Mediji: Netanyahuovi dobici su gubici za Izrael

Odlazeći izraelski premijer Benjamin Netanyahu ušao je u politiku sa četiri glavna cilja: spriječiti uspostavu palestinske države i vraćanje bilo koje okupirane teritorije; spriječiti Iran da nabavi nuklearno oružje; pretvoriti Izrael u kapitalističku državu; srušiti stari establišment kroz “smjenu elita”, kako je to nazvao.

Tako je Aluf Benn, glavni urednik lista Haaretz, počeo članak u kojem je komentirao Netanyahuovo nasljeđe, ističući da je njegov glavni uvjet za postizanje ovih ciljeva bio ostanak na vlasti što je duže moguće.

Netanyahu se, smatra Benn, istakao u dvije osobine: brzoj percepciji i usredotočenosti na cilj, ali nije predstavio sveobuhvatnu i jedinstvenu viziju ili velike ideje koje zaslužuju da ostanu u svijesti izraelske javnosti nakon njegovog odlaska.

Ni pedlaj teritorije Palestincima ili Siriji

Štaviše, bio je i ostao osoba koja se fokusira na jedan zadatak i zanemaruje sve ostale, što se pokazalo prošle godine u krizi s korona virusom i uvozom vakcina, smatra autor.

Prema tome, koje je svoje ciljeve Netanyahu uspio ostvariti i koliko je to značajno?

Sa Netanyahuove tačke gledišta, rezultat je očito uravnotežen u njegovu korist, piše urednik Haaretza.

Od njegovog povratka na vlast, u decembru 2005. godine, Izrael nije ustupio ni pedalj teritorije Palestincima ili Siriji, a pitanje palestinske države je izbačeno sa dnevnog reda.

Također, četiri arapske zemlje su potpisale mirovne sporazume s Izraelom, a Iran nije uspio nabaviti atomsku bombu, dok je Izrael uveliko poboljšao svoje strateške sposobnosti.

Kapitalizam je postao mainstream, dok se lista lokalnih milijardera povećavala svake godine.

Stara elita nije poražena, već je oslabljena.

Netanyahu je, dakle, sa svoje tačke gledišta, ostvario ciljeve i ostao na vlasti duže od svih svojih prethodnika.

U posljednjim godinama vladavine, kada je imao posebnu moć i prestiž, oslanjao se na podršku svog prijatelja, bivšeg američkog predsjednika Donald Trump, čiji je pad bio loša vijest za Netanyahua.

Bojao se narušavanja statusa quo

Urednik Haaretza postavlja pitanje: jesu li postignuća za koja smatra da ih je ostvario bila dobra i za Izrael?

Na to pitanje odgovara da je Netanyahu upravljao sukobom s Palestincima po niskoj cijeni za Izrael i s manje sahrana za vojnike i žrtve “terorizma” od svojih prethodnika.

Međutim, bojao se narušavanja statusa quo i nije iskoristio svoju jedinstvenu političku moć za deeskalaciju sukoba i postizanje kompromisa s Palestincima.

Prebacio je problem koji samo što nije eksplodirao svojim nasljednicima, što je velika propuštena prilika.

Ne postoji nijedan drugi izraelski lider njegovih gabarita koji može potaknuti javnost da prihvati mirovne sporazume koji bi podrazumijevali odustajanje od teritorija i doseljeničkih naselja, smatra autor.

Netanyahu se, također, zalagao za status quo na domaćem frontu, prema autoru, koji ističe da je Izrael u proteklom desetljeću svjedočio porastu demografske i političke moći arapskih i Haredi zajednica, što je utjecalo na politiku i ekonomiju kao ništa drugo.

Autor vjeruje da Netanyahu razumije brojke i zna da, bez uključivanja manjina u ekonomiju, Izrael neće biti sposoban za razvoj i da će doživjeti kolaps u sljedećoj generaciji.

Sve dok nije došlo do pobune desničara

Ističe da je on, umjesto da iskoristi svoju reputaciju u javnosti za poticanje promjena u ovim zajednicama, izbjegao sukob kako bi kupio mir kroz politički savez s Haredima i povećanje finansiranja arapskih zajednica, što autor također smatra propuštenom prilikom koja je neprocjenjiva.

Članak je zaključio time da se Netanyahu tokom karijere uvijek obraćao svom desničarskom vjerskom glasačkom tijelu i da nije pokušavao uvjeriti glasače ljevice i centra da glasaju za Likud.

Ta strategija mu je godinama išla u prilog, sve dok nije došlo do pobune desničara, kada je iz zida ispalo toliko cigli da se zgrada srušila.