Doktrina Colina Powella ‘sve ili ništa’ Bosni je donijela – ništa

Prvi Afroamerikanac na čelu Združenog štaba američke vojske je kritizirao zagovornike ograničene vojne intervencije radi zaštite građana Bosne i Hercegovine.

Colin Powell je govorio da se ne može koristiti velika sila u svakoj situaciji (EPA)

Kada je počeo rat u Bosni i Hercegovini američki predsjednik je bio George Bush stariji, koji bio angažiran u zaustavljanju Sadama Husseina u invaziji na Irak.

Krajnji cilj je bio očuvati naftne izvore u Kuvajtu. Nije se libio koristiti veliku vojnu silu. Zajedno sa saveznicima iz zapadnog i arapskog svijeta. Bila je to brza i nadmoćna pobjeda.

Zapovjednik Združenog stožera oružanih snaga bio je general Colin Powell. U tom se ratu koristila “Powelova doktrina”. To znači udariti na neprijatelja svom snagom u kratkom vremenu. Doktrina “sve ili ništa”. Nije volio ograničene vojne akcije.

U Evropi smo već vidjeli dva rata. Kratki u Sloveniji, a duži i mnogo krvaviji u Hrvatskoj. Onda je Bosna i Hercegovina došla na red. I Slobodan Milošević je išao na “sve ili ništa”. Amerika je diplomatski bila aktivna, ali ne i vojno. Vodeći oponent američkog vojnog odgovora na srpske zločine bio je general Colin L. Powell. Prvi Afroamerikanac na čelu Združenog stožera.

“Raspravljujići o upotrebi snaga Sjedinjenih Američkih Država u regionalnim sukobima, zapovjednik  Zajedničkog stožera oružanih snaga dovodi u pitanje čak i vrlo ograničene oblike vojne intervencije radi zaštite Muslimana u Bosni i Hercegovini ili pokušaja zaustavljanja borbi”, piše New York Times 28. septembra 1992. godine.

Kritike ograničenoj vojnoj intervenciji

“Administracija predsjednika Busha starijeg je 1992.godine mnogo raspravljala o mogućnosti uporabe sile u Bosni i Hercegovini. Pentagon je u to vrijeme, navodno, imao doktrinu ‘sve ili ništa’ za korištenje sile koja je irelevantna za svijet u kojem su nasilni nacionalizam i etnički sukobi zamijenili neprijateljstva supersila. Balkan je bio najteži slučaj”, navodi NYT.

Objašnjavajući primjenu njegove doktrine na Balkanu, koji je postao najhitniji i najteži test zbog sve većih dokaza o zločinima, general Powell je kritizirao zagovornike ograničene vojne intervencije radi zaštite građana Bosne i Hercegovine.

General je doveo u pitanje nametanje zone zabranjene za letenje, poput onih koje su Sjedinjene Američke Države nametnule u Iraku, gdje je Pentagon vidio manji rizik. Sjedinjene Američke Države i njihovi saveznici su raspravljali o postavljanju takve i u Bosni i Hercegovini.

General Powell također je ljutito odbacio sugestije bivše britanske premijerke Margaret Thatcher i drugih da zapadne zemlje poduzmu ograničene zračne napade kako bi odvratili Srbe od granatiranja Sarajeva i nastavka napada.

Colin Powell je tada rekao: ”Kada mi se spomenu ograničeni napadi, to znači da vas nije briga hoćete li postići rezultat ili ne. Kada mi kažu kiruško [precizno] bombardiranje, ja odmah tražim bunker da se sklonim.”

Debata o korištenju sile u Bosni, unutar Bushove administracije, iako vođena izvan očiju javnosti, imala je velikog utjecaja na američku diplomaciju prema Balkanu. Kada je administracija upućivala diplomatski protest Srbima tražeći od njih da prestanu ometati humanitarne letove sa svojim borbenim avionima, vojni i civilni dužnosnici u Pentagonu su ublažavali jezik kako bi se otklonila bilo kakva prijetnja o poduzimanju vojne akcije.

Napad na Irak i lažne informacije

Dokumentacija iz Pentagona potvrđuje da je general Powell bio prvi koji je sugerirao da se tako prosvjeduje protiv srpskih akcija, smatrajući da je State Department prebrzo zaprijetio silom Srbima. S druge strane, dosta ljudi smatra da Pentagon previše oklijeva da razvije vojne opcije. Iako je filozofija generala Powella bila naširoko rasprostraljena među višim časnicima, koji su se pozivali na vijetnamsku noćnu moru, on je bio njen najveći promoter.

Powell je govorio da se ne može koristiti velika sila u svakoj situaciji i da sve mora početi s jasnim razumjevanjem političkih ciljeva koji se žele postići. To mu se obilo o glavu desetak godina kasnije kada je, kao državni tajnik, u svom govoru u Ujedinjenim narodima, uvjeravao svijet da Sadam Husein ima oružje za masovno uništavanje. Amerikanci su ubrzo napali Irak, a sve optužbe o takvom oružju pokazale su se kao velika laž. Powell je kasnije tvrdio da mu je CIA podmetnula lažne informacije.

