Ostavština Angele Merkel: Vanjska politika kao zavjet za narednu vladu

Veliki trenuci odlazeće njemačke kancelarke nastupali su prije svega u kriznim situacijama, a takvih je bilo napretek, piše Deutsche Welle.

U krizama se kod Angele Merkel ispoljavalo ono što se zove mješavinom pragmatizma, prodornosti i robustne ličnosti (EPA)

Za 16 godina na funkciji kancelarke, Angela Merkel je ostavila trag u njemačkoj vanjskoj politici. Uloga Njemačke u svijetu je postala važnija, a sve je više izazova sa kojima se valja uhvatiti ukoštac, piše Deutsche Welle (DW). U komentaru se ukazuje da niko van Njemačke nije znao ko je Angela Merkel kada je 2005. godine prvi put postala kancelarka i da niko nije mogao pretpostaviti kakav pečat će ona ostaviti u svijetu.

Angela Merkel je vanjsku politiku od početka oblikovala uglavnom sama, umjesto da to prepusti ministru vanjskih poslova, a ubrzo se morala prebaciti u krizni modus, jer je 2008. godine izbila svjetska finansijska kriza. Euro, jedan od najjačih simbola evropskog jedinstva, bio je pod pritiskom.

Gotovo nevoljko, privredno najjača zemlja Evropske unije, na čelu s Angrlom Merkel, preuzima vodeću ulogu u Evropi. Njemačka vlada primorava, s jedne strane, posebno zadužene zemlje da provedu tvrd kurs štednje i reformi, a u Grčkoj neki kritičari izvlače čak paralele s njemačkom okupacijom u Drugom svjetskom ratu.

Temeljito, bez velikih gestova, uz saglasnost svih strana

S druge strane, Angela Merkel odobrava sveobuhvatnu evropsku pomoć, a njemačke garancije za dugove drugih zemalja su se drastično povećale. Za to što je ostatak Unije sveukupno prihvatio novu vodeću ulogu Njemačke može se zahvaliti i pažljivom nastupu Angele Merkel, ocjenjuje se u tekstu, koji prenosi Tanjug.

Sve važnija uloga Njemačke dovela je i do kvarenja odnosa s Francuskom. Angela Merkel, doduše, stalno govori o tijesnom partnerstvu, a mediji dobru saradnju s nedakašnjim predsjednikom Francuske Nicolasom Sarkozyjem čak označavaju imenom “Merkozy”.

No, Angela Merkel se nije mnogo obazirala na zahtjeve različitih francuskih predsjednika, nedavno i Emmauela Macrona, za produbljivanje EU-a, naprimjer stvaranjem funkcije zajedničkog ministra za finansije.

Kancelarka nastavlja vanjsku politiku ranijih njemačkih vlada – temeljito, bez velikih gestova, po mogućnosti uz saglasnost svih strana, stalno vodeći računa o njemačkim ekonomskim interesima u svijetu. To se isplatilo: trgovinska razmena, prije svega s Kinom, veoma brzo se povećava.

Poziranje na ‘selfijima’ sa sirijskim izbjeglicama

Da je Angela Merkel 2015. godine otišla sa funkcije, njen dotadašnji, sveukupno gledano uspješan, bilans vjerovatno bi brzo bio zaboravljen. Ali, ništa je nije učinilo tako poznatom u svijetu i ništa nije toliko polariziralo javnost kao njena odluka u ljeto 2015. godine da otvori granice za izbjeglice i migrante.

To je obrazlagala kršćanskom ljubavlju prema bližnjima, ali i iskustvom koje je imala kao građanin nekadašnje Demokratske republike Njemačke (DDR), s granicama koje se nisu mogle preći. Angela Merkel pozira na “selfijima” sa sirijskim izbjeglicama, a Njemačka postaje mjesto iz snova za ljude iz čitavog svijeta.

