Izraelski Zakon o imovini odsutnih lišava Palestince njihovih domova

Zakon o imovini odsutnih u startu stavlja Palestince u nepovoljan položaj, označavajući ih kao ‘odsutne’ čak i ako su prisutni u zemlji ili imaju izraelsko državljanstvo.

Svaki četvrti Palestinac u Izraelu živi nedaleko od  zemlje i posjeda sa kojih su njihove porodice protjerane nakon rata (EPA)

Zakon o imovini odsutnih jedan je od temeljnih tekstova Izraela i daje mu ovlaštenje da konfiscira i zaplijeni nekretnine i imovinu Palestinaca koju su bili prisiljeni napustiti 1948. godine, piše britanski internetski portal Middle East Eye (MEE).

Rigorozni zakon, koji se odnosi samo na Palestince, jedna je od konstanti izraelske politike više od pola vijeka.

MEE navodi, u izvještaju palestinskog novinara i pjesnika Mustafe Abu Sneineha, da je ovaj zakon, sa 39 članova, izdala u martu 1950. godine prva izraelska vlada, koju je predvodio David Ben-Gurion.

Izraelske vlasti su ga ove sedmice ponovo iskoristile da opravdaju deložaciju i rušenje kuće palestinske porodice Salhiya u četvrti Sheikh Jarrah u okupiranom Jerusalemu.

U Izraelu živi 1,8 miliona Palestinaca

Zakon o imovini odsutnih u startu stavlja Palestince u nepovoljan položaj, označavajući ih kao “odsutne” čak i ako su prisutni u zemlji ili imaju izraelsko državljanstvo.

Suhad Bishara, pravna stručnjakinja i advokatica Centra za ljudska prava Adalah, koji se bavi pitanjima Palestinaca s izraelskim državljanstvom, naglašava da se prema ovom zakonu “svi Palestinci iz Galileje koji su postali izbjeglice u Siriji i palestinski državljanin Izraela koji je napustio svoj grad u Tiberijadi 1948. godine i potražio utočište u Nazaretu smatraju odsutnima.”

“Palestinac u Nazaretu nije odsutan, jer je nastavio živjeti u onome što je postalo Izrael 1948. godine, no zakon ga i dalje smatra odsutnim”, kazala je Bishara.

Podaci Ujedinjenih naroda pokazuju da je nakon rata 1948. godine unutar Izraela bilo 160.000 palestinskih državljana, od kojih je 30 posto bilo interno raseljeno.

Danas palestinsko stanovništvo u Izraelu iznosi 1,8 miliona, što čini 20 posto stanovništva zemlje.

Svaki četvrti Palestinac u Izraelu živi nedaleko od  zemlje i posjeda sa kojih su njihove porodice protjerane nakon rata.

Doseljenici izvršili pljačku velikih razmjera

Od 1998. godine palestinska zajednica unutar Izraela održava godišnju ceremoniju marša do jednog od tih mjesta i sela, čime pokazuju da su još uvijek prisutni na zemlji svojih predaka.

Međutim, izraelske vlasti im i dalje oduzimaju pravo da traže svoju zemlju i imovinu na osnovu Zakona o imovini odsutnih.

Jezik zakona je bio prvenstveno usmjeren na nove doseljenike koji su došli u Izrael, kako bi ih se natjeralo da prijave svu palestinsku imovinu i imovinu koju su zaplijenili skrbnici imovine odsutnih, smatra autor.

U slučaju da to ne učine, prijetila im je novčana kazna i, u nekim slučajevima, zatvorska kazna.

Prije 1950. godine Izrael je imao nekoliko zakona o vanrednim situacijama koji su se bavili ovom imovinom i nekretninama.

Ali, nakon usvajanja Rezolucije 194 UN-a u decembru 1948. godine, koja je zajamčila pravo Palestinaca na povratak i tražila finansijsku kompenzaciju za gubitak ili uništenje imovine, Izrael se našao pred izazovom da se nosi s pljačkom velikih razmjera koju su izvršili novi doseljenici.

Bivši direktor Arapskog udruženja za ljudska prava Mohammad Zeidan tvrdi da je ”postojala potreba da Izrael organizira proces kontrole ove imovine i nekretnina”.

Oduzeta mnoga preduzeća u obalnim gradovima

“Izrael je promovirao zakon na međunarodnoj sceni, rekavši da on štiti ovu imovinu i da je pronašao način da kontrolira pljačku dok se ne riješi pitanje izbjeglica.”

MEE napominje da kuće i zemljište nisu bile jedina imovina koju je Izrael zaplijenio prema ovom zakonu, jer su oduzeta i mnoga preduzeća u obalnim gradovima kao što su Jaffa i Haifa, gdje su palestinski vlasnici također postali izbjeglice i smatrani su odsutnima.

“Sve palestinske kompanije koje su se bavile izvozom agruma, naprimjer, bile su pod kontrolom i upravom Izraela nakon što su njihovi vlasnici otišli. Ove kompanije su nastavile raditi i ostvarivati ​​profit godinama nakon toga. Duhanska kompanija u Haifi je još jedan takav primjer”, rekao je Zeidan.

Izvor: Agencije