“Jednom kada je politički cilj jasan” – govorio je general Powell 1992.godine – “sljedeći korak je odrediti odgovarajući vojni značaj, bez obzira je li cilj pobijediti ili postići nešto drugo.” Powell se, zapravo, pozivao na vojne akcije u Panami i u Perzijskom zaljevu, gdje je bila korištena velika vojna sila kako bi se postigla brza pobjeda uz što manje američkih gubitaka.

Les Aspin, demokratski kongresmen je rekao:”Ako kažemo sve ili ništa te nakon toga odustanemo od korištenja vojne sile na Balkanu, to će poslati signal drugima da nema kazni za etničko čišćenje. Mi ne odvraćamo nikoga. Srpske snage u Bosni su bile optužene za široko etničko čišćenje – ubijajući ili protjerujući pripadnike drugih etničkih grupa”.

Richard Schifter, koji je bio zadužen za ljudska prava u Reaganovoj administraciji te na početku u Bushovoj administraciji, tada je napisao da je “američka vojska bila pod utjecajem vijetnamskog sindroma što je paraliziralo odgovor na srpske zločine počinjene u Bosni i Hercegovini: ”Kako bi natjerali Srbe na ozbiljne pregovore, mi i naši saveznici moramo biti spremni na korištenje sile poput uspostave zone zabranjene letenja ili zračne napade protiv vojnih ciljeva”.

Prijetnja silom srpskim avionima

Sve se ovo događa u ranu jesen 1992. godine dok je u Bijeloj kući predsjednik George Bush stariji. Na izborima u studenom te godine Bill Clinton je izabran za američkog predsjednika, a vlast je preuzeo 20. siječnja 1993. godine.

General Powell je znao ljutito govoriti o tome “kako su civilni dužnosnici znali donositi nagle i brze odluke kojima su američke vojnike stavljali u opasnost”. Pri tome je mislio na Vijetnam i Lebanon.

U tadašnjoj debati o eventualnom korištenju vojnih snaga na Balkanu, najhitnije pitanje je bilo uvođenje zone zabranjene za letenje. Sjedinjene Države i saveznici bili su spremni koristiti silu kako bi se omogućila dostava humanitarne pomoći. Ali, prijetnja silom srpskim borbenim avionima je značila nešto drugo. Bijela kuća i State Department su podržavali koncept zone zabranjene za letenje, ali Pentagon je bio jako obazriv, plašeći se da bi to mogao biti prvi korak ka dubljem uvlačenju Amerike u sukob koji bi mogao dovesti do srpske osvete protiv humaniranih akcija Ujedinjenih naroda.

U jednom je interviewu general Powell, upitan o potrebi da se Srbima zaprijeti silom zbog korištenja borbenih aviona, rekao da srpske akcije rijetko dovode u opasnost humanitarne letove. Za razliku od njega, State department je tvdio da to srpski avioni, koji prate humanitarne letove “predstavljaju ozbiljnu prijetnju po sigurnost letova Ujedinjenih naroda“. (glasnogovornik Richard Boucher).

Powell je umanjivao značaj zaustavljanja srpskih borbenih napada iz zraka. Odbacivao je i sugestije o ograničenim bombardiranjima srpskog topništva i drugih vojnih ciljeva: ”Ne znam kako bi ograničeno bombardiranje moglo zaustaviti Srbe od onoga što čine“.

Teško uništiti kompletno srpsko topništvo

Svoj je stav obrazlagao riječima da bi bilo teško locirati ili uništiti kompletno srpsko topništvo. Takva bi intervencija značila da Sjedinjene Države, po njegovom mišljenju, zauzimaju jednu stranu u sukobu te da bi se zaražene strane mogle svetiti na humanitarnim naporima Ujedinjenih naroda.

Također je izražavao zabrinutost da bi ograničena vojna akcija bila uvod u veći američki angažman na Balkanu.

Vojnoj doktrini generala Powella najotvorenije se protivila Madeleine Albright, negdašnja američka veleposlanica u Ujedinjenim narodina, u prvom mandatu predsjednika Clintona, a u drugom mandatu – državna tajnica.

Ona je znala polemizirati s Colinom Powellom, koji je nakon nje postao državni tajnik. Ovoga puta u administraciji George Busha, mlađeg. Jednom je prilikom o tome kako je gospodin Powell napisao memoare. “Problem s knjigama je to što prođe dosta vremena prije nego se objave. Ironično je to da je, u vrijeme kada je njegova knjiga objavljena (1995. godine), korištenje ograničene vojne sile u Bosni dalo rezultate.”

Clintonova administracija je izvela zračne napade na srpske snage u BiH, Srbiji i na Kosovu. Razmjestili su na desetke tisuća američkih vojnika u sklopu mirovnih snaga. I dan danas su na Kosovu, ali u mnogo manjem broju.

Izvor: Al Jazeera

Povezane

Bivši američki predsjednik će se vratiti u New York i ostati na antibioticima, rekao je dr. Alpesh Amin, koji je nadzirao njegovu njegu u bolnici.

Published On 17 Oct 2021
Više iz rubrike Svijet
POPULARNO