Koliko je jaka kineska vojska?

Piše: Shawn Yuan

Usred ponovljenih zračnih upada u blizini Tajvana i izvještaja da je Kina testirala hipersonično oružje, svijet posvećuje veću pažnju modernizaciji kineskih oružanih snaga i njenoj potrazi za sve sofisticiranijim oružjem.

Nekada hvaljena od Komunističke partije kao da je porazila bivše protivnike samo sa “prosom i puškama”, Narodnooslobodilačka armija (PLA) je sada izrasla u najveću borbenu snagu na svijetu, s više od dva miliona aktivnog osoblja.

Pod predsjednikom Xi Jinpingom, Kina je postala diplomatski asertivnija i pokazala povećanu spremnost da svoje pretenzije na sporni teritorij potkrijepi demonstracijama svoje vojne moći. Susjedne zemlje i Sjedinjene Države pomno promatraju situaciju.

“Sve jači glasovi koji oglašavaju uzbunu o mogućem kinesko-američkom sukobu u Južnom kineskom moru uglavnom su proizišli iz činjenice da SAD sada gleda na Kinu ravnopravno zbog njezine rastuće vojske”, rekao je Yin Dongyu iz Pekinga, analitičar kineske vojske i dodao: “A to je već prilično dobar pokazatelj rastuće vojne snage Kine.”

Posljednjih mjeseci, mornarice SAD-a i njihovih diplomatskih saveznika redovno su plovile vodama Azije i Pacifika – uključujući Južno kinesko more i Tajvanski tjesnac – kako bi potvrdile prava plovidbe u međunarodnim vodama.

U oktobru su SAD najavile AUKUS, novi sigurnosni savez s Velikom Britanijom i Australijom, koji će dovesti do toga da Australija od Sjedinjenih Država kupi podmornice na nuklearni pogon.

Washington je također pojačao prodaju oružja Tajvanu, koji modernizira svoju vojsku i razvija takozvane asimetrične ratne sposobnosti kako bi osujetio svaki napad Pekinga, koji ostrvo smatra svojim.

Predsjednik Tsai Ing-wen potvrdio je ove sedmice medijske izvještaje da su SAD pružale Tajvanu specijaliziranu vojnu obuku više od godinu dana.

“Niko ne može bez oklijevanja reći hoće li Kina i SAD ući u pravi sukob oko Tajvana ili Južnog kineskog mora, ali s rastućom kineskom vojskom, niko ne želi da se to dogodi”, rekao je Yin.

Rapidna ekspanzija mornarice

Kopnene snage PLA tradicionalno su bile temelj Kine za utvrđivanje moći u regiji. Nedavno su, na primjer, preuzeli vodstvo u sporu s Indijom na himalajskoj granici dviju zemalja.

U njenim redovima ima više od 915.000 aktivnih vojnika, dok SAD, koji ima oko 486.000 aktivnih vojnika, prema posljednjem izvještaju Pentagona o vojnoj moći Kine.

Vojska je također opskrbljivala svoj arsenal oružjem visoke tehnologije.

Interkontinentalna balistička raketa DF-41, za koju stručnjaci kažu da može pogoditi bilo koji kutak svijeta, predstavljena je tokom vojne parade povodom Dana državnosti 2019. godine. No, pažnju većine ljudi privukao je hipersonični projektil DF-17.

Ove godine je objavljeno da je Kina zapravo dvaput testirala hipersonično oružje, jednom u julu i jednom u augustu, a najviši američki general je dešavanja opisao kao gotovo „trenutak Sputnjika“, pozivajući se na lansiranje satelita kojim je Sovjetski Savez 1957. signaliziralo svoje vodstvo u svemirskoj utrci.

S obzirom na to da se Južno kinesko more pojavljuje kao žarište, PLA također razvija svoju mornaricu.

Kina polaže pravo na more gotovo u cjelosti usred konkurentskih potraživanja Tajvana, Filipina, Vijetnama, Malezije i Bruneja.

Mornarica narodnooslobodilačke vojske (PLAN) je sada najveća mornarica na svijetu, prema bijeloj knjizi vlade, a njene podmornice imaju sposobnost lansiranja raketa s nuklearnim oružjem. Da bi podržala mornaricu, Kina ima i takozvanu pomorsku miliciju, koju finansira vlada i koja je poznata kao “mali plavi ljudi”, koji su aktivni u Južnom kineskom moru, dok je ove godine Peking ovlastio svoju obalsku stražu da puca na strane brodove.

“Vojna snaga Kine značajno je pojačana velikim brojem novih oružja dodanih u arsenal, posebno u njenim mornaričkim snagama”, rekao je Yin. “Tamo vojska zemlje pokazuje najbrži rast.”

Zračne snage su također izrasle u najveće u azijsko-pacifičkoj regiji i treće po veličini u svijetu, s više od 2.500 zrakoplova i otprilike 2.000 borbenih aviona, prema godišnjem izvještaju američkog Ureda ministra obrane objavljenom prošle godine .

Najvažnije je primijetiti, da zračne snage sada posjeduju flotu stealth borbenih aviona, uključujući J-20, najnapredniji kineski ratni zrakoplov. Neovisno je razvijen i dizajniran da se takmiči s američkim F-22.

Globalno, Kina također pojačava izvoz oružja u druge zemlje u razvoju s ciljem razvijanja toplijih odnosa s prijateljskim nacijama usred regionalnog takmičenja.

Prema Stockholmskom međunarodnom institutu za istraživanje mira, kineski izvoz oružja išao je uglavnom u Pakistan, Bangladeš i Alžir tokom posljednjeg desetljeća.

