Šta niste znali o meksičko-američkoj granici: Svakodnevni prelasci i prodaja krvi

Stotine gradova, sela i mjesta duž granice sa Meksikom na američkoj strani žive i poznaju potpuno drugačiji svijet od ostatka SAD-a.

Hiljade osoba rade na poljoprivrednim zemljištima na američkoj strani granice i svakodnevno se vraćaju svojim domovima na meksičkoj strani (Al Jazeera)

Piše: Mohamed Elmenshawy

Stotine gradova, sela i mjesta koja se protežu duž 3.145 kilometara kopnene granice sa Meksikom na američkoj strani, posebno u državama Teksas, Novi Meksiko, Arizona i Kalifornija, žive i poznaju potpuno drugačiji svijet od ostatka Sjedinjenih Američkih Država (SAD).

Al Jazeerin reporter je posjetio to područje, kako bi se upoznao s načinom života u nekoliko pograničnih gradova i sela u južnoj Arizoni, gdje su mnoge pojave i prakse vrlo specifične za ove prostore, a za mnoge ljude širom svijeta su nepoznanica.

Milioni svakodnevno prelaze granicu

Na tim područjima oko milion ljudi dnevno prelazi granicu legalno, a više hiljada njih ilegalno. Kopnena granica između dvije države jedna je od najfrekventnijih između njene južne i sjeverne strane, gdje se nalazi 48 velikih graničnih prelaza preko kojih, osim ljudi, prelaze autobusi i velika vozila iz oba pravca. Pored toga, duž američko-meksičke granice je i 330 manjih graničnih prelaza.

Službeni podaci američke vlade procjenjuju da svake godine južnu granicu u oba pravca pređe 350 miliona osoba, ili otprilike jedan milion dnevno.

Prošlosedmični podaci američke imigracione službe također su otkrili da je broj osoba koje su privedene zbog ilegalnog prelaska južne granice dosegao novi rekord u fiskalnoj godini (od 1. oktobra 2021. do 30. septembra 2022.) od 2,7 miliona ljudi, odnosno 7.400 dnevno. Pored toga, tu su i hiljade drugih čiji se tačan broj ne zna, jer im vlasti nisu uspjele ući u trag.

Više od 40 miliona Amerikanaca meksičkog porijekla, od kojih mnogi žive u pograničnim mjestima i gradovima, dijeli samo granični prelaz ili zid od ostatka njihovih širih porodica u Meksiku.

Al Jazeera je razgovarala s brojnim stanovnicima pograničnog grada St. Louisa o graničnim prelazima. Neki od njih su ismijavali ideju o kontroli kretanja migranata.

Procvat tržišta ljudske krvi

“Ne znam nijednog Meksikanca koji ne može ući u Sjedinjene Američke Države kad god to poželi, legalno ili na neki drugi način”, kaže Alexandre, Amerikanac meksičkog porijekla. “Ova prostrana teritorija je bila sastavni dio jedinstvene države i zajednice prije evropskog useljavanja, naseljavanja i širenja. Za milione Meksikanaca su to umjetne granice. Prema tome, oni uopće ne vide njihov prelazak kao nezakonit čin.”

Sjedinjene Američke Države spadaju u rijetke zemlje koje dopuštaju plaćanje naknada za darivanje krvi. Većina američkih punktova za doniranje krvi nalazi se u siromašnim četvrtima, gdje siromašni trguju svojim zdravljem.

No kako potražnja i dalje raste, američke kompanije okrenule su se kupovini meksičke krvi u susjednoj zemlji. Kao rezultat toga, duž američko-meksičke granice ubrzo su se pojavila unosna tržišta za trgovanje krvlju. Vladini zvaničnici procjenjuju obim prodaje “krvne plazme” duž granice u milijardama dolara.

U tom kontekstu, pojedinac može dobiti 100-150 američkih dolara za prodaju krvne plazme. To pruža priliku hiljadama Meksikanaca koji žive uz granicu, tim više što su američke vlasti, pod pritiskom nekih medicinskih kompanija, odobrile kratkoročne vize “donatorima plazme”, koji se vraćaju svojim domovima svega nekoliko sati nakon ulaska na teritoriju SAD-a.

Prodaja krvi jednom u tri dana

Krvna plazma koju doniraju Meksikanci čini 15 posto od ukupnih količina doniranih u SAD-u. Al Jazeera je razgovarala s Joseom Ramirezom, meksičkim državljaninom koji živi u pograničnoj državi Sonora, nakon što je upravo “darovao” svoju krv u podružnici kompanije “CSL Plasma” za 125 dolara, što je više od sedmične plaće većine stanovnika pograničnog područja s meksičke strane.

