Šta je ‘prljava bomba’: Dizajnirana za sijanje straha i panike

Tehnički poznate kao uređaji za radiološko raspršivanje, ‘prljave bombe’ su relativno primitivno i neprecizno oružje.

Dva neuspješna pokušaja detonacije takvog oružja registrovana su u južnoj ruskoj provinciji Čečeniji prije više od 20 godina (Reuters)

Primarni cilj takozvanih „prljavih bombi“, o kojima se ovih dana mnogo govori, je posijati strah, paniku i zbunjenost izbacivanjem radioaktivne prašine i dima u atmosferu.

Kremlj tvrdi da se Ukrajina sprema detonirati „prljavu bombu“ u namjeri da za to okrivi Rusiju i izazove eskalaciju rata koji je već ušao u deceti mjesec.

Zapadne zemlje odbacuju tvrdnje iz Moskve kao „očigledno lažne“.

Dok nikada nije zabilježen uspješan napad „prljavom bombom“, dva neuspješna pokušaja detonacije takvog oružja registrovana su u južnoj ruskoj provinciji Čečeniji prije više od 20 godina. Istražitelji su također pronašli nuklearni materijal koji se može koristiti za „prljavu bombu“ u napuštenoj fabrici u Čečeniji.

Slijedi objašnjenje šta eksperti podrazumijevaju pod „prljavom bombom“.

Kako funkcionira ‘prljava bomba’?

Tehnički poznate kao uređaji za radiološko raspršivanje, „prljave bombe“ su relativno primitivno i neprecizno oružje. Mnogo ih je lakše i jeftinije izgraditi od nuklearnog uređaja, a također su daleko manje opasne.

„Prljave bombe“ koriste konvencionalne eksplozive, kao što je dinamit, postavljene uz radioaktivni materijal, koji se zatim odbacuje napolje snagom eksplozije. Količina raspršenog radioaktivnog materijala, iako opasna, nije nužno smrtonosna.

Materijal korišten u prljavoj bombi mogao bi se dobiti iz radioaktivnih izvora koji se koriste u medicini, industriji ili iz istraživačkih ustanova.

“Prljavu bombu je stvarno lako napraviti”, rekao je Scott Roecker, potpredsjednik za sigurnosni program nuklearnih materijala u The Nuclear Threat Initiative, neprofitnoj organizaciji sa sjedištem u Washingtonu.

“To je grub uređaj.”

Richard Giragosian, osnivač Centra za regionalne studije, nezavisnog think-tanka iz Jerevana, u Armeniji, rekao je u autorskom tekstu za Al Jazeeru 2016. da su se nakon napada Al-Qaide na SAD 11. septembra 2001. na Zapadu višestruko povećali strahovi od opasnosti koje izazivaju radiološke „prljave bombe“.

Giragosian je rekao da je, iako je u Rusiji i Ukrajini bilo značajnih napora da se uskladište radioaktivni materijali iz bivšeg Sovjetskog Saveza, sigurno zbrinjavanje takvog materijala na Kavkazu bilo bi “niži prioritet”.

Postrojenja iz sovjetske ere na Kavkazu nekad su imala “obilne zalihe cezija, stroncija i drugih srodnih radioloških materijala”. Ali od raspada Sovjetskog Saveza, “većina tih objekata bila je samo minimalno zaštićena, uz slabe sigurnosne mjere opreza ili zaštite”, rekao je.

Giragosian je također rekao u vrijeme pisanja teksta da bi hapšenja tri osumnjičenika u Gruziji za pokušaj prodaje radioaktivnog materijala trebala podsjetiti svijet da ne može ostati ravnodušav u vezi prljavih bombi.

Kakvu štetu mogu izazvati?

Broj žrtava i razmjere štete od „prljave bombe“ ovise o mnogim varijablama.

Ključni faktor je količina i vrsta konvencionalnih eksploziva koji se koriste, koji određuju jačinu eksplozije.

Količina i vrsta otpuštenih radioaktivnih materijala su drugi faktori, kao i vremenski uslovi – a posebno vjetar – u vrijeme eksplozije. Potencijalno veliko područje moglo bi biti kontaminirano.

Nizak nivo izloženosti zračenju obično ne uzrokuje nikakve simptome. Ljudi možda ne znaju jesu li bili izloženi jer se zračenje ne može vidjeti, namirisati ili okusiti.

Koliko je opasna ‘prljava bomba’?

Stručnjaci kažu da je glavni učinak prljave bombe psihološki, zbog čega se takve naprave često nazivaju “oružjem masovnog razaranja”, poput onog za masovno uništenje.

Prljave bombe nisu za upotrebu na ratištu, već se češće postavljaju u urbanim područjima, rekao je Roecker.

“One su više psihološko oružje. Kada pokušavate uplašiti ljude, zastrašiti ljude, upotrijebili biste ovakvo oružje”, rekao je.

Radioaktivna prašina i dim mogu se daleko proširiti i opasni su ako se udišu u blizini epicentra eksplozije.

Radioaktivni oblak bi se vjerojatno proširio na nekoliko blokova, prema Roeckeru, alil kako se radioaktivni materijal širi atmosferom, postaje manje koncentriran i manje štetan.

Ključni faktori izloženosti zračenju su vrsta zračenja, koliko dugo mu je netko izložen i je li zračenje apsorbirano kroz kožu, udahnuto ili konzumirano oralno.

Za detekciju zračenja potrebna je posebna oprema.

Pristup kontaminiranim domovima, poslovnim prostorima i prostorijama javnih usluga mogu biti zabranjeni mjesecima i potrebna im je skupa operacija čišćenja.

Izvor: Al Jazeera i agencije

Reklama