Dva stoljeća teorija zavjere o Napoleonovoj smrti

Iako je prošlo dvjesto godina otkako je Napoleon umro u progonstvu, teorije zavjere o uzroku njegove smrti na vjetrovitom atlantskom otoku Svetoj Heleni i dalje kolaju.

Napoleon je umro 5. maja 1821, službeno od raka želuca, što su obdukcijom utvrdili njegovi britanski tamničari.

Ali mnogi, ne samo u Francuskoj, bili su skeptični prema tome što je dovelo do brojnih, katkad i živopisnih teorija zavjere, navodi Hina, pozivajući se na AFP.

Teorija koja je najraširenija među je da se Napoleona godinama sistematski trovalo.

Počinitelji su bili ili Britanci ili Napoleonov pouzdanik, plemić i bivši carski general Charles de Montholon, kojeg su navodno plaćali francuski rojalisti, burbonci, koji su se protivili Napoleonovom povratku u domovinu.

Pronađene velike količine arsena

Naučni dokaz koji podupire tu teoriju trebala je biti hemijska analiza uvojka Napoleonove kose, provedena 2001, kojom je utvrđeno da je u njegovom tijelu bilo mnogo arsena.

Iduće godine, teoriju o trovanju srušio je naučni magazin Science et Vie koji je analizirao 19 Napoleonovih uvojaka ošišanih u različitim razdobljima, iz 1805. godine, prije njegovog prvog poraza 1814. i iz 1821. godine.

Svi uzorci imali su velike količine arsena, od 15 do 100 čestica na milion (ppm), u usporedbi s normalnom razinom od 0,8 ppm. Maksimalna dopuštena razina koja se smatra sigurnom je 3,0 ppm.

Najvjerojatniji uzrok je Napoleonov regenerator za kosu. Car je u pokušaju da zaustavi ćelavljenje vjerojatno koristio proizvode s početka 19. stoljeća koji su tipično sadržavali mnogo arsena.

Drugi za Napoleonovu preranu smrt krive njegove prerevne ljekare. Po forenzičkom patologu Stevenu Karchu iz gradskog mrtvozorničkog ureda San Francisca, ljekari su Napoleonu svakog dana davali klistir kako bi mu ublažili grčeve u crijevima i probleme sa želucem.

To, u kombinaciji s redovnim dozama kalijevog antimonil tartarata, koji izaziva povraćanje, vjerojatno je uzrokovalo da je Napoleonu hronično manjkalo kalija. A to, pak, dovodi do opasnih poremećaja u radu srca, smatra Karch.

Američki nacionalni centar za biotehnologiju podupro je 2005. teoriju o raku želuca nakon proučavanja carevih hlača.

‘Britanci zamijenili tijela’

Nauičnici su proučavali 12 pari Napoleonovih hlača koje je nosio od 1800. do 1821. godine kako bi utvrdili koliko mu je težina varirala u tih 20 godina i kolika je bila u trenutku smrti.

“Pred smrt je bio 10 kilograma lakši što sugerira tešku progresivnu kroničnu bolest koja odgovara dijagnozi raka želuca”, zaključili su autori.

Napoleonovi ostaci prevezeni su 1840. u Pariz gdje počiva u velikom mramornom grobu pod zlatnom kupolom Doma invalida.

No, ima ljudi, predvođenih odvjetnikom Brunom Roy-Henryjem, koji misle da su Britanci kao oproštajnu podvalu starom neprijatelju zamijenili tijela i da Francuzi zapravo odaju počast nekom nebitnom.

Oni najokorjeliji, pak, misle da je Napoleon pobjegao sa Svete Helene kao što je ranije pobjegao s Elbe, te započeo novi život, u Americi.