Evropa se okreće Africi za plin kao alternativi Rusiji

Afrika ima ogromne rezerve prirodnog plina, i države poput Alžira imaju cjevovode povezane s Evropom, ali i dalje se malo izvozi.

Predsjednik Rusije Vladimir Putin sastaje se sa predsjednikom Senegala i predsjedavajućim Afričke unije Mackyjem Sallom u Sočiju, u Rusiji, 3. juna 2022. [Mihail Klimentejev/AFP)

Novi projekat ukapljenog prirodnog plina uz zapadnu obalu Afrike možda je završen samo 80 posto, ali izgledi za novog opskrbljivača energijom privukli su posjete lidera Poljske i Njemačke.

Očekuje se da će inicijalno polje blizu senegalske i mauritanijske obale sadržavati blizu 425 milijardi kubnih metara plina, pet puta više nego što je o plinu ovisna Njemačka potrošila za cijelu 2019. godinu. No, očekuje se da će proizvodnja početi tek krajem iduće godine.

To neće pomoći da se riješi evropska energetska kriza koju je izazvao ruski rat u Ukrajini. Pa ipak, Gordon Birell, izvršni direktor BP-a, sudionika projekta, kaže da ovaj razvoj „ne može biti pravovremeniji“ jer Evropa traži načine da smanji svoje oslanjanje na ruski prirodni plin koji pokreće tvornice, proizvodi struju i zagrijava domove.

„Trenutni događaji u svijetu pokazuju ključnu ulogu koju [tečni plin] može igrati u podupiranju energetske sigurnosti nacija i regija“, kazao je on na sastanku čelnika energetske industrije u zapadnoj Africi prošli mjesec.

Iako su afričke rezerve prirodnog plina ogromne, a sjevernoafričke države kao što je Alžir imaju cjejovode već povezane s Evropom, manjak infrastrukture i sigurnosni izazovi dugo su sprečavali proizvođače u drugim dijelovima kontinenta da povećaju izvoz.

Renomirani afrički proizvođači sklapaju poslove ili smanjuju upotrebu energije kako bi imali više za prodati i popraviti finansije, ali neki lideri upozoravaju da stotine miliona Afrikanaca nema struju i da su energentni potrebni u zemljama porijekla.

Izazovi za izvoz

Nigerija ima najveće rezerve prirodnog plina u Africi, kazao je Horatius Egua, glasnogovornik ministra za naftu, iako na nju otpada samo 14 posto ukapljenog prirodnog plina ili LNG-a koji uvozi Evropska unija i koji se doprema brodom.

Projekti se suočavaju sa rizikom krađe energije i visokim cijenama. Druge obećavajuće zemlje kao Mozambik, otkrile su velike rezerve plina, da bi im projekti kasnili zbog nasilja oružanih grupa.

Evropa se trudi da osigura alternativne izvore budući da je Moskva smanjila dotoke prirodnog plina u države Evropske unije, izazvavši nagli skok u cijenama energije i sve veća očekivanja recesije. Evropska unija koja se sastoji od 27 nacija, čiji ministri energetike se sastaju ove sedmice da raspravljaju o gornjoj granici cijene plina, priprema se za mogućnost potpunog ruskog ukidanja dotoka plina, ali je svejedno uspjela napuniti rezerve plina na 90 posto.

Evropski lideri požurili su ka državama kao što su Norveška, Katar, Azerbejdžan, a posebno onima u sjevernoj Africi, gdje Alžir ima cjeovovd do Italije i drugi do Španije.

Italija je potpisala sporazum o prodaji plina u vrijednosti od četiri milijarde dolara sa Alžirom u julu, mjesec nakon što je Egipat dogovorio sa Evropskom unijom i Izraelom da poveća prodaju LNG-a. I Angola je potpisala sporazum o prodaju plina Italiji.

Iako je raniji sporazum dozvolio najvećoj italijanskoj energetskoj kompaniji da započne proizvodnju na dva alžirska plinska polja ove sedmice, nije jasno kada će početi protok od julskog sporazuma kojem nedostaju te pojedinosti, kazali su analitičari.

Fosilna goriva naspram rezervi plina

Afrički lideri kao što je senegalski predsjednik Macky Sall žele da njihove države zarade od ovih projekata iako ih odvraćaju od korištenja fosilnih goriva. Ne žele ni sve izvoziti – procjenjuje se da 600 miliona Afrikacana nema pristup struji.

„Legitimno je, pošteno i pravično da Afrika, kontinent koji najmanje zagađuje i najviše zaostaje u procesu industrijalizacije, koristi svoje dostupne resurse kako bi osigurala osnovnu energiju, poboljšala kompetitivnost svoje ekonomije i postigla univerzalni pristup struji“, kazao je Sall Generalnoj skupštini UN-a prošli mjesec.

