Rohinje izložene napadima bandi u izbjegličkim kampovima u Bangladešu

The New York Times je objavio da je najmanje osam muslimana Rohinja ubijeno za manje od mjesec dana u izbjegličkim kampovima na jugoistoku Bangladeša. Za ubistva su odgovorne bande koje pokušavaju ušutkati svakoga ko se usudi javno govoriti protiv njihovog nasilja.

List navodi, u izvještaju bivše direktorice svog ureda u jugoistočnoj Aziji Hannah Beech, da članovi ovih bandi, koje haraju logorima, često prijete svojim žrtvama prije nego što ih ubiju. Na taj način ostavljaju svoje mete u stanju stalne panike, poput slučaja Muhameda koji čeka iza šatorske cerade da ga naoružani pripadnici bande dođu likvidirati.

Muhamed, koji nije otkrio svoje puno ime zbog opasnosti s kojima se suočava, dodaje: “Živim život ispunjen strahom i tjeskobom… Došao sam u Bangladeš iz Mijanmara jer bi me tamo ubili. Ali ni ovdje nema garancija za siguran život.”

Život postaje nemoguć

New York Times ističe da život u najvećem izbjegličkom kampu na svijetu postaje nemoguć. Muslimani Rohinje već su morali bježati od etničkog čišćenja u svojoj rodnoj zemlji, Mijanmaru. Završili su u grupi nasumičnih skloništa koja se smatraju jednim od najnapučenijih mjesta na zemlji. Sada žive u šatorskim naseljima po kojima militanti traže nove regrute, lutaju dileri droge, a kidnaperi otimaju žene i djecu.

Najgore od svega, kažu stanovnici, jeste to da su male šanse da se može pobjeći ili pronaći utočište od nasilja bandi. Neki od onih koji su ubijeni prošlog mjeseca u kampovima upozorili su bengalske i međunarodne vlasti da su njihova imena na listi za odstrel koju je, kako kažu, sastavila najveća militantna grupa Armija spasa Rohinja Arakana (ARSA).

Ova grupa, koja je pokrenula niz napada na snage sigurnosti u Mijanmaru u znak protesta protiv decenija progona s kojima se suočavaju Rohinje, pokušava nametnuti svoj sistem unutar izbjegličkih kampova, navodi list.

Borci ove grupe smatraju da oni, a ne radnici za ljudska prava ili drugi civili, imaju duhovnu i političku moć nad gotovo milion izbjeglica. Također, profitiraju od ilegalne trgovine koja cvjeta u logorima i sukobljavaju se s drugim kriminalnim bandama, što pogoršava osjećaj bezakonja svaki put kada se nađe tijelo nove žrtve.

Život unutar logora

Muhamed, koji je zbog svojih aktivnost unutar logora došao do direktnog sukoba s pripadnicima grupe ARSA-a, tvrdi da je u više navrata podnosio peticije vladi Bangladeša i Visokom komesaru Ujedinjenih naroda za izbjeglice, tražeći da bude premješten u sigurno mjesto.

Muhamed nije napuštao svoje sklonište od cerade, kako tvrdi, otkako su Mohiba Ullaha, aktivistu i vođu zajednice Rohinja, ubili naoružani napadači u izbjegličkom kampu krajem septembra. Njegovi strahovi su se nedavno pojačali nakon što je sedam muškaraca povezanih s islamskom školom koja se suprotstavljala militantima ARSA-a, ubijeno i izbodeno na smrt.

Mohamed strahuje svaki put kada neko od članova njegove porodice izađe do toaleta. Kaže kako je najgore kada padne mrak i policija Bangladeša napusti kampove. Zvukovi bilo kakvih koraka koji se približavaju njegovom šatoru ispunjavaju ga užasom.

”Molite se za mene”, rekao je Muhamed. ”Drugu zaštitu nemam”.