The Times: Može li Putin postati mirotvorac na Bliskom istoku?

Čini se da Putin proširuje svoju ulogu moćnog igrača na Bliskom istoku, iskorištavajući jaz koji je ostao nakon povlačenja SAD-a iz regije, piše Roger Boyes.

Boyes vjeruje da odnosi između Putina i Assada ne objašnjavaju u potpunosti nedavna misteriozna zbivanja (Al Jazeera)
Boyes vjeruje da odnosi između Putina i Assada ne objašnjavaju u potpunosti nedavna misteriozna zbivanja (Al Jazeera)

Roger Boyes, britanski novinar i autor, pita se postoji li mogućnost da ruski predsjednik Vladimir Putin postane mirotvorac na Bliskom istoku? U svom članku u britanskom listu The Times kaže da Putin postavlja zamku Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) i da nastoji destabilizirati iranske saveze u regiji.

Boyes je spomenuo da Kremlj više od pola stoljeća sarađuje s porodicom Assad u Siriji, prvo s ocem Hafezom, a zatim sa sinom Basharom.

Komentirao je da je to odnos zapečaćen krvlju i niko ne sumnja da će Putin, ako Bashar sutra bude svrgnut, biti njegov zaštitnik od Međunarodnog krivičnog suda i drugih neprijatelja.

I pored toga, Boyes vjeruje da odnosi između Putina i Assada ne objašnjavaju u potpunosti nedavna misteriozna zbivanja.

Strateški bombarderi

Naveo je primjer brzog širenja ruske vojne zračne baze u Khmeimimu, u provinciji Latakia, Assadovom uporištu, a takvo proširivanje omogućuje Rusima upravljanje strateškim bombarderima.

”Kome trebaju strateški bombarderi u trenutku kada je građanski rat u najmirnijoj fazi u desetljeću?”, zapitao se začuđeno.

Boyes je komentirao kako se čini da Putin proširuje svoju ulogu moćnog igrača na Bliskom istoku, iskorištavajući jaz koji je ostao nakon povlačenja SAD-a iz regije.

Pisac podsjeća na razdoblje nakon hladnog rata kada je Jevgenij Primakov, arabista koji je devedesetih bio šef ruske obavještajne službe, ministar vanjskih poslova i premijer, jasno stavio do znanja da glavno pitanje Rusije nije bilo hoće li ona postati dio Evrope ili ne, već kako prevladati američku hegemoniju i suprotstaviti joj se.

To je značilo, smatra autor, stvaranje pragmatičnih saveza i sprečavanje napretka SAD-a u onome što bi se moglo smatrati prirodnom sferom utjecaja Rusije, a prije svega identificiranje američkih slabosti.

Za vrijeme Primakova, Rusija se učvrstila kao glavni izvoznik oružja, usredotočujući se snažno na zemlje kojima je smetalo prisustvo ogromne američke kopnene vojske u Iraku. Putin sada opet vadi list iz knjige svog pokojnog mentora. Svoju vojnu podršku Assadu pretočio je u stalnu prisutnost u Siriji.

Veća uloga

Boyes je nagovijestio da će Rusija, kada Sirija konačno bude mirna, zahtijevati veću ulogu u raznim krizama na istočnom Mediteranu, te da će Moskva oponirati ambiciji Turske da bude odlučujuća sila na Bliskom istoku.

Istaknuo je da je Putin još 2007. poslao Primakova u Damask kako bi istražio postoji li prostor za mir na Bliskom istoku pod vodstvom Rusije. Assad je već vodio oprezne razgovore s Izraelom oko Golanske visoravni, uz posredovanje Turske, ali nije ništa postignuto. Putin nikad nije u potpunosti odustao od ideje, a njegove kalkulacije su bile: Šta ako se Iran može nagovoriti da napusti Siriju u zamjenu za to da se Izrael odrekne Golana?

Dodaje da se ipak nešto događa. Izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu, koji se sljedećeg mjeseca suočava s još jednim izborima, vjerovatno se može svidjeti ideja da se Sirija pridruži redovima drugih arapskih država koje žele ojačati odnose s Izraelom. To bi bio poguban gubitak za iranski režim.

Prema autoru, Netanyahu zna čitati između redova, jer Assada iritira razmetljiva iranska prisutnost i više mu nije potrebna. Rusija je dopustila izraelskim avionima da bombardiraju iranske opunomoćenike u Siriji, a to je definitivno pokazatelj da Putina privlači ideja da se Iran povuče.

Na kraju teksta zaključuje da Putin čeka neku, iako malo vjerovatnu, priliku da bude mirotvorac u regiji.

Izvor : Agencije

Povezane

Više iz rubrike Svijet
POPULARNO