Alžir je glavni dobavljač – ova država i Egipat osigurali su 60 posto proizvodnje prirodnog plina u Africi u 2020. – ali u ovoj fazi ne može nadoknaditi ruski plin Evropi, kazao je Mahfoud Kaoubi, profesor ekonomije i stručnjak za energetska pitanja na Univerzitetu u Alžiru.

„Rusija godišnje proizvede 270 milijardi kubnih metara – to je ogromna količina“, kazao je Kaoubi. Alžir proizvede 120 milijardi kubnih metara, od čega je 70,5 posto namijenjeno za interno tržište.“

Predviđa se da će ove godine Alžir ostvariti izvoz u iznosu od 31,8 milijardi kubnih metara, smatra Tom Purdie, analitičar za Evropu, Bliski istok i Afriku u S&P Global Commodity Insights.

„Ključni razlog za zabrinutost ovdje je vezan za nivo povećanja proizvodnje koji se može postići, i za utjecaj koji bi domaća potražnja mogla imati“, s obzirom na to koliko plina Alžir koristi u državi, kazao je Purdie.

Egipat, kojem nedostaje novca, također želi izvoziti više prirodnog plina u Evropi, pa čak podešava klima-uređaje u tržnim centrima i uličnu rasvjetu, kako bi uštedio energiju i podao je.

Premijer Mostafa Madbouly kazao je kako se Egipat nada da će donijeti dodatnih 450 miliona dolara mjesečno u stranoj valuti, preusmjerivši 15 posto svoje domaće upotrebe plina za izvoz, izvijestili su državni mediji.

Više od 60 posto egipatskog prirodnog plina i dalje koriste elektrane kako bi država funckionisala. Većina egipatskog ukapljenog prirodnog plina ide na azijska tržišta.

Na osnovu novog sporazuma između tri strane, Izrael će poslati Evropi više plina preko Egipta, koji ima infrastrukturu da ga ukapljuje za izvoz morskim putem. Iz Evropske unije su kazali da će pomoći ovim dvjema državama da povećaju proizvodnju i iskorištavanje plina.

U Nigeriji, ambiciozni planovi tek trebaju polučiti rezultate uprkos godinama planiranja. Ova država je izvezla manje od jedan posto svojih ogromnih rezervi prirodnog plina prošle godine.

Predloženi 4400 kilometara dug cjevovod koji bi prenosio nigerijski plin u Alžir preko Nigera u zastoju je od 2009, uglavnom jer bi, prema procjenama, koštao 13 milijardi dolara.

Mnogi se plaše da bi se, i ako ga završe, Transsaharski plinovod suočio sa sigurnosnim rizicima kao i nigerijski naftni cjevovodi, koje često napadaju oružane grupe i vandali.

Isti izazovi bi ometali povećanje izvoza plina u Evropu, kazao je Olufola Wusu, stručnjak za pitanja nafte i plina iz Lagosa.

„Osvrnimo se na stvarnosti na terenu – pitanja koja se tiču krađe sirove nafte – i na druge koji počinju dovoditi u pitanje našu sposobnost da isporučujemo plin Evropi“, kazao je on.

Wusu je preporučio korištenje ukapljenog prirodnog plina, nazivajući ga „najunosnijom“ plinskom strategijom do sada.

No, i tu ima problema: u julu je šef nigerijskog LNG Limiteda, najveće firme u državi za eksploataciju prirodnog plina, kazao da njihovo postrojenje radi na svega 68 posto kapaciteta, uglavnom zato što su mu poslovi i zarada ugušeni krađom.

Na jugu, Mozambik bi trebao postati glavni izvoznik LNG-a nakon što su značajni depoziti nađeni duž mozambičke obale Indijskog okeana 2010. Francuska komapnija TotalEnergies uložila je 20 milijardi dolara i počela raditi na izvlačenju plina koji će biti ukapljen u tvornici koju je gradila u Palmi, u pokrajini Cabo Delgado na sjeveru.

Ali nasilje oružanih grupa nagnalo je TotalEnergies da na neodređeno prekine ovaj projekat prošle godine. Mozambički zvaničnici su obećali da će osigurati predio Palme kako bi se radovi mogli nastaviti.

Italijanska firma Eni, je u međuvremenu nastavila s planovima da crpi i ukapljuje dio svojih nalazišta plina otkrivenih u Mozambiku 2011. i 2014. Eni je postavila platformu u Indijskom okeanu, 80 kilometara od obale, daleko od nasilja u Cabo Delgadu.

To je prvo plutajuće LNG postrojenje u dubokim vodama kod Afrike, sa kapacitetom ukapljivanja plina od 3,4 miliona tona godišnje.

Ova platforma je ukapljila prve količine plina 2. oktobra, navodi Africa Energy, a očekuje se da će prva pošiljka krenuti za Evropu brodom sredinom oktobra.

 

Izvor: Agencije

Pregled vijesti, tema, mišljenja, blogova sa Balkana i iz svijeta u samo jednom kliku
Pročitajte sada