Mediji: Na pomolu nova kriza između Amerike i Irana

Poduzimajući korake kojima kao da se ruga Washingtonu, Teheran je povećao nuklearne aktivnosti, navodi ‘The Economist’.

Iranski demonstranti pale američku zastavu u centru Teherana (EPA)

Britanski sedmičnjak The Economist navodi da razgovori između Sjedinjenih Američkih Država i Irana o oživljavanju nuklearnog sporazuma, koji su dvije strane postigle 2015. godine, a Washington se povukao iz njega tri godine kasnije, ne idu najbolje, što otvara put za teške alternative i prijeti izbijanjem nove krize između dvije zemlje.

The Economist navodi da je Iran zakomplicirao zadatak predsjednika SAD-a Joea Bidena da se vrati sporazumu, jer je odbio razgovarati direktno s američkim zvaničnicima u šest rundi pregovora u Beču, koji su okončani u junu prošle godine.

Umjesto toga, pregovori su se odvijali preko evropskih, ruskih i kineskih posrednika.

Više od 120 kilograma 20 posto obogaćenog uranija

Teheran je, također, usporio tempo pregovora od tada, pozivajući se na predsjedničke izbore, koji su na vlast doveli predsjednika “tvrde linije” Ebrahima Raisija i potrebu da se imenuju ministri i novi pregovarački tim.

Iran je najavio da bi se nuklearni pregovori mogli nastaviti tek u novembru.

Poduzimajući korake kojima kao da se ruga Washingtonu, dodaje časopis, Teheran je povećao nuklearne aktivnosti.

Devetog oktobra je saopćio da je proizveo više od 120 kilograma 20 posto obogaćenog uranija, što je znatno više od 84 kilograma koja su prošlog mjeseca prijavili inspektori Ujedinjenih naroda, a sve je bliže cifri od 170 kilograma potrebnih za izradu nuklearne bombe nakon daljeg obogaćivanja.

Ovom ubrzanju obogaćivanja pomoglo je iransko uvođenje u upotrebu naprednijih centrifuga za pročišćavanje fisijskog materijala.

Postoje i drugi zabrinjavajući događaji, dodaje The Economist, između ostalog pretvaranje obogaćenog plina uranij heksafluorida u metal uranij, koji se uglavnom koristi u proizvodnji nuklearnih bombi, kao i to da iranske vlasti ometaju inspekcije koje provodi Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA).

U kontekstu politike ‘maksimalnog pritiska’

Prema britanskom časopisu, “vrijeme proboja”, odnosno vrijeme koje bi Iranu trebalo da napravi jednu bombu od visokoobogaćenog uranija, smanjilo se na otprilike mjesec dana, procjenjuje David Albright sa Instituta za nauku i međunarodnu sigurnost u Washingtonu, DC.

Američki zvaničnici procjenjuju to vrijeme na “nekoliko mjeseci”, što je u oba slučaja mnogo kraće od godine ili više u kojima je svijet uživao kada je nuklearni sporazum, poznat kao Zajednički sveobuhvatni akcioni plan (JCPOA), stupio na snagu (za postavljanje nuklearne bojeve glave na projektil možda će trebati još dvije godine).

Britanski časopis naglašava da se kriza koja je na pomolu između Washingtona i Teherana mogla predvidjeti od prvog dana kada se bivši predsjednik Donald Trump povukao iz sporazuma, nazivajući ga “najgorim dogovorom ikad”.

Sporazum je ograničio iranske nuklearne aktivnosti u zamjenu za ukidanje mnogih, ali ne svih, međunarodnih ekonomskih sankcija.

Nakon toga je uslijedila salva sankcija Trumpove administracije, u kontekstu politike “maksimalnog pritiska”, koja se pokazala neuspješnom.

 Administracija zadržala većinu sankcija

Takva politika nije uspjela natjerati Iran da prihvati strože uslove, da zaustavi razvoj svojih balističkih raketa i prekine pružati podršku lojalnim milicijama u regiji.

The Economist zaključuje da je Biden počeo kampanju protiv Irana obećanjem da će obnoviti sporazum, ali je njegova administracija zadržala većinu sankcija koje je uveo njegov prethodnik Trump u nadi da će očuvati sposobnosti i pregovaračku moć Washingtona.

Međutim, uz ubrzavanje iranskog nuklearnog programa, Teheran postaje taj koji provodi politiku ”maksimalnog pritiska”, a ne SAD, tvrdi Mark Fitzpatrick sa Međunarodnog instituta za strateške studije u Londonu.

Izvor: Agencije

Povezane

Više iz rubrike Svijet
POPULARNO