Kolešnikov: Kremlj je postao bunker

Ruske vlasti su pretvorile politiku ove države u binarno pitanje – ili ste sa Navalnijem ili sa Putinom, piše autor teksta.

Policija i nacionalna garda su uhapsile tako mnogo demonstranata da zatvori pucaju po šavovima (EPA)

Otkako su Rusi počeli protestovati protiv pritvaranja opozicionog lidera Alekseja Navalnog, sigurnosne snage su očito dobile zeleno svjetlo da hapse demonstrante – i uhapsili su ih hiljade. Ako Rusi trube automobilskom sirenom u znak solidarnosti sa demonstrantima, i time se izlažu riziku. Zvanični odgovor prevazilazi raniju represiju Kremlja.

To je rat, piše u tekstu u Project Syndicateu Andrej Kolešnikov.

Navalni je već dugo istaknuti oponent predsjednika Vladimira Putina. Ali njegovo hapšenje – odmah po povratku u Moskvu iz Njemačke gdje je proveo mjesece oporavljajući se od trovanja koje je naredio (pretpostavlja se)  Kremlj – ga je pretvorilo (kao i njegove drugove  od kojih su mnogi uhapšeni) u neki vid moralnog autoriteta.

Sada kada je osuđen na gotovo tri godine zatvora – što se može i produžiti, ako ga vlasti optuže za još krivičnih djela – moralni status Navalnog je na razini pokojnih sovjetskih disidenata kao što je Andrej Saharov. Rusi koji prije nekoliko sedmica nisu ni sanjali da će rizikovati da budu uhapšeni zbog nekog moralnog imperativa sada izlaze na ulice. A mnogi od onih koji ostaju kući s dozom suosjećanja prate vijesti o protestima i nevolji Navalnog.

Bez naznaka pregovora sa demonstrantima

Putinov se režim, naravno, i ranije suočavao s protestima. Rusi su 2011. preplavili ulice da protestuju protiv rezultata zakonodavnih izbora, i demonstracije su se nastavile kroz prvu polovicu 2012. Ali Kremlj je tada potpuno drugačije reagovao. Iako su se neki demonstranti suočili sa krivičnim prijavama, demonstracije nisu ugušene na tako okrutan način, kaže se u tekstu Project Syndicatea.

Krajem 2011. su kružile glasine da je Putin spreman ući u istinski dijalog sa civilnim drštvom, probudivši nade da postaje očajan – pa čak i da je njegov režim na ivici kolapsa.

Do tog kolapsa nije došlo. A ovog puta Kremlj ne daje nikakve naznake da će pregovarati sa demonstrantima. Čuvari okružuju Kremlj i Službu državne sigurnosti, a policija i nacionalna garda su uhapsile tako mnogo demonstranata da zatvori pucaju po šavovima.

Ali za one koji bi voljeli vidjeti Putina kako pada, ovo bi mogao biti u većoj mjeri obećavajući rezultat od onoga što se desilo prije jednu deceniju, jer pokazuje da je predsjednik u defanzivnom stavu. Kremlj je postao bunker. Putin, koji je inače izbjegavao odgovarati na optužbe za korupciju, čak je porekao da posjeduje raskošnu palaču na Crnom moru koju je Navalni prikazao u nedavnom videosnimku koji je postao viralan.

Ova promjena odražava razvoj događaja u Rusiji nakon pripajanja Krima prije sedam godina. Zapadnjačke sankcije koje su nametnute u odgovoru na taj potez postepeno su ugrozile rusku ekonomiju. Iz razloga što je državna intervencija u ekonomiji ključna da se održi autokratski režim, pristup koji gotovo neizbježno završi pokušajima da se regulišu cijene, uskoro je uslijedio politički odron. Dobrodošli u pokojni Sovjetski savez.

