Priče novinara iz Gaze: Prvi put smo osjetili ovakvu žestinu, svako je meta

Nekoliko palestinskih novinara govorilo je za Al Jazeeru o svojim strahovima, iscrpljujućim naporima u pokrivanju izraelskog bombardovanja opkoljenog Pojasa Gaze i njihovoj odlučnosti da nastave raditi svoj posao.

Nasilje je eskaliralo 10. maja, kada je Izrael počeo sa zračnim udarima na Gazu, nakon što je Hamas, palestinska grupa koja kontroliše Pojas, lansirala rakete na Izrael.

Eskalacija je uslijedila poslije nekoliko sedmica rastućih tenzija u okupiranom Istočnom Jerusalemu, tokom kojih su izraelske snage povrijedile stotine demonstranata u upadu u džamiju Al-Aksa. Kada Izrael nije ispoštovao rok Hamasa za povlačenjem iz te zone, ova grupa lansirala je nekoliko raketa prema Jerusalemu.

Prema lokalnim vlastima, najmanje 222 osobe poginule su u bombardovanju Gaze, uključujući 63 djece. U Izraelu je poginulo 12 ljudi, uključujući dvoje djece.

U izraelskim napadima srušen je veliki broj zgrada, uključujući i blok Al-Jalaa, u kojem su bile prostorije stranih medija. Zagovornici slobode medija osudili su napad i nazvali ga pokušajem da se ušutkaju novinari.

U srijedu ujutro, ubijen je Yousef Abu Hussein, novinar radio stanice Al-Aqsa iz Gaze, u napadu na njegovu kuću u naselju Shwikh Redwan.

Al Jazeera je razgovarala sa četiri palestinska novinara o njihovim iskustvima pokrivanja bombardovanja Gaze.

Ghalia Hamad: Najgori rat do sada

Tokom izvještavanja uživo, Ghalia Hamas je u stalnom kontaktu sa svojim kćerkama koje su kod kuće, provjeravajući jesu li dobro.

„Svaki put kada čujem eksploziju, hvata me panika i odmah zovem kuću da provjerim svoju porodicu“, rekla je Al Jazeeri.

Tridesetogodišnjia novinarka, koja radi kao izvještač Al Jazeere Mubasher iz Pojasa Gaze, ima dvije kćerke. Jednoj je pet, a drugoj godina i po.

„Ovo je brutalan rat. Ovo je prvi put da smo osjetili ofanzivu ovakve žestine. Posljednji rat iz 2004., kao i oni iz 2012. i 2009. bili su teški, ali ovaj je najgori“, rekla je.

Kao i ostali novinari na terenu, Hamas nije prestala raditi.

„Nemamo ništa da se zaštitimo. Svako je meta i svako je pod paljbom, ali moramo se izboriti sa opasnom situacijom oko sebe“, dodala je.

„Pokušavam raditi svoj posao, bez razmišljanja o tome da bih mogla stradati. Prije nekoliko dana, ostali smo bez prostorija koje su bombardovane“, kaže.

„Kada čujem za eksplozije blizu moje kuće, odmah zovem. Ipak, neću otići. Moram ostati, širiti poruke i govoriti šta se dešava ljudima“, dodala je.

Hossan Salem: Došao na Bajram, dočekao ga rat

Fotoreporter Hossam Salem nije planirao da će pokrivati posljednje napade. Prije dvije godine napustio je Gazu i otišao Turku, ali se vratio u posjetu porodici, istog dana kada je Izrael počeo sa zračnim napadima na Pojas Gaze.

„Planirao sam proslaviti Bajram sa porodicom. No, dočekali su me žestoki napadi i bombardovanje. Bio je to šok za mene“, kaže 32-godišnji novinar.

„Pridružio sam se izvještavanju s terena, a da nisam ni vidio svoju porodicu“, govori.

Salem radi kao fotoreporter više od 10 godina. Pokrivao je posljednja tri rata u Gazi, kao i Veliki marš za povratak, niz protesta iz 2018.

Radovi su mu objavljivani na Al Jazeeri English, u New York Timesu i na nekoliko međunarodnih agencija.

„Moje iskustvo sada je drugačije, situacije je jako teška. Veliki je rizik ići na lokacije koje su bombardovane, a da ne znate jesu li su napadi prestali. Izraelski udari pogodili su sve – zgrade, stambene objekte, ulice, kuće, čak i prostorije međunarodnih novinskih agencija. Strah me, naročito za porodicu. Ukradem nekoliko sati da im odem vidjeti i potom se vraćam na teren. To je cijena mog posla. Moramo se nositi sa opasnostima svakog izraaelskog napada“, kaže Salem.

Samar Abu Elouf: Majka četvero djece neće stati

Samar Abu Elouf radi od rano ujutro do navečer, kako bi prikupila nove informacije. Ona je fotograf „freelancer“, koja sarađuje sa New York Timesom i novinskim agencijama.

„Mnogo je teže pokrivati ovu ofanzivu sa prethodnim. Bombardovanje je svuda, a tip korištenog oružja je drugačiji“, govori ova 33-godišnjakinja.

Abu Elouf, majka četvero djece, tvrdi da joj je jako teško ostaviti djecu same kod kuće, jer ih je strah zvuka eksplozija.

Prije nekoliko dana, Abu Elouf i njena porodica su napustile dom, nakon što je izraelski projektil pogodio kuću njihovih susjeda.

„To su bili stravični momenti. Djeca su plakala, a od kuće smo otišli što smo prije mogli. Kuća nam je teško oštećena. Šrapnel projektila nam je probio krov“, priča Abu Elouf.

Uprkos pritisku, Abu Elouf tvrdi da je teškoće neće zaustaviti, već da su samo ojačale njenu odlučnost da nastavi raditi.

„Nastojim se nositi sa situacijom i ostati sigurna, koliko mogu“, priča.

„Tužno je vidjeti kako se gađaju neboderi i zgrade u kojima smo radili. Sa svakog od tih mjesta nosimo nezaboravne momente“, rekla je Abu Elouf.

Rushdi al-Sarraj: Beskrajni krug straha

Rushdi al-Sarraj je 29-godišnji novinar i režiser u kompaniji Ain Media.

„Moj rad nije samo izvještavanje o tome šta se događa. To je nešto između novinarstva i stvaranja filmova, sa fokusom na prenošenje priča, nečega što je iza vijesti“, kaže 29-godišnji Al-Sarraj.

„Uvijek tražim ljude koji su preživjeli ispod ruševina kuća, pokušavajući ispričati njihove sudbine kratkim pričama i filmovima“, dodaje.

„Taj posao je težak i pod normalnim okolnostima, a možete zamisliti kako je raditi pod ofanzivom koja ne razlikuje novinare, civile ili vojne lidere”, nastavlja.

Al-Sarraj tvrdi da Izrael ulaže mnogo napora da „ušutka glasove i slike, te da zabrani sve vijesti koje svjedoče o njihovim zločinima“.

„U izraelskoj okupaciji poginulo je mnogo palestinskih novinara. Moj kolega Yasser Murtaja ubijen je za vrijeme mirnih protesta prije dvije godine. Napadi na novinare nastavljeni su i sada“, kaže.

Zbog nedostatka zaštitne opreme, poput kaciga, čije je unošenje u Pojas Gaze zabranjeno, posao novinara je težak.

„Uvijek je teško razdvojiti emocije kada vidite scene krvi ili ruševina. Moja porodica ne prestaje me zvati, u strahu da ću stradati. To je beskrajni krug straha, ali moramo nastaviti slati naše poruke“.