Cijena istine: Al Jazeera obilježava 25 opasnih godina

Historiju Al Jazeera Media Networka obilježili su rizici, prepreke, tragedije i direktni napadi.

Ove godine je u izraelskom zračnom napadu uništen toranj u Pojasu Gaze u kojem su bile prostorije Al Jazeere (Reuters)

Al Jazeera će 1. novembra obilježiti 25. godišnjicu postojanja, a historiju te medijske mreže obilježili su rizici, prepreke i direktni napadi, koje je morala izdržati na najrizičnijim mjestima na svijetu.

Opasnosti s kojima se susretala Al Jazeera uključivali su mnogobrojne prijetnje zatvaranjem njenih ureda i ubistva i hapšenja njenih isturenih novinara.

Uz to, mreža je pretrpjela hakiranje telefona, velike cyber napade, ometanje satelitskog signala, bombardiranje svojih ureda…

Al Jazeera je emitiranje pokrenula 1996. godine u Dohi, Katar, kao satelitski informativni kanal na arapskom jeziku posvećen pružanju sveobuhvatnih vijesti i žive debate, kao prvi nezavisni kanal vijesti u arapskom svijetu.

Do danas je izrasla u Al Jazeera Media Network, s nekoliko kanala na različitim jezicima.

Privatna korporacija od javnog dobra, mreža sada ima televizijske kanale, web stranice i ostale digitalne platforme.

Al Jazeera je predvodila izvještavanje međunarodnih medija o nekim od najvažnijih događaja u svijetu — naprimjer, invaziji na Irak 2003. godine, predvođenoj SAD-om, i pobunama Arapskog proljeća 2011. godine — dok je izvještavala o najvažnijim tekućim pričama, uključujući izraelsko-palestinski sukob i rat u Afganistanu.

Bush razmatrao bombardiranje sjedišta

Usred tih napora, pojedine vlade pokušavale su suzbiti izvještavanje Al Jazeere.

Godine 2005. tvrdilo se da je tadašnji američki predsjednik George W. Bush razmatrao bombardiranje sjedišta Al Jazeere u Dohi, na sastanku s nekadašnjim britanskim premijerom Tonyjem Blaireom.

No, ipak su represivne vlade arapskih zemlja bile te koje su davale sve od sebe da ugase Al Jazeeru, tvrdi Sherif Mansour, direktor Komiteta za zaštitu novinara (CPJ) na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi.

“Dolaskom Arapskog proljeća, a naročito od 2015. godine, više zemalja optuživalo je kanale za širenje opozicionih glasova u zemljama poput Egipta, Saudijske Arabije, Bahreina, Ujedinjenih Arapskih Emirata i drugih, u kojima gotovo da nema nikakve druge lokalne ili regionalne kritičke medijske kuće“, rekao je Mansour za Al Jazeeru.

“Optužbe da Al Jazeera podržava terorizam, širi lažne informacije i uvrede bile su vrh cenzorskih napora tih režima, koje su usmjeravali i na ostale kanale i novinare“, dodao je.

Zagovornici slobode medija i organizacije poput Novinara bez granica i CPJ-a osudili su mnogobrojne napade na mrežu.

Uredi Al Jazeere širom svijeta često su nosili najveći dio pritiska na mrežu tokom proteklih 25 godina, pošto su ih vlasti u raznim zemljama zatvarale, hakirale, vršile racije, pucale na njih, pa čak i bombardirale iz zraka.

U najsvježijem primjeru, 20 policajaca upalo je u prostorije Al Jazeere u Tunisu, naredivši prisutnim da izađu napolje.

To se desilo u julu, usred nastojanja predsjednika Kaisa Saieda da ukloni vladu.

Novinari tvrde da im je naređeno da isključe telefone i da im nije dozvoljeno da se vrate po lične stvari.

Zahtjevi za gašenje mreže

Prošle godine je policija u Maleziji upala u prostorije Al Jazeere i zaplijenila dva računara, u sklopu istrage o dokumentarnom fimu, što je Al Jazeera nazvala “zabrinjavajućom eskalacijom” vladinog gušenja slobode medija.

U nekim drugim zemljama, poput Sudana i Jemena, vlasti su zatvarale prostorije Al Jazeere.

“Dokumentirali smo mnogo slučajeva zatvaranja prostorija televizije te hapšenja, izbacivanja, pa čak i ubistava novinara“, dodaje Mansour.

Pozivi za potpuno gašenje mreže dolazili su u periodu kada su Saudijska Arabija, UAE, Bahrein i Egipat u junu 2017. godine raskinuli veze s Katarom, optužujući ga za podršku terorizmu.

U to vrijeme četiri zemlje su poslale listu 13 uslova za okončanje embarga, a među njima je bilo i gašenje Al Jazeere, što je uvelo mrežu u regionalnu krizu, koja je trajala duže od tri godine.

No, ništa više nije potreslo ovu medijsku kuću kao gubici ljudi koji su nastojali ispričati istinu.

Al Jazeera je od osnivanja izgubila 11 uposlenika, koji su platili visoku cijenu u obavljanju svojih dužnosti.

U aprilu 2003. godine je reporter Tariq Ayoub preminuo od posljedica ranjavanja nakon što je američki avion bombardirao Al Jazeerin ured u Bagdadu.

Tadašnji glasnogovornik State Departmenta rekao je da je napad bio greška.

Godine 2004. je Rasheed Wali ubijen dok je pratio sukobe između američkih trupa i boraca Jaish al-Mahdija u Karbali, Irak.

Godine 2011. je kamerman Ali Hassan Al Jaber poginuo u zasjedi u blizini Benghazija, na istoku Libije.

