The New York Times o Arapskom proljeću: Autokrate još vladaju

Američki list The New York Times (NYT) piše da su narodni ustanci u mnogim arapskim zemljama na Bliskom istoku i u Sjevernoj Africi 2011. godine uglavnom doživjeli neuspjeh, ali da su dali regiji da okuse demokratiju koja i danas budi apetit za promjenama.

U izvještaju pod naslovom: „Desetljeće nakon arapskog proljeća, autokrati još uvijek vladaju Bliskim istokom“, NYT ističe da se intelektualci u Washingtonu i arapskoj regiji najviše nadaju tome da je arapsko proljeće uspjelo pružiti ljudima barem vjeru u mogućnost postizanja demokratije. Također, da će se, ako se pogoršaju nepravda i ugnjetavanje koje je dovelo do pobuna prvi put, revolucije vjerovatno vratiti, kao što se nedavno dogodilo u Sudanu, Alžiru, Libanu i Iraku.

Izvještaj, koji su pripremili novinari Ben Hubbard i David Kirkpatrick, sagledava ishode arapskog proljeća u Tunisu, Egiptu, Libiji, Bahreinu, Jemenu i Siriji, te skreće pažnju na kontrarevolucije koje su vođene u tim zemljama i sile koje su nastojale ugušiti arapsko proljeće i ojačati stisak režima protiv kojih su se narodi pobunili.

U tekstu se ističe da su ratovi u Libiji i Jemenu pretvorili dvije zemlje u razbijeni mozaik suparničkih milicija. Autokrati u Egiptu, Siriji i Bahreinu ostali su na vlasti i uspjeli su ugasiti plamen neslaganja.

Sirijska revolucija se također pretvorila u građanski rat koji je uništio čitave gradove, raselio milione Sirijaca koji su postali izbjeglice u drugim zemljama i otvorio vrata za intervenciju mnogih međunarodnih sila u Siriji, kao i za organizaciju Islamska država Irak i Levant (ISIL) i druge oružane pokrete. Unatoč svemu tome, predsjednik Bashar al-Assad se i dalje nalazi na vlasti.

Prema New York Timesu, to je srušilo nadu koja se širila među narodima regije o novoj eri slobode i demokratije. Sjedinjene Američke Države pokazale su se nepouzdanim saveznikom. Također, takav ishod je samo ojačao ostale sile koje su snažno intervenirale kako bi zaustavile revolucije i potčinile regiju svojoj volji.

Snovi naroda ne umiru

Uprkos neuspjehu većine arapskih revolucija, mnoge vođe demonstracija arapskog proljeća vjeruju da je zbog neuspjeha velikog broja ovih narodnih pobuna da ostvare svoje ciljeve neizbježan povratak prodemokratskih pokreta, navodi se u izvještaju.

Također, jemenska aktivistica Tawakkul Karman, koja je 2011. godine dobila Nobelovu nagradu za mir zbog uloge u jemenskom ustanku, smatra da ”svako ko kaže da je arapsko proljeće umrlo ne poznaje povijest borbe ljudi. Snovi našeg naroda nisu i neće umrijeti.”

Ukazujući na faktore koji mogu biti gorivo za potencijalne revolucije, izvještaj New York Timesa navodi da je većina stanovnika regije mlađe životne dobi, te da većina vlada u zemljama regije nije uspjela postići ekonomsku sigurnost za svoj narod. Također, cijela generacija se još uvijek dobro sjeća uzbuđenja izlaska na ulice i gaženja nogama po fotografijama diktatora.

Posljednjih godina, navodi list, protestni pokreti u stilu arapskog proljeća koji su se usprotivili korupciji i lošem upravljanju uspjeli su srušiti dugogodišnje despotske režime u Alžiru i Sudanu. Slične demonstracije potresle su i Irak i Liban, ali nisu uspjeli promijeniti složeni sektaški politički sistem koji vlada u njima, jer je nedostajao tiranin na kojeg bi mase mogle izliti svoj bijes.

NYT svoj izvještaj zaključuje mišljenjem egipatskog građanina Tareka el-Menshawyja (39 godina), koji proteste prije deset godina vidi kao najbolje dane u svom životu. Sa sjetom se prisjeća kako je briznuo u plač kada su on i hiljade demonstranata uspjeli savladati policijske kordone i stići do trga Tahrir. Kaže da je revolucija možda propala, ali je ipak uspjela postići nešto snažno.

“Mlađe generacije vidjele su šta se dogodilo. To je poput morskog psa kad osjeti miris krvi. Sloboda je takva. Jednom smo joj osjetili miris (slobode), pa ćemo i dalje pokušavati”, rekao je.