Mrtvo more se povlači, izbijaju krateri

Gidon Bromberg, izraelski direktor nevladine organizacije Ecopeace, objašnjava da su ti krateri “osveta prirode” čovjeku za “nedopustivo djelovanje”.

Nekada turističko naselje Ein Gedi danas je grad duhova, izobličen kraterima (EPA)

Mrtvo more, spektakularno slano jezero između Izraela, okupirane Zapadne obale i Jordana, izgubilo je trećinu svoje površine od 1960, a povlačenje vode za sobom ostavlja mjesečev pejzaž, zemlju bijelu od soli izbušenu kraterima.

U zlatno doba u prekrasnom mjestu Ein Gedi posjetitelji su se šezdesetih godina mogli kupati u bazenima sa zagrijanom vodom, a zatim skočiti u Mrtvo more.

Danas je to prošlost jer depresije se mogu učas formirati i postići dubinu veću od od deset metara, a umnožile su se u dvadeset posljednjih godina na obalama jezera, piše AFP a prenosi Hina.

Kako se voda povlači za sobom ostavlja naslage podzemne soli. Kada kiši, slatka voda ulazi u tlo i rastapa sol  pa kako nema potpornja zemlja se urušava i formira kratere.

Grad duhova

Nekada turističko naselje Ein Gedi danas je grad duhova, izobličen kraterima u kojem su plantaže datulja napuštene i milioni šekela uloženih u turizam otišli su u vjetar.

Ittai Gavrieli, naučnik s Geološkog instituta u Izraelu kaže da se hiljade dolaca formira sa svake strane Mrtvog mora. Ti opasni krateri, no također “jedinstveni i čudesni” izravna su posljedica isušivanja jezera od 70-ih godina zbog devijacije rijeke Jordan i sve veće eksploatacije minerala.

Danas Mrtvo more prima tek deset posto vode u odnosu na prijašnje razdoblje jer Izrael i Jordan imaju povećane potrebe za pitkom vodom i navodnjavanjem.

Isušivanju Mrtvog mora pridonosi i zatopljenje, pa je primjerice u julu 2021. u Sodomi jugozapadno od Mrtvog mora bilo izmjereno 49,9 stepeni Celzijevih.

Gidon Bromberg, izraelski direktor nevladine organizacije Ecopeace, objašnjava da su ti krateri “osveta prirode” čovjeku za “nedopustivo djelovanje”.

“Nećemo uspjeti vratiti Mrtvo more u prijašnje stanje, no želimo da se razina vode barem stabilizira”, kaže Bromberg.

Neizbježivo propadanje

Njegova organizacija okuplja jordanske, palestinske te izraelske naučnike i zagovara povećanje desalinizacije Sredozemnog mora kako bi se rasteretilo Galilejsko jezero i rijeka Jordan koja se ulijeva u Mrtvo more te bi u tom slučaju donosila više vode.

Ecopeace želi i da industrija podnese svoj dio odgovornosti plaćanjem većih poreza.

Jordansko ministarstvo za vodu smatra da rješenja treba tražiti na međunarodnom nivou koju treba više upoznati s problemom Mrtvog mora.

U junu je Jordan, jedna od država koja ima najveći manjak vode, odustala od gradnje kanala koji bi povezivao Crveno s Mrtvim morem, a trebao se izvesti u saradnji s Izraelom i Palestincima. Umjesto tog kanala jordanske vlasti odlučile su graditi tvornicu za desalinizaciju kako bi povećale opskrbu pitkom vodom.

No čak i da je kanal bio izgrađen, on sam ne bi mogao spasiti jezero, kaže Eran Halfi, hidrolog sa Znanstvenog instituta Arava

“Mrtvom moru nedostaje milijarda metara prostornih vode na godinu, a kanal bi mogao dovesti 200 miliona kubnih metara”, objašnjava Halfi.

Naučnici smatraju da je povlačenje Mrtvog mora neizbježivo u stotinu idućih godina i da će se krateri nastaviti širiti. No nakon toga jezero bi moglo vratiti ravnotežu jer kako se njegova površina bude smanjivala, voda će postajati slanija i hlapljenje će usporiti.

Takvu budućnost u kojoj će “more, danas amputirano, možda jednog dana povratiti ravnotežu”, Alison Ron iz Ein Gedija odbacuje takvu i krivi čovjek jer se igrao s prirodom te zaključuje “Trebali bismo se sramiti što smo dopustili da se to dogodi”.

Izvor: Agencije