SAD ne bi trebao preuveličavati prijetnju iz Moskve

‘Autoritarne’ arapske zemlje ovladale su umjetnošću iskorištavanja ruskih ponuda u nastojanju da dođu do povoljnijih uslova, pišu Wehrey i Weiss u članku u ‘Foreign Affairsu’.

Rusija je dugo iskorištavala američke pogreške i skepticizam među nekim dugogodišnjim američkim partnerima kako bi proširila svoju sferu utjecaja na Bliskom istoku (EPA)

Članak u američkom časopisu “Foreign Affairs” upozorava Washington da ne preuveličava prijetnju koju Rusija predstavlja za američke interese, posebno na Bliskom istoku.

U zajedničkom članku, koji su napisali istraživači Frederic Wehrey i njegov kolega Andrew S. Weiss iz Centra Carnegie za međunarodni mir, navodi se da Rusija nije velesila na Bliskom istoku.

Rusija je dugo iskorištavala američke pogreške i skepticizam među nekim dugogodišnjim američkim partnerima kako bi proširila svoju sferu utjecaja na Bliskom istoku. Ipak, njena prijetnja sigurnosnom poretku u regiji pod vodstvom Sjedinjenih Američkih Država (SAD) manje je ozbiljna od onoga što su sugerirali John Bolton i Herbert Raymond McMaster, savjetnici za nacionalnu sigurnost u vrijeme bivšeg predsjednika Donalda Trumpa, kako bi upozorili na njene posljedice.

Prema članku, Rusija je htjela da izložba naoružanja, koju je održala krajem avgusta u impresivnom izdanju i kojoj su prisustvovali predstavnici 41 zemlje, pošalje jasnu poruku da se snažno vratila na međunarodnu scenu, a posebno na Bliski istok.

Uloga Rusije značajna

Međutim, ambiciozni ciljevi Moskve, posebno u arapskom svijetu, nadmašuju njen stvarni utjecaj, smatraju autori članka. Naglašavaju da američki kreatori politike trebaju izbjegavati precjenjivanje ruskih sposobnosti na Bliskom istoku.

Istraživači Wehrey i Weiss ističu da je uloga Rusije na Bliskom istoku, prema nekim mjerilima, značajna. Moskva je rasporedila svoje snage i plaćenike u ratom razorenoj Siriji i Libiji, “potvrđujući svoju sposobnost da ispuni vakuum moći koji je ostavio Washington.”

Kremlj je, također, upotrijebio niz drugih načina da ubaci Rusiju u strukturu zemalja Sjeverne Afrike, Levanta i Zaljeva, gdje prodaje oružje arapskim zemljama poput Alžira, Egipta i Iraka te blisko sarađuje sa Saudijcima u upravljanju svjetskim tržištima nafte putem grupe “OPEC Plus”.

Moskva zapravo upravlja tim “vojnim i diplomatskim osvajanjima” poprilično lako, spretno i po niskim cijenama. Režim predsjednika Vladimira Putina nema razloga za brigu da će nezavisni parlament ili slobodna štampa pratiti njegov rad, što znači da rusku politiku ne ometaju strahovi od reakcije ili optužbe za kršenje ljudskih prava, navodi se u članku Foreign Affairsa.

Međutim, ruski utjecaj na Bliskom istoku, prema mišljenju američkih istraživača, manji je od onoga što mnogi vjeruju. Ako se malo bolje pogleda u ruske “invazije” u regiji, jasno će se vidjeti razočarenja i neuspjesi koje je tamo doživjela.

Sirija, Libija, Alžir i Egipat… ograničeni utjecaj

U Siriji, na primjer, koja se često posmatra kao kamen temeljac povratka Moskve na Bliski istok, ruski pokušaji da diktira razvoj događaja više puta su nailazili na spoticanje.

U Libiji, ruska intervencija nije postigla željeni cilj, uprkos tome što je Moskva rasporedila plaćenike iz “grupe Wagner ” kako bi se borili tamo u korist “vojskovođe” Khalife Haftara, naveli su autori.

Pokušaji Rusije da učvrsti svoj utjecaj drugdje u regiji prošli su još gore, jer ni Alžir ni Egipat, koji su primili velike količine ruskog naoružanja, nisu bili voljni uspostaviti trajna strateška partnerstva s Moskvom ili joj dati dugoročnu dozvolu za korištenje zračnih baza ili pomorskih objekata.

Autori zaključuju iz toga da ovaj ograničeni utjecaj, kako ga opisuju, potvrđuje da ruski politički alati nisu dovoljni za rješavanje teških problema s kojima se regija suočava.

Washington, po njihovom mišljenju, mora priznati da Moskva neće uspjeti postići svoj cilj zbog svojih ograničenih mogućnosti i sposobnosti lokalnih strana u regiji da pomute njene planove.

Imajući na umu ove nedostatke, Washington bi trebao izbjegavati gledati na regiju kroz prizmu hladnog rata. Nije svaki razvoj dešavanja na Bliskom istoku dobitak ili gubitak u otvorenoj proxy borbi između Sjedinjenih Američkih Država i Rusije, kako kažu Frederic Wehrey i njegov kolega Andrew Weiss u zajedničkom članku. Stoga bi se američki kreatori politike trebali prestati nadmetati s Moskvom u sve većoj prodaji oružja zemljama u regiji.

Dva istraživača tvrde da su “autoritarne” arapske države ovladale umjetnošću iskorištavanja ruskih ponuda kako bi dobile što povoljnije uslove, a istovremeno upozoravaju Sjedinjene Američke Države da ne bi trebale upasti u “ovu zamku”.

Nema sumnje da je fijasko u Afganistanu narušio položaj Washingtona na širem Bliskom istoku. Na kraju, dvojica istraživača smatraju da su američke zasluge i dobici u regiji još uvijek bez premca.

Izvor: Agencije

Povezane

Rusko osoblje pri misiji NATO-a u Moskvi izgubiće akreditacije od 1. novembra i Alijansa će moći da komunicira sa Rusijom putem njene ambasade u Briselu, poručio ruski ministar vanjskih poslova.

Published On 18 Oct 2021
Više iz rubrike Svijet
POPULARNO