NI: Vodi li sukob između Irana i Azerbejdžana regionalnom požaru?

Autor članka koji je objavio ‘National Interest’ kaže kako ne iznenađuje to što je imenovanje iranskog predsjednika Ebrahima Raisija pogoršalo odnose između dvije geopolitičke grupe.

Vojna vježba iranskih snaga velikih razmjera u Semnanu, sjeverni Iran (Reuters)

Članak koji je objavio američki portal National Interest poziva Sjedinjene Američke Države da podrže tursko-azerbejdžansku osovinu kao protutežu Iranu i Rusiji na južnom Kavkazu i širem Bliskom istoku.

Autor članka Taras Kozio, profesor na Odsjeku za političke nauke na Nacionalnom univerzitetu Kijevo-Mohyla akademije u Ukrajini, rekao je da Iran zaoštrava vojnu retoriku protiv Azerbejdžana i izvodi najveće vojne manevre u posljednja tri desetljeća na svojim granicama s Azerbejdžanom.

S druge strane, Azerbejdžan mobilizira patriotski duh, koji je porastao nakon nedavne pobjede protiv Armenije, kako bi se suprotstavio Iranu.

Vojni pritisak Pakistana

Kozio je objasnio da bi vojni sukob između Irana i Azerbejdžana doveo do regionalnog požara, s obzirom na to da je Turska upravo postigla sigurnosni sporazum s Azerbejdžanom potpisivanjem Deklaracije u Šuši u junu.

Pakistan će, također, kao saveznik Turske i Azerbejdžana, zasigurno povećati vojni pritisak na istočnu granicu Irana.

U međuvremenu, Armenija, koja nije bila spremna prihvatiti poraz, mogla bi doći u iskušenje da iskoristi zaokupljenost azerbejdžansko-iranskim ratom kako bi povratila ono što nacionalisti nazivaju “istočna Armenija”, a to bi dovelo do još jednog rata oko Nagorno-Karabaha.

Rusija i Armenija

Kozio je dodao da bi izbijanje regionalnog požara bilo štetno za rusku sigurnosnu politiku na južnom Kavkazu, jer bi ugrozilo rusku “mirovnu” operaciju u Nagorno-Karabahu.

Napominje da se Kremlj neće moći pretvarati da je neutralan ako u sukobu budu učestvovali njegovi regionalni saveznici Iran i Armenija.

Autor je istakao da nije slučajnost što su se regionalne tenzije i rizik od izbijanja azerbejdžansko-iranskog rata pojavili nakon što je novi iranski predsjednik Ebrahim Raisi naslijedio čvrsto uspostavljeni regionalni geopolitički poredak koji se protivi Iranu.

Navodi da je dio ove čvrsto uspostavljene antiiranske geopolitičke konfiguracije prozapadna vojna i sigurnosna grupa koju čine Turska, Azerbejdžan i Pakistan.

Tri zemlje su 27. jula potpisale Deklaraciju u Bakuu, što je strateško partnerstvo koje je stvorilo novi format za političku i vojnu saradnju između strana potpisnica.

Pakistan i Indija

Kozio ističe i to da je Deklaracija iz Bakua potvrdila podršku povratku okupiranih teritorija Azerbejdžanu te izrazila solidarnost sa stavom Pakistana o spornim regijama Jammu i Kašmir s Indijom.

Početkom septembra su Turska, Azerbejdžan i Pakistan održali zajedničku vojnu vježbu u Bakuu, koju su azerbejdžanski vojni čelnici iskoristili da zahvalile savezniku na podršci tokom rata u Nagorno-Karabahu 2020. godine.

Izrael, koji ima sigurnosno partnerstvo s Azerbejdžanom od početka 21. vijeka, također pripada ovoj geopolitičkoj grupi, kazao je Kozio.

Pojašnjava da u sklopu ovog natjecanja postoji još jedna geopolitička grupa, koju čine Rusija, Armenija i Iran, te kako je Armenija podržala Indiju u njenom teritorijalnom sporu s Pakistanom.

Najveća iranska vojna vježba

Kozio je rekao kako ne iznenađuje to što je imenovanje iranskog predsjednika Raisija pogoršalo odnose između dvije geopolitičke grupe te da je zveckanje oružjem počelo odmah nakon što je on preuzeo dužnost.

Iran je izveo svoje najveće vojne manevre u posljednjih 30 godina na azerbejdžanskoj granici.

Glasnogovornik iranskog Ministarstva vanjskih poslova Saeed Khatibzadeh rekao je da Iran ”neće tolerirati prisustvo cionističkog entiteta u blizini svojih granica te će poduzeti mjere sigurnosti koje smatra potrebnim”.

Pet ključnih faktora

Kozio je naveo pet faktora koji utječu na pogoršanje iranskih odnosa s Azerbejdžanom.

Prvi faktor je sigurnosno partnerstvo Azerbejdžana s Izraelom.

Iako je sigurnosno partnerstvo šiitskog Azerbejdžana s Izraelom neobično i jedinstveno, kaže autor, Baku je, pak, pokazao da saradnja šiitskog Irana s kršćanskom Armenijom, ”koja je okupirala azerbejdžansku teritoriju, također protivrječi solidarnosti islamskog svijeta”.

Drugi faktor je nespremnost Irana da prihvati sekularnu šiitsku državu (Azerbejdžan), za koju smatra da pripada tradicionalnoj sferi utjecaja Perzije.

Savremeni i sekularni Azerbejdžan također pruža podršku iranskoj opoziciji, pokazujući joj alternativni put kojim će njihova zemlja krenuti.

Dakle, primjer nezadovoljnih Iranaca u Azerbejdžanu podsjeća na ulogu koju demokratska Ukrajina igra za rusku opoziciju režimu predsjednika Vladimira Putina.

Treći faktor je iranski strah od otcjepljenja azerbejdžanske manjine unutar države, koja predstavlja više od četvrtine njenog stanovništva.

Utjecaj Turske u Azerbejdžanu

Ova manjina je podržala Baku u ratu za Nagorno-Karabah 2020. godine, što je stav koji je u bio u potpunoj suprotnosti s podrškom Teherana Armeniji.

Četvrti faktor je sve veći utjecaj Turske u Azerbejdžanu.

U posljednja tri desetljeća došlo je do intenzivnog razvoja azerbejdžanske ekonomije i energetske infrastrukture, što je ovu državu učinilo dominantnom među tri južnokavkaske države, a takav razvoj dešavanja se ne sviđa Iranu.

Peti faktor je iranska frustracija ishodom rata 2020. godine, koji je, nakon povratka okupiranih teritorija Azerbejdžanu, smanjio iransko-armensku granicu na manje od 50 kilometara.

To je Azerbejdžanu pružilo mogućnost da na vrlo efikasan način guši iransku opskrbu cestovnim putem za separatističku armensku manjinu u Nagorno-Karabahu.

Izvor: Agencije

Povezane

Više iz rubrike Svijet
POPULARNO