Vraćao se u Benghazi iz obližnjeg gradića kada su nepoznati napadači otvorili vatru na automobil u kojem su se on i njegove kolege vozili.

U januaru 2013. godine reporter Mohamed al-Massalma ubijen je snajperskim hicem dok je izvještavao iz Derae u Siriji.

Godinu poslije, ponovo u Siriji, Hussein Abbas je izgubio život dok se vraćao sa zadatka u Idlibu, gdje je pratio borbe.

Poginuli uposlenici

U septembru 2014. godine Mohamed Abduljaleel al-Qasim ubijen je u zasjedi nepoznatih počinilaca u Idlibu.

Kasnije iste godine je Mahran al-Deery poginuo u saobraćajnoj nesreći koju je doživio na putu prema Deari, gdje su trajale borbe opozicionih snaga s vojskom sirijske vlade.

Nesreća se desila nakon što je isključio svjetla na automobilu kako ne bi bio otkriven.

Godinu kasnije je fotoreporter Mohamed al-Asfar također izgubio život u Derai, dok je pratio borbe opozicionih i vladinih trupa.

Geleri su 2015. godine usmrtili njegovog kolegu fotoreportera Zakariyu Ibrahima, dok je izvještavao sa mjesta u provinciji Homs koje su bombardirale sirijske snage.

Tragedija u Siriji nastavila se 2016. godine, kada je reporter Al Jazeera Mubashera Ibrahim al-Omar ubijen u ruskim zračnim napadima na gradić Tamanyeen, u provinciji Idlib.

Tri sedmice poslije je reporter Miubarak al-Ebadi ubijen dok je pratio sukobe u Jawfu, na sjeveru Jemena.

U čast poginulih novinara, Al Jazeera je pred svoje sjedište u Dohi postavila čeličnu skulpturu s listovima na kojima su ispisana njihova imena.

Taj spomenik služi kao trajna opomena koliko je visoka cijena koja je plaćena u potrazi za činjenicama.

U čast poginulih novinara, Al Jazeera je pred svoje sjedište u Dohi postavila čeličnu skulpturu sa listovima na kojima su ispisana njihova imena (Al Jazeera)

U drugim slučajevima su novinari Al Jazeere ranjavani na poprištima sukoba, dok su mnogi drugi protjerivani, sudski gonjeni te im je zabranjivan rad, dok su u nekim slučajima godinama bili u zatvoru.

Sami al-Haj, kamerman Al Jazeere, bio je šest godina u zloglasnom američkom zatvoru u Guantanamu.

Tamo je prebačen mjesec nakon što ga pakistanske snage sigurnosti uhapsile na granici s Afganistanom u decembru 2001. godine.

Protiv ovog sudanskog državljanina nikada nije podignuta optužnica.

Bio je konstantno mučen, a 2007. godine je stupio u štrajk glađu.

“Sami al-Haj nikada nije smio biti toliko držan u zatvoru. Američki zvaničnici nikada nisu dokazali da je bio umiješan u bio kakvu kriminalnu aktivnost“, rekli su tada iz Novinara bez granica.

“Taj slučaj je još jedan primjer nepravde u Guantanamu.“

Mučenja u zatvoru

U nedavnom slučaju je egipatski novinar Mahmoud Hussein u februaru ove godine pušten iz zatvora u Kairu, gdje je držan više od četiri godine bez formalne optužnice ili suđenja.

Bio je u preventivnom pritvoru od decembra 2016. godine, kada je došao u posjetu porodici.

Optužen je za “podsticanje protiv državnih institucija i emitiranje lažnih vijesti s ciljem širenja haosa“, što su navodi koje je Al Jazeera odbacila.

Tokom perioda u zatvoru, Hussein je bio izložen prihološkoj i fizikoj patnji.

Dugo je držan u samici, a kada je slomio ruku 2017. godine nije dobio adekvatan ljekarski tretman.

Tokom proteklih nekoliko godina nekoliko drugih uposlenika Al Jazeere je uhapšeno od egipatskih vlasti, što je povuklo pitanja o slobodi medija u toj zemlji.

“Nije slučajno da su se ti napadi desili u jednoj od regija s najvećom cenzurom u svijetu“, rekao je Mansour.

Dana 15. maja u izraelskom zračnom napadu uništen je toranj u Pojasu Gaze u kojem su bile prostorije Al Jazeere, Associated Pressa i još nekoliko medija.

To  se desilo tokom 11-dnevne izraelske ofanzive na opkoljenu Gazu.

Vlasnik 11-spratnice zgrade u Al-Jalai, u kojoj su i stambene jedinice, imao je manje od sata da pozove sve na evakuaciju.

Sravnjena zgrada u Gazi u kojoj su bile prostorije Al Jazeere (AFP)

Uprkos svim tim teškim trenucima i događajima, Al Jazeera nastavlja pričati priče koje trebaju biti ispričane.

“Novinari ne bi smjeli biti izloženi proizvoljnom ubijanju i zatvaranju, prisilnim nestancima, nepravednim suđenjima, psihičkoj i fizičkoj torturi; zbog njihove profesije i moralne dužnosti da otkriju i prenesu istinu“, rekao je Mostefa Souag, vršilac dužnosti generalnog direktora Al Jazeera Media Network.

“Informacije su danas za ljude kao voda i zrak – nezakonito ih je zabranjivati. Novinarstvo nije zločin“, dodao je.

Al Jazeera obilježava 25. godišnjicu 1. novembra prisjećajući se ranjenih i preminulih kolega koji su težili rasvjetljavanju najvažnijih događaja iz cijelog svijeta.

To je put prepun rizika i prepreka, ali put kojim smo odlučni nastaviti – uvijek govoriti ljudsku priču.

Izvor: Al Jazeera