Hoće li Turska pokrenuti rat protiv PKK-a u sjevernom Iraku?

Planine Qandil na sjeveru Iraka predstavljaju utočište za Kurdistansku radničku partiju (PKK) izvan Turske, koja nastavlja intenzivno provoditi svoje vojne operacije protiv te organizacije u nastojanju da okonča njene oružane aktivnosti i da je uništi.

Turski ministar odbrane Hulusi Akar objavio je da su tijela 13 turskih državljana pronađena u planinskoj regiji Gara, na sjeveru Iraka, gdje turske snage provode vojnu operaciju protiv pripadnika PKK-a.

Akar je u utorak u izjavi pred turskim parlamentom potvrdio da se vojne operacije, koje su provodile snage njegove zemlje na sjeveru Iraka, “nastavljaju nesmanjenim intenzitetom”. Pojasnio je da su tokom operacije „Orlova kandža 2“ u regiji Gara neutralizirana 53 militanta, među kojima su i dvojica živih zarobljenika.

U ljeto prošle godine Turska je izvela operaciju “Orlova kandža 1”, tokom koje su izvedeni intenzivni zračni napadi na ciljeve PKK-a u Sinjaru, Karacaku, Qandilu, Zapu i Hakurku na sjeveru Iraka.

Intervencija u Sinjaru

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan izjavio je 22. januara da njegova zemlja može sama intervenirati kako bi protjerala pripadnike PKK-a iz okruga Sinjar na sjeveru Iraka.

Turska drži više od 10 vojnih položaja od 1995. godine na iračkoj teritoriji u pokrajini Dohuk.

Tursko Ministarstvo odbrane saopćilo je da je vojna operacija u sjevernom Iraku započela zračnim napadima, a zatim je uslijedila kopnena operacija koju su izveli vojnici spušteni helikopterima na to područje, te kako ovo nije prva turska operacija u regiji, jer su i ranije izvođene slične operacije protiv militanata PKK-a.

Podsjetimo, Turska, SAD i Evropska unija klasificirale su PKK kao terorističku grupu. PKK vodi oružane borbe na područjima jugoistočne Turske od 1984. godine, u kojim je stradalo više od 40 hiljada ljudi.

U tom kontekstu, umirovljeni turski general Ismail Hakki kaže da planine Qandil predstavljaju veliki izazov za turske snage zbog konfiguracije terena, pored političkog izazova koji se ogleda u potrebi dobivanja podrške iz Bagdada, Teherana i Arbila.

Hakki je naglasio da postoji povoljan ambijent unutar zemlje i inostranstvu za pokretanje rata s ciljem iskorjenjivanja PKK-a zbog izrazito velikog bijesa u javnosti i zvaničnim krugovima u Turskoj nakon ubijanja civila. Ministri odbrane i unutrašnjih poslova Turske posjetili su predsjednika Republikanske narodne stranke (CHP) i predsjednika Dobre stranke (IYI), opozicionih stranaka u toj zemlji, kako bi im objasnili detalje operacije i dobili podršku opozicije za veliku vojnu akciju.

Povoljan ambijent

Istaknuo je da turska vojska posjeduje veliko operativno iskustvo, napredno naoružanje i visok nivo strateških sposobnosti koje su popraćene naprednim informacijskim i obavještajnim sistemom, što znači da bi turska vojska u svakom trenutku mogla preokrenuti očekivanja.

Irački novinar Ayman Khaled, nastanjen u Istanbulu, ubijanje turskih civila vidi kao “jasan izazov i ispit turskog strpljenja u donošenju odluke o odlučujućem ratu protiv PKK u planinama Qandil”.

“Bagdad pokušava održati prijateljske i plodonosne odnose s Ankarom i ne želi napustiti taj odnos koji se temelji na političkim, ekonomskim i strateškim okvirima. Prema tome, Bagdad će prije stati na stranu Ankare u rješavanju pitanja suočavanja s PKK-om, kako sukob ne bi dugo potrajao”, izjavio je Khaled za Al Jazeeru.

Istaknuo je da iračka strana neće biti u stanju donijeti čvrste odluke zbog prisustva stranaka koje su na vlasti u toj državi, a povezane su s akterima koji odlučuju o regionalnim pitanjima, prije svega s Iranom. Ovakav problem otežava stvari, pored toga da su slabi instrumenti provedbe odluka koje se tiču sigurnosne situacije.

Od svog osnivanja ranih 1980-ih, PKK je trn u oku uzastopnim turskim vladama. PKK, koji je prvobitno nastao na marksističkoj ideologiji, od 1984. godine vodi oružanu borbu protiv turske vlade, u sklopu napora da Kurdi u Turskoj dobiju nezavisnu državu.

Međutim, PKK je odustao od svog početnog zahtjeva za nezavisnošću kurdskih regija unutar Turske i počela pozivati da se turskim Kurdima dodijeli autonomija.

Stari-novi sukob

Stranka je pretrpjela veliki moralni udarac 1999. godine kada je njen vođa Abdullah Ocalan uhapšen i zatvoren u Turskoj. Zatim je 2004. godine nastavila svoj oružani pohod, koji je trajao sve do 2009. godine kada su započeli tajni mirovni pregovori, nakon čega je PKK proglasio prekid vatre.

Međutim, ti su pregovori propali nakon sukoba između turskih vojnika i PKK-a u junu 2011. godine, u kojima je stradalo 14 turskih vojnika.

Ocalan je 2013. zatražio prekid vatre i pozvao PKK da se povuče iz turskih regija, u „historijskom proglasu“, kako ga je opisao.

Međutim, prekid vatre je okončan 2015. godine kada je Turska pokrenula zračne napade na logore PKK-a u sjevernom Iraku. PKK je zatim nastavio napade na sigurnosne snage, vojsku i druge ciljeve unutar Turske. Također, počinje provoditi novu strategiju preuzimanja kontrole nad gradovima sa većinski kurdskim stanovništvom u jugoistočnim oblastima države.

Prije povlačenja koje je PKK izveo u proljeće 2013. iz jugoistočne Turske, prema sporazumu s turskom vladom, postojale su procjene da je broj boraca PKK-a u Turskoj iznosio negdje oko dvije hiljade.

U 1997. procijenjeno je da se broj pripadnika PKK-a kreće između 10 i 15 hiljada, no taj se broj smanjio na četiri do pet hiljada boraca do 2002. godine, od kojih je većina bila stacionirana u sjevernom Iraku.

Postoje procjene da se na sjeveru Iraka trenutno nalazi blizu dvije hiljade boraca PKK-a.