Kako su talibani napredovali na sjeveru Afganistana

Posljednji razvoj događaja ‘prebacuje loptu’ u dvorište talibanskih lidera’ kako bi dokazali da su zagovaratelji mira.

Zapadne procjene predviđaju da će režim u Kabulu pasti u roku od šest mjeseci nakon što se okonča američko povlačenje (Al Jazeera)

Piše: Matiullah Taib

Dok se posljednji američki vojnik ukrcavao u vojni avion spreman za polijetanje iz zračne baze Bagram sjeverno od Kabula, u mnogim područjima na sjeveru i sjeveroistoku Afganistana došlo je do dramatičnog povlačenja afganistanske vlade iz okružnih centara, što je ostavilo prostor talibanskim borcima da preuzmu kontrolu nad tim oblastima.

Talibani sada kontroliraju više od trećine od ukupno 421 okruga u Afganistanu, ali zato nemaju vlast ni u jednom provincijskom centru od ukupno 34 afganistanske provincije, koje su pod kontrolom vlade predsjednika Ashrafa Ghanija.

Ovi brojevi bi se mogli promijeniti, imajući u vidu odlučnost talibana da nastave ekspanziju, makar i malim koracima, kako bi se stegao obruč oko većih gradova, među kojima je i glavni grad Kabul.

Također, vladine snage pokušavaju povratiti kontrolu nad nekim okruzima u blizini gradova i prijestolnice, kao i one koji su smješteni na strateškim putevima.

Padaju kao domine

Povlačenje vladinih snaga iz vojnih baza i okružnih centara, čak i onih koji su daleko od talibanske prijetnje u sjevernom Afganistanu, pokrenulo je nagađanja o uzrocima i ciljevima ovog ubrzanog, a u nekim slučajevima i neočekivanog kolapsa.

Prvo, a ujedno i najjednostavnije objašnjenje, koje je najbliže onome što talibani govore, glasi da je za to odgovoran pad morala vladinih snaga nakon povlačenja američkih i NATO snaga, u kontekstu raširene korupcije u vladinim institucijama, nedostatka resursa, gubitka borbene doktrine i neslaganja unutar ogranaka režima u Kabulu.

U prilog tome govore i zapadne procjene, a najnoviju je nedavno izdala američka Centralna obavještajna agencija (CIA), koje predviđaju da će režim u Kabulu pasti u roku od šest mjeseci nakon što se okonča američko povlačenje.

Prije nego što nastavimo govoriti o drugim objašnjenjima vezano za ovaj ubrzani kolaps vlade, posebno u sjevernim regijama Afganistana, potrebno je razumjeti zašto su talibani svoje vojne napore usmjerili isključivo na sjever zemlje u posljednje vrijeme. Svojim brzim napredovanjem, talibani su iznenadili afganistansku vladu, kao i sjeverne vođe koji su već mobilizirali ljude da se odupru ovom pokretu.

Preuzimanje kontrole na sjeveru nosi višestruke prednosti za talibane i jača njihovu pregovaračku poziciju u mirovnim pregovorima, u formiranju buduće vlade i u napredovanju pokreta kao političke i vojne sile koja predstavlja sve etničke skupine Afganistana.

Izuzetni značaj sjevera

Također, napredak na sjeveru pruža talibanima kontrolu nad najvažnijim trgovinskim graničnim prijelazima sa zemljama srednje Azije, kao i kontrolu nad plodnom zemljom, naftnim i plinskim poljima, te rudnicima zlata i dragog kamenja. Kontrolom većeg dijela sjevera, talibani ostavljaju vladu i ostale afganistanske aktere bez važnog aduta za pregovaračkim stolom.

Afganistanska vlada, koja ne poriče da su planovi talibana za vojni napredak bili očekivani, posebno na sjeveru, uporedo s povlačenjem američkih i NATO snaga, sada govori o svojim naporima da povrati kontrolu nad okruzima koje je izgubila u prošloj sedmici.

Možda vlada u Kabulu osjeća da će talibani, brzom ekspanzijom na sjeveru, biti zaokupljeni upravljanjem velikim područjima koja su im iznenada pala u ruke i izaći iz svojih uporišta, što bi moglo olakšati zadatak suočavanja s njima i vraćanja kontrole nad tim područjima.

Vlada, kao i političke vođe sa sjevera, možda čekaju da talibani, provodeći radikalnu politiku na područjima pod svojom kontrolom, ponovo navedu narod da digne oružje protiv njih, kao što se dogodilo devedesetih godina prošlog vijeka za vrijeme vladavine ovog pokreta. S druge strane, čini se da su talibani naučili lekciju i nastoje osvojiti ljudska srca i umove time što neće provoditi politiku osvete i kažnjavanja, makar to bilo i privremeno.

Pojedini pripadnici režima smatraju da je povlačenje stranih trupa iz Afganistana oduzelo talibanima izgovor da nastave borbu i suočilo ih s trenutkom istine kako bi prihvatili pomirenje i ozbiljno se uključili u mirovne napore prije ili kasnije.

Vraćanje u haos iz 90-tih

Talibani shvataju da Washington i Zapad žele oprati ruke od Afganistana, a predsjednik Biden više ne može podnijeti da čuje ime te države. Ovo zeleno svjetlo je dovoljno za pokret da iskoristi psihološku situaciju izazvanu američkim povlačenjem i proširi svoju kontrolu. Međutim, brzi razvoj vojnih dešavanja na sjeveru izazvao je zabrinutost Kine, Rusije i Irana.

Neki smatraju da će povlačenje SAD-a iz Afganistana gurnuti tu zemlju u građanski rat čije će posljedice zaokupirati pažnju ove i susjednih zemalja, u smislu da će doći do izbjegličkog talasa, pojave ekstremističkih grupa i raspirivanja sektaških ratova.