Ramirez je, opravdavajući ono što je učinio, rekao: ”Svaki put kad prodajem plazmu pregledaju me i izmjere mi krvni pritisak. Obavijestit će me ako moje zdravstveno stanje ne dozvoljava da doniram ili prodajem plazmu.”

Ramirez svoju krv prodaje nekoliko puta mjesečno, a prema informacijama kompanije, napisanim i na španjolskom i na engleskom, zdrava osoba može “donirati” najmanje jednom svaka tri dana.

Kompanija promovira da osoba može osigurati mjesečni prihod veći od hiljadu dolara ako redovno donira krvnu plazmu. Kompanija, također, daje 100 dolara svakome ko dovede sa sobom novu osobu koja će prodati svoju krv.

Prema meksičkom Zakonu o zdravstvu, svaki čin koji uključuje “prodaju krvi” smatra se prijestupom, a osobe koji prodaju svoju krv riskiraju velike kazne, s tim da niko ne provodi ovaj zakon.

Kretanje radnika i kupaca

Okrug Yuma ima više od 600 farmi koje pokrivaju više od četvrt miliona hektara. Agrobiznis je postao ekonomski pokretač pograničnog okruga, što donosi gotovo dvije milijarde dolara godišnje ekonomiji Arizone. Time se otvaraju prilike za aktivnosti i industrije koje uključuju istraživanje i razvoj, žetvu, preradu, pakiranje i distribuciju.

Nekoliko hiljada ljudi s meksičke strane svakog dana dolazi raditi na poljima na američkoj strani, s tim da je očit manjak radnika na poljoprivrednim zemljištima jer radije biraju alternativne poslove u trgovinama ili tvornicama, kako bi se sklonili s velikih vrućina.

S druge strane, stotine stanovnika s američke strane granice povremeno prelaze na jug radi kupovine zbog niskih cijena, posebno duhanskih proizvoda i goriva za automobile.

Imigrant porijeklom iz arapskih zemalja, koji je trenutno nastanjen u oblasti Yuma, rekao je za Al Jazeeru: “Imam zelenu kartu koja mi omogućuje da lako prelazim granicu.” Dodao je: “Radim ovdje u tvornici za pakiranje hrane, ali plaća je loša i ne prelazi 12 dolara po satu. Zbog toga jednom sedmično prelazim na meksičku stranu gdje sipam benzin u automobil povoljnije za oko 30 posto nego u Arizoni. Također, kupujem cigarete jednom sedmično, jer jedna kutija tamo košta dva dolara, a ovdje je više od osam dolara”.

Istaknuo je da se automobilom najsporije prelazi granica s Meksikom zbog velikih kolona vozila, jer se automobili pretražuju i provjeravaju se lični dokumenti. Taj proces traje najmanje pola sata pri povratku iz Meksika, dok čekanje prilikom prelaska na meksičku stranu traje manje od pet minuta.

Prelaze i učenici

Ekipa Al Jazeere mogla je primijetiti stotine učenika kako nakon školskog dana prelaze granični prijelaz s Meksikom. Hiljade meksičkih Amerikanaca (s državljanstvom SAD-a ili stalnim boravištem) žive na meksičkoj strani granice, šaljući svoju djecu u škole na suprotnoj strani granice.

”Mnoge porodice odlučuju ostati na meksičkoj strani, gdje su troškovi stanovanja, hrane, goriva i ostalog vrlo niski”, kaže jedna od osoba na graničnom prelazu. “Minimalna plaća na američkoj strani iznosi 12 dolara po satu, stoga živimo u Meksiku, a imamo visoke američke prihode, što je dobra opcija za mene i mnoge ljude oko mene.”

Učenicima je potrebno samo nekoliko minuta da pređu granicu u toku dana, pogotovo nakon što postanu poznati američkim službenicima za imigraciju i pasošku kontrolu. Samo “zatraže od nas da podignemo pasoš ili zelenu kartu tokom prelaska, i ne vrši se provjera dokumenata u računaru”, rekao je meksičko-američki student za Al Jazeeru.

Napredak američkog školskog obrazovnog sistema u odnosu na meksički doveo je do toga da učenici svakodnevno prelaze granicu, na što ih potiče i besplatno američko obrazovanje do kraja srednje škole, kao i besplatni obroci osigurani u školama.

Izvor: Al Jazeera