Jedni je slave skoro kao sveticu. Magazin Time ju je 2015. proglasio za ličnost godine, pa čak i za “kancelarku slobodnog svijeta”. Drugi, prije svega vlade na istoku EU-a, mnogo joj zamjeraju što je pokušala svoju velikodušnu politiku azila nametnuti čitavoj Uniji. Tada se počeo širiti desničarski populizam u Evropi.

Angela Merkel je u početku bila vatrena “transatlantkinja“. Još kao opoziciona političarka je podržavala rat koji je u Iraku poveo američki predsjednik George W. Bush, rat koji je većina građana Njemačke tada odbacivala.

No, odnosi su se ohladili, između ostalog i zato što se SAD s predsjednicima Bushom mlađim i Barackom Obamom sve više orijentirao na Aziju. Za vrijeme Obame, koji je u retrospektivi nazvao Angelu Merkel svojim najvažnijim vanjskopolitičkim partnerom, 2013. godine objelodanjeno je da je tajna služba SAD-a godinama špijunirala kancelarku. Angela Merkel je ogorčena: “Špijuniranje među prijateljima – to nikako ne može!”

Sposobnost da Evropu i Zapad drži na okupu

A onda je svjetska politička situacija postala mračna – Rusija 2014. godine anektira Krim, Britanci 2016. godine na referendumu glasaju za izlazak iz EU-a, a ubrzo zatim u SAD-u Donald Trump postaje predsjednik. Sloganom “America first” pokazao je nipodaštavanje multilateralizma. Čak je i NATO doveo u pitanje.

Angela Merkel 2017. godine s razočaranjem konstatira: “Vremena u kojima smo se mogli pouzdati jedni u druge dijelom su prošla.” Olujni oblaci koji su se navlačili podstakli su je da se 2017. godine još jednom kandidira za kancelarsku funkciju i tako je to postala i četvrti put.

Henning Hoff iz Njemačkog društva za vanjsku politiku smatra da ona ima “nesvakidašnju sposobnost Evropu i Zapad držati na okupu – baš kao i strane koje se nalaze u konfliktu”. Ovo potonje je stalno pokušavala u konfliktu između Ukrajine i Rusije, ali u tome na kraju nije imala uspjeha. Doduše, stalnom podrškom njemačko-ruskom projektu plinovoda Sjeverni tok 2 zamjerila se SAD-u i istočnim zemljama EU-a.

Odnos sa SAD-om se vidno poboljšao 2021. godine, nakon stupanja na dužnost Joea Bidena, koji je u julu pozvao Angelu Merkel – kao prvu šeficu jedne evropske vlade – u Washington, a njeno političko životno djelo je okarakterizirao kao “historijsko”.

S druge strane, lični animoziteti ili političke razlike u mišljenjima je nikada nisu sprečavali da stupi u razgovor i sa šefovima država i vlada kao što su Vladimir Putin, Recep Tayyip Erdogan ili Xi Jinping, iz državnog rezona.

‘Razumjela je da mora biti predvodnik’

DW postavlja pitanje šta je vanjskopolitička ostavština Angele Merkel, navodeći da je to možda ono što je rekla 2019. godine na Univerzitetu Harvard, kada je primala 16. počasnu doktorsku titulu: “Ništa se ne podrazumijeva. Naše individualne slobode se ne podrazumijevaju, demokratija se ne podrazumijeva, baš kao ni mir i blagostanje.”

Veliki trenuci Angele Merkel nastupali su prije svega u kriznim situacijama, a takvih je za vrijeme njene vladavine bilo napretek. Nikada nije bila govornica koja može zapaliti mase, ali prije svega u krizama se kod nje ispoljavalo ono što se zove “mješavinom pragmatizma, prodornosti i robustne ličnosti”.

I Hoff je vidi kao “neumornu kriznu menadžerku”, koja je “postigla velike stvari”, ali i kao političarku koja je uvijek nastojala “očuvati postojeće”. Warwick ovako rezimira politiku Angele Merkel – ona je razumjela da “Njemačka ima globalne interese i da je, s jedne strane, suviše mala da sama postiže ciljeve, a s druge, zbog svoje veličine i uloge u Evropi, mora biti predvodnik”.

Izvor: Agencije