih “specifičnih mogućnosti” Ukrajini, ali je rekao da SAD i saveznici “traže i razmatraju najprikladnije sisteme” koji bi pomogli Kijevu.

Iako je SAD odbio zahtjeve za projektilom ATACMS dometa 297 kilometara, GLSDB-ov domet od 150 kilometara omogućio bi Ukrajini da pogodi važne vojne ciljeve koji su joj sada van dometa i pomogao joj da nastavi s kontranapadima i napadima na ruska pozadinska područja.

GLSDB zajednički prave Saab AB i Boeing Co, a razvija se od 2019. godine, mnogo prije invazije, koju Rusija naziva “specijalnom vojnom operacijom”.

U oktobru je izvršni direktor SAAB-a Micael Johansson o GLSDB-u rekao: “Uskoro očekujemo ugovore o tome.“

Prema Boeingovom prijedlogu Američkoj evropskoj komandi, koja nadgleda isporuke oružja Ukrajini, glavne komponente GLSDB-a bile bi iz trenutnih američkih zaliha.

Motora M26 za rakete ima, a GBU-39 košta oko 40.000 dolara, što dovršeni GLSDB čini jeftinim, a njegove glavne komponente lako dostupnim.

Iako se proizvođači oružja bore s potražnjom, ti faktori omogućuju proizvodnju oružja do početka 2023. godine, mada uz nisku stopu proizvodnje.

GLSDB je vođen GPS-om, može spriječiti neka elektronička ometanja, upotrebljiv je u svim vremenskim uslovima i može se koristiti protiv oklopnih vozila, navodi se na web stranici SAAB-a.

U Ukrajinu do sada poslano više od 5.000 HIMARS-a

GBU-39 – koji bi funkcionirao kao bojeva glava GLSDB-a – ima mala, preklopna krila, koja mu omogućuju da pređe više od 100 kilometara ako se ispusti iz aviona.

U proizvodnom pogonu u Arkansasu, Lockheed Martin udvostručuje napore kako bi zadovoljio rastuću potražnju za mobilnim raketnim bacačima poznatim kao HIMARS, koji su bili uspješni u gađanju ruskih linija snabdijevanja, komandnih centara, pa čak i tenkova.

Prvi američki proizvođač oružja rješava probleme lanca snabdijevanja i nedostatka radne snage kako bi udvostručio proizvodnju na 96 lansera godišnje.

HIMARS ispaljuje rakete navođenog višestrukog lansirnog sistema (GMLRS) s bojnim glavama od 90 kilograma.

Lockheed Martin proizvodi oko 4.600 projektila godišnje, a u Ukrajinu ih je do sada poslano više od 5.000.