Sve primitivnija ekonomska politika

Ekonomska politika u današnjoj Rusiji postaje sve primitivnija: svodi se na skupljanje novca od poreskih obveznika i njegovog trošenja na šta god Putin i njemu blizak krug želi, kao što su policija i birokratija (primarni izvor pokroviteljstva). To znači da imaju moćne sigurnosne službe i specijalce sa crnim kacigama koji jure mlade ljude na ulicama i tuku ih pendrecima. To znači da imaju suce koji sude onako kako Kremlj to želi. Znači to i ogromnu birokratsku mašinu, koja bezumno ponavlja ono što Kremlj kaže (npr. da je Navalnog otrovao Zapad).

Očito je manje važna funcionalna ekonomija. Otkao je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu, privatni i strani investitori su izgubili zanimanje za nju. Sa ekonomskim rastom koji je jedva iznad nule, stvarni prihodi su pali za 10,6 posto od 2014. Ruska vlada prijavljuje pad od 3,1 posto u BDP-u u 2020, ali ovo je u rubljama, a rublja slabi svakim danom.

Mjeren u američkim dolarima, ruski BDP u 2020. je za 10 posto manji u odnosu na 2019.

Ekonimisti kažu da je rublja izgubila na vrijednosti zbog „političkih faktora“. Ali ti faktori su djelo Kremlja. Putinovo potpuno odbijanje ne samo demokratizacije i ekonomske liberalizacije, već i svakog pokušaja modernizacije, bacilo je ekonomiju na koljena.

Ne pati samo ekonomija. Ruski sudski sistem više nije kredibilan. Univerziteti gube svoju intelektualnu snagu, jer zaposlenici fakulteta guše sami sebe, a studente aktiviste izbacuju. Čak i državna birokratija propada. Ako ministarstvo ne može održati produktivne pregovore sa Zapadom, koja je onda korist od njega? Je li njegova jedina uloga da proizvodi grubu propagandu u staljinističkom stilu?

Društvo moderno, država u prošlosti

Ovo institucionalno propadanje odražava do koje je mjere Putinov režim postao zastario – moralno, politički i tehnološki. Portreti Henrika Jagode, direktora NKVD-a (tajne policije Sovjetskog Saveza) od koje se strahovalo, vise u policijskim stanicama (vidio se tokom jednog od suđenja Navalnom). Kip Lavrentija Berije – najstrašnije ličnosti u ruskog historiji dvadesetog stoljeća nakon Staljina – planiran je za izložbenu dvoranu državne korporacije za atomsku energiju Rosatom.

Dok se država drži prošlosti, rusko se društvo modernizira. Tu leži stvarni sukob u današnjoj Rusiji: zastarjelo i moderno se takmiče za srca i umove običnih Rusa. U ovom ratu neće biti ustupaka. Opozicione aktivnosti se tretiraju kao krivična djela. Neprofitne organizacije i međunarodne medije predstavljaju kao strane agente.

Vlasti misle da su, slanjem Navalnog u zatvor, ugušile njegov utjecaj. Ali postigli su suprotan učinak, pojačavši njegovu popularnost čak i među onima kojima se ranije nije mnogo dopadao. Navalni je postao moralni autoritet za mnoge, privlačeći ogromno zanimanje za sebe i za proteste. U isto vrijeme je razokrio brutalnost vlasti. Ali stopa neodobravanja je porasla jer ga odane Putinove pristalice vide kao pravu prijetnju po stabilnost.

Međutim, ista anketa pokazuje da Navalni uživa veliku podršku među mladima, posebno onima u dobi od 18 do 24. Drugim riječima, Putin počinje gubiti bitku za buduće generacije od Navalnog.

Protesti su pretvorili rusku politiku u binarno pitanje: ili ste s Navalnim, ili s Putinom, a to je takmičenje na kojem Putin više nije siguran da može pobijediti, navodi Kolešnikov.

 

 

Izvor: Al Jazeera

Povezane

Više iz rubrike Svijet
POPULARNO