Protesti haraju svijetom, nije krivac samo pandemija

Broj demonstracija na globalnom nivou zabilježio je porast od sedam posto od 2019. do 2020. godine, navodi američki istraživač Zachariah Mampilly.

Protesti protiv vladinih mjera za suzbijanje pandemije korona virusa u Francuskoj (Anadolija)

Američki istraživač Zachariah Mampilly ukazao je na to da je krizu korona virusa posljednjih 18 mjeseci pratila primjetna eskalacija u broju demonstracija i protesta širom svijeta.

Ljudi su izlazili na ulice da izraze nezadovoljstvo u Indiji, Jemenu, Tunisu, Esvatiniju (bivši Svazilend), Kubi, Kolumbiji, Brazilu, Sjedinjenim Američkim Državama i drugim državama.

Mampilly, profesor međunarodnih poslova na Univerzitetu grada New York, napisao je u The New York Timesu da je broj demonstracija na globalnom nivou zabilježio porast od sedam posto od 2019. do 2020. godine, uprkos zatvaranjima koja su nametnule vlade i drugim mjerama za ograničavanje javnih okupljanja.

Pobune ukazuju na ‘dublje razočarenje’

Stručnjaci vjeruju da je razlog ovog međunarodnog nezadovoljstva sama pandemija, jer su ljudi iz siromašnih zemalja izašli na ulice u znak protesta zbog nedostatka dostupnih vakcina i lične zaštitne opreme, dok su se stanovnici bogatijih zemalja bunili protiv kršenja građanskih sloboda prilikom rješavanja krize COVID-19.

Međutim, protesti koji su nastavljeni u siromašnim i bogatim zemljama ne mogu se jednostavno objasniti samo kao reakcija na pandemiju, dodaje autor.

Izbijanje istovremenih pobuna u zemljama s različitim nivoima prihoda, vrstama vlasti i geopolitičkim značajem ukazuje na ”dublje razočarenje”, koje se očituje u gubitku povjerenja u društveni ugovor koji oblikuje odnose između vlada i njihovog naroda.

Zapravo, eskalacija protesta počela je na globalnom nivou čak mnogo prije širenja pandemije korona virusa.

Najava ‘novog svjetskog poretka’

Nakon ekonomskog kolapsa 2008. godine, masovne demonstracije, uključujući Arapsko proljeće i pokret “Okupiraj Wall Street”, zahtijevale su temeljno preispitivanje postojećeg društvenog ugovora nakon Hladnog rata između vlada i njihovih naroda.

Od kako je bivši američki predsjednik George H.W. Bush najavio ”novi svjetski poredak” početkom 1990-ih, ovaj ugovor je u velikoj mjeri zasnovan na ideji da će politike usmjerene na tržište dovesti do globalnog prosperiteta i mira.

Međutim, finansijska kriza 2008. godine naglasila je nedostatke ovog društvenog ugovora, a politički i ekonomski protesti koji su uslijedili zahtijevali su da vlade poštuju osnovna prava građana i riješe sve veći jaz između bogatih i siromašnih.

Mampilly dodaje da su autoritarni i demokratski lideri širom svijeta podjednako odgovorili na finansijsku krizu, s više neoliberalnih politika, poput politike fiskalne štednje i privatizacije usluga u javnom sektoru, a takvi izbori su samo zakomplicirali situaciju i dodatno potaknuli bijes javnosti.

Raste moć ekonomskog monopola

Ova frustracija se nastavila i povećala u kontekstu onoga što su pojedini nazvali ”demonstracijama COVID-19”.

Iako su mnoge demonstracije širom svijeta usmjerene na pandemiju, veća i skrivena briga iza toga ostaje protest protiv nesposobnosti modernih vlada da opslužuju većinu svog stanovništva, posebno srednju i siromašnu klasu.

Ova nesposobnost postaje vidljiva kroz sve veću moć ekonomskog monopola, sve veći politički utjecaj korporacija, neprestani skok ekonomske nejednakosti i politike koje pogoršavaju klimatske promjene.

Izvor: Agencije

Povezane

Više iz rubrike Svijet
POPULARNO