Američki portali: Zbogom, Rumsfelde, ratni zločinče i ubico 400.000 ljudi
Dva portala navode da je bivši nedavno preminuli američki ministar odbrane uspio cijeli život raditi grozne stvari, a da je pri tome ostao vrlo vulgaran.
Nakon vijesti da je bivši američki ministar odbrane Donald Rumsfeld preminuo u utorak u dobi od 88 godina, američka web stranica The Intercept objavila je upečatljiv naslov: Zbogom, Donalde Rumsfelde, bijedni ratni zločinče.
Američki portal navodi da je Rumsfeld uspio čitav svoj život raditi grozne stvari, a da je pri tome ostao vrlo vulgaran.
Manje od šest sati nakon što se prvi avion zabio u sjeverni toranj Svjetskog trgovinskog centra, u 14:40 sati 11. septembra 2001. godine, tadašnji državni sekretar je naredio jednom od svojih potčinjenih da “istovremeno napadne iračkog predsjednika Sadama Husseina”.
Nije ga posebno brinulo je li Irak ili bilo koja druga meta odgovorna za napade 11. septembra.
Rumsfeld je želio, kako je Jon Schwartz, autor ovog članka, protumačio njegove naredbe, pokrenuti “masovne” napade na “povezane i nepovezane” ciljeve.
‘Bezobzirni mali gad… U to možete biti sigurni’
To znači da je, kako pisac kaže, ubijanje hiljada Amerikanaca vidio kao odličnu priliku da se učini sve što je željela administracija njegovog predsjednika Georgea W. Busha.
“U tom trenutku je Rumsfeld radio ono što najbolje čini u svom životu, a to je pretvaranje neizrecive patnje drugih u željene ciljeve koje su imali on i njegovi politički saveznici”, dodaje autor.
Autor teksta objavljenog na portalu The Intercept primijetio je da je bivši američki predsjednik Richard Nixon bio toliko impresioniran Rumsfeldom da ga je nazvao “bezobzirnim malim gadom… U to možete biti sigurni.”
Bivši državni sekretar Henry Kissinger kasnije je Rumsfelda opisao “impresivnim” i “posebnim fenomenom u Washingtonu… On je vješt političar-birokrata u punovremenoj službi u kojem se ambicija, sposobnost i sadržaj besprijekorno spajaju.”
Autor je skrenuo pažnju na Rumsfeldovu laž, koju je iznio u intervjuu krajem 2002. godine, aludirajući na to da su inspektori Ujedinjenih naroda pronašli dokaze o oružju za masovno uništenje u Iraku na osnovu informacija koje su dobili od dvojice zetova Sadama Husseina.
Naredbe i metode mučenja iračkih zatvorenika
Zapravo, Sadamovi zetovi su dezertirali i pobjegli u Jordan 1995. godine, a ubrzo nakon toga Irak je predao skrivenu arhivu dokumenata o oružju za masovno uništenje iz 1980-ih, ali u stvarnosti tog oružja nije bilo, dodaje autor.
Schwartz u tekstu spominje da je Rumsfeldov dosje prepun laži koje su iznesene tokom mandata Georgea W. Busha, kao i njegove naredbe koje preciziraju dozvoljene metode mučenja iračkih zatvorenika.
Na kraju teksta je prokometirao pohvale koje je porodica Rumsfeld iznijela o ovom čovjeku u osmrtnici objavljenoj u The New York Timesu, smatrajući kako je rečeno možda istina za historiju institucije u kojoj je službovao. ž
Međutim, svi ostali bi se trebali sjetiti ko je zapravo bio Rumsfeld i kakva osoba trebate biti da dosegnete vrh američke moći.
U istom kontekstu Daily Beast je objavio članak urednika Spencera Ackermana pod naslovom Donald Rumsfeld, ubica 400.000 ljudi, umire spokojno.
‘Oplakujte njegove žrtve, bilo ih je previše’
“Ne oplakujte ministra odbrane. Oplakujte njegove žrtve… Bilo ih je previše za brojanje, ali Pentagon ih je ionako odbio brojati”, komentirao je Ackerman.
Jedino što je tragično u vezi sa smrću Rumsfelda jeste to što se ona nije dogodila u iračkom zatvoru.
Ipak, tako je bilo predodređeno, imajući u vidu da je tokom cijelog života u krugovima nacionalne sigurnosti uspio izbjeći posljedice odluka koje je donosio i koje su odgovorne za nasilnu i zastrašujuću smrt stotina hiljada ljudi.
Urednik je primijetio da je teško sačiniti stvarnu listu stradalih za čiju je smrt odgovoran Rumsfeld.
To je djelimično posljedica i njegove politike, kao ministra odbrane u periodu od 2001. do 2006. godine, da se ne prikuplja ili otkriva broj poginulih, a ovakva strategija odnosa s javnošću usvojena je nakon što se smanjila podrška vijetnamskom ratu.
Rumsfeldova ravnodušnost prema patnji drugih nije bila karakteristična samo za njega, već i za ostale američke kreatore politika nakon 11. septembra, ali njegovo razmetanje time naglašava okrutnu suštinu institucije kojoj pripada.
‘Henry Kissinger je najbrutalniji Amerikanac’
Čak i onda kada je usvojio pisanu naredbu o upotrebi tehnike mučenja kojom se muškarci zatvoreni u zaljevu Guantanamo prisiljavaju da stoje satima, na papiru je napisao omalovažavajući komentar: “Svakog dana stojim 8-10 sati”, kao da je želio reći da je mučenje zatvorenika dugotrajnim stajanjem normalna stvar koju čini na poslu.
Ackerman je rekao da razmjeri stradanja za koje je odgovoran Rumsfeld, zajedno s Bushom i potpredsjednikom Dickom Cheneyem i drugima, ne čine ga čak ni najbrutalnijim Amerikancem svog vremena.
To bi bio Henry Kissinger, za kojeg povjesničar Greg Grandin procjenjuje da je odgovoran za stradanje između tri do četiri miliona ljudi.
Ali, američka elita prihvata Kissingera, a odnedavno i Busha, na način na koji nikad ne bi prihvatila Rumsfelda “nakon rata u Iraku”.