Tokom istog vremenskog razdoblja, Kina je također bila jedan od vodećih svjetskih izvoznika naoružanih bespilotnih letjelica (UAV), poznatih kao dronovi, a od njih su kupovali i Ujedinjeni Arapski Emirati i Saudijska Arabija, navodi SIPRI.

“Vidite da se gomila bespilotnih letjelica izvozi u Zaljev jer je američki Kongres zabranio mnogim zemljama da ih kupuju od SAD-a zbog zabrinutosti za ljudska prava, a Kina popunjava tu prazninu”, rekao je Yin.

No, kineski arsenal oružja koji okupira naslovnice, i naizgled nezaustavljiv vojni rast prikriva nerazumljiv komandni sistem, endemsku korupciju i pitanja o kvaliteti njezinih novaka.

Korupcija uveliko proizlazi iz tradicije nepotizma i favoriziranja te općeg nedostatka nadzora, dok novačenje trpi jer unatoč nekim poticajima, mlađe, dobro obrazovane Kineze koje vojska želi, više privlači privatni sektor u procvatu.

I uprkos nagomilavanju naprednijeg oružja posljednjih godina, PLA još uvijek ima veliku količinu starije i zastarjele opreme, od čega je dio izgrađen tehnologijom iz bivšeg Sovjetskog Saveza, koji je propao prije 30 godina, kažu analitičari.

Kineska mornarica, na primjer, ima više brodova od američke (360 plovila) ali se flota sastoji uglavnom od manjih plovila. Ima samo dva velika nosača aviona, Liaoning i Shandong, dok je treći nosač aviona Type 003 još u izgradnji. SAD ima 11 nosača aviona, najviše u svijetu.

Osim toga, nedostatak obuke za rukovanje i održavanje novorazvijenog oružja također je ometao sposobnost vojske da postigne “zajedništvo”, pokazuje izvještaj iz 2018. koje je objavila korporacija RAND, američki think-tank, a govori o sposobnostima vojske da istovremeno komanduje svojim raznim snagama radi postizanja svojih vojnih ciljeva.

“Korupcija i zastarjela komandna struktura ostavili su vrlo negativan utjecaj na vojsku”, rekao je Shi Yang, kineski vojni analitičar iz Pekinga. “Velika količina relativno zastarjelog oružja također ograničava borbene sposobnosti kineske vojske.”

Učenje od SAD-a

Potencijalno veći problem, prema nekim analitičarima, jeste to što PLA jednostavno nema savremeno borbeno iskustvo.

“Bilo je to 1979. kada se Kina posljednji put upustila u sukob u stvarnom svijetu i to u Vijetnamu”, objasnio je Shi. “Bez borbe u stvarnim ratovima, neki bi mogli tvrditi da (PLA) možda neće moći ispuniti svoja očekivanja.”

VIDEO: #PLA Eastern Theater Command Naval Aviation Force recently tasked new pilots in live-fire missile target practices in a round-the-clock drill with multiple types of warplanes. pic.twitter.com/TF147lqmgZ

— Global Times (@globaltimesnews) October 7, 2021

Vojska konstantno organizira razne vrste vježbi koje imitiraju stvarne scenarije. Jedna od takvih vježbi bila je i velika vojna vježba avionima koji su patrolirali zračnim prostorom između Kine i Tajvana. Vježbe su istovremeno bile izvođene i u provinciji Fujina – dijelu kopna nasuprot Tajvana. Naravno, ove vježbe su demonstracija moći Kine koja je sve glasnija u svojim stavovima da je Tajvan dio Kine.

Ipak, postoje i oni koji kažu da borbeno iskustvo nije presudan faktor kada je vojna moć u pitanju, te tvrde da je vojna moć Kine impresivna, bez obzira na to što Kina nije dugo učestvovala u sukobima, tvrdi Shi.

Ako bi došlo do sukoba, vojna moć kineske vojske zavisila bi isključivo od tehnološke naprednosti, a kineska vojska je tehnološki dobro opremljena, kaže Shi.

Predsjednik Xi snažno podržava razvoj kineske vojske i već je donio neke odluke koje bi trebale ojačati ovu organizaciju.

Jedna od takvih odluka kopirana je iz Amerike, a to je da je vrhovni komandant vojske upravo predsjednik koji je na čelu centralne vojne komisije, što bi u praksi trebalo centralizirati sistem donošenja odluka.

Još je 2016. godine, u sklopu reformi, donesena odluka da se uspostavi pet zona odgovornosti te da vojska, mornarica i avijacija iz svake od zona dobija naredbe direktno od centralne komisije, tako da je operativnost i efikasnost značajno napredovala.

Jedan od glavnih ciljeva predsjednika Xija bilo je iskorjenjivanje korumpiranih kadrova iz vojske. Nakon reforme je hiljade oficira i drugih službenika dobilo otkaz, jer su uzimali mito.

Naravno, ovakve reforme prati i dodatno izdvajanje novca. Samo u 2021. godini je budžet vojske porastao za 6.8 posto, te sada iznosi oko 210 milijardi dolara, što je ipak znatno niže od 705 milijardi koje SAD svake godine izdvaja za svoju vojsku.

Mnoge zemlje Kinu smatraju opasnom, a jedna od tih zemalja je i SAD. Ovakav napredak i modernizacija kineske vojske i njih tjera da se, možda i nevoljno, priključe trci u modernizaciji i unapređenju svoje vojske.

Budući da je Kina sve glasnija kada su u pitanju njene želje da dobije teritorije koje joj, kako tvrdi, pripadaju, te da se istovremeno naoruža, bojim se da će trka u naoružanju trajati još dugo, kaže Yin Dongyu.