Štaviše, analize reformističkih i konzervativnih iranskih novina navode da je predaja Afganistana u ruke talibanima zapravo američki projekt usmjeren protiv Irana kako bi ta država bila zaokupljena sektaškim ratom u Afganistanu.

Dok konzervativni iranski mediji imaju pomirljiv diskurs prema talibanima, reformističke novine pozivaju na indirektnu iransku intervenciju, kroz podršku afganistanskoj miliciji “Liwa al-Fatemiyoun” kako bi se sačuvali interesi afganistanskih šiita.

Čak i Pakistan, koji se smatra glavnim regionalnim podržavateljem talibana, možda neće pozdraviti potpunu kontrolu talibana nad Afganistanom, iako to trenutno nije slučaj. Međutim, teoretski posmatrano, Islamabad bi mogao osjetiti da bi potpuna pobjeda talibana u Afganistanu mogla probuditi nade pakistanskih talibana i ojačati njihove ideje unutar pakistanskog društva.

S druge strane, u ruskim izjavama se također nazire zabrinutost zbog povratka, kako ih opisuju, “terorističkih grupa” u sjeverni Afganistan. Moskva je potvrdila svoju podršku Tadžikistanu, koji je počeo raspoređivati ​​oko 20 hiljada dodatnih vojnika uz svoju dugu granicu s Afganistanom.

Proteklih dana je više od hiljadu afganistanskih vojnika prebjeglo u Tadžikistan, koji je izrazio spremnost da primi afganistanske izbjeglice imajući u vidu da se pogoršava situacija u sjevernom Afganistanu. Međutim, Dušanbe koristi neutralan ton prema talibanima, koji su počeli kontrolirati područja i granične prijelaze između dvije zemlje.

Neutralnost povezana s interesima

Iako Kina, Rusija i Iran povlačenje SAD-a iz Afganistana opisuju kao neodgovorno i smatraju da se time zemlja dovodi u opasnost, ove države, pored srednjoazijskih zemalja koje graniče s Afganistanu, zauzimaju gotovo neutralan stav prema talibanima.

Zapravo, sve one, na ovaj ili onaj način, komuniciraju s pokretom direktno ili preko pakistanskog posrednika i pokazuju neku vrstu fleksibilnosti koja sugerira da su te zemlje spremne sarađivati s talibanima, svejedno bili oni dio predstojeće afganistanske vlade ili čak u slučaju samostalne vladavine, sve dok pokret razumije zabrinutost ovih zemalja i sarađuje u ostvarivanju zajedničkih interesa i regionalne stabilnosti.

Kina želi biti sigurna da ujgurski borci i ostatak džihadističkih skupina neće pronaći utočište u Afganistanu, i da će ta država pozdraviti kineske strateške ekonomske projekte u regiji i otvoriti vrata kineskim ulaganjima.

Ista stvar je i sa Rusijom i zemljama Centralne Azije. One žele da Afganistan, pod talibanima, ne predstavlja prijetnju njihovoj sigurnosti i ekonomskim i političkim interesima.

Možda Iran, uprkos bolnim sjećanjima na vladavinu talibana krajem devedesetih, trenutno želi uložiti u svoje odnose s pokretom radi očuvanja otvorenih ili skrivenih interesa koje Teheran ima u Afganistanu.

S druge strane, čini se da talibani također nisu spremni izgubiti ograničeno prihvatanje koje trenutno uživaju u susjednim zemljama, Kini i Rusiji, kao ni političke dobitke koje su ostvarili kroz učešće u pregovaračkom procesu s Amerikancima, koji je rezultirao sporazumom iz Dohe, kao i putem afganistanskih mirovnih pregovora nakon toga.

Jesu li naučili lekciju?

Sve je to navelo talibane, koji su na vrhuncu svog ogromnog vojnog napretka, da putem svojih službenih platformi potvrde svoju predanost mirovnim pregovorima i okončanju afganistanskog rata mirnim putem.

Stavljanje naglaska istovremeno i na vojni i politički pravac sugerira da bi talibani mogli nastaviti svoj vojni napredak i da bi mogli krenuti u preuzimanje kontrole nad centrima provincija i velikim gradovima u narednim mjesecima, ako ne naiđu na otpor vlade i narodnih milicija. To bi moglo promijeniti pravila igre i napraviti razliku u razvoju događaja, posebno u sjevernom Afganistanu.

Ako rat i njegove posljedice potraju duže, a talibani uvide da se međunarodno raspoloženje okreće protiv njih, mogli bi se zadovoljiti svojim vojnim dobicima i vratiti se za pregovarački sto s jačom pozicijom.

Mnogi glasovi, unutar i izvan Afganistana, potvrđuju da rješenje sukoba u Afganistanu nakon povlačenja SAD-a neće biti vojno, te da jedna strana ne može jednostrano vladati Afganistanom i nametati svoju volju u državi, što znači produženje rata u ovoj zemlji koja je poznata kao “groblje imperija”.

I dok posljednji razvoj događaja prebacuje loptu u dvorište talibanskih vođa kako bi dokazali da su zagovaratelji mira, znajući dobro da im politička izolacija Afganistana neće biti od koristi, a da njihovi planovi da vladaju tom državom, samostalno ili u efikasnom partnerstvu, zahtijevaju međunarodno priznanje i široku regionalnu saradnju. Sve ovo se može postići samo kroz ustupke koji se mogu činiti teškim za pokret, njegove političke parole, ideološke norme i sigurnosne odnose.

Izvor: Al Jazeera

Povezane

Više iz rubrike Svijet
POPULARNO