Hoće li svemir postati sljedeća ratna zona?

Chris Impey u američkom listu ‘The Hill’ predviđa budućnost međunarodnih sukoba u svemiru u nedostatku pravila koja reguliraju ponašanje država u ovoj oblasti.

Napori država da prošire svoje aktivnosti u svemiru mogli dovesti do ponavljanja historije zapadne kolonizacije i prisvajanja bogatstva u novoj areni izvan Zemlje (Arhiva)

Prije četiri godine, Kina je raketom uništila jedan od svojih meteoroloških satelita, ostavljajući desetine hiljada ogromnih gelera koji plutaju svemirom dovoljno brzo da unište još jedan satelit ili da predstavljaju prijetnju Međunarodnoj svemirskoj stanici.

Tokom protekle dvije godine, Indija se pridružila listi zemalja sposobnih za vođenje rata u svemiru uništivši jedan od svojih satelita. Rusija je također provela protivsatelitsko raketno testiranje, a Sjedinjene Američke Države (SAD) su aktivirale dva komandna centra koji pripadaju “Svemirskim snagama”, vojnom ogranku američke vojske uspostavljenom za izvođenje vojnih operacija u svemiru.

Nagovještava li ovakva eskalacija vojnih aktivnosti međunarodni svemirski rat? Ovim pitanjem američki istraživač i akademski radnik Chris Impey počinje svoj članak u američkim novinama The Hill, predviđajući budućnost međunarodnih sukoba u svemiru u nedostatku pravila koja reguliraju ponašanje država u ovoj oblasti.

Impey, koji radi kao profesor astronomije na Univerzitetu u Arizoni, rekao je da mnoge zemlje sada provode testove za razvoj svojih projekata svemirske tehnologije. Iako svijet u svojoj povijesti nije svjedočio oružanom vojnom sukobu u svemiru, svemir je sada postao sljedeće bojno polje.

Charles Richard, zamjenik komandanta Američke strateške komande, upozorio je 2017. godine da bi se SAD trebao pripremiti za borbu i pobjedu u ratovima na svim područjima, uključujući i svemir. ”Iako Amerika ne ratuje u svemiru, nismo ni u miru tamo”, istakao je.

Problemi

U članku je istaknuto da je Defence One, web stranica specijalizirana za nacionalnu sigurnost SAD-a, prošlog mjeseca objavila izvještaj koji ističe brojne probleme, uključujući nepostojanje međunarodnih pravila koja se odnose na ponašanje u svemiru, brzi rast kineskog vojnog svemirskog programa, problem svemirskog otpada, te svemirski ogranak koji bi trebao biti uspostavljen za američku Nacionalnu gardu.

Također se skreće pažnja na potencijalne sukobe među državama oko vlasništva nad lokacijama na Mjesecu i načinima na koje se sateliti mogu koristiti za uočavanje hipersoničnih projektila.

Impey je istakao da je međunarodno svemirsko pravo koje je trenutno na snazi zasnovano na Ugovoru Ujedinjenih naroda (UN) o svemiru iz 1967. godine. Ratificiralo ga je 99 zemalja, a potpisalo još 27 drugih, a propisuje da je svemir “domena cjelokupnog čovječanstva” i da su sve zemlje slobodne da ”koriste” i ”istražuju” svemir, pod uslovom da se to radi na način koji je od koristi cijelom čovječanstvu. Međutim, mnoge odredbe tog ugovora su sveobuhvatne, neodređene i nisu jasno definirane.

Ugovor zabranjuje oružje za masovno uništenje u svemiru, ali ne govori ništa o konvencionalnom oružju. Ugovor je još uvijek sporan jer ga nijedna od velikih svemirskih sila nije potpisala.

Militarizacija svemira

Impey je naglasio da Kina, svemirska sila u usponu, ima ambiciozne planove za uspostavljanje svemirske stanice i baze na Mjesecu i Marsu. Za razliku od SAD-a, koji ima civilnu svemirsku agenciju, NASA-u, čiji su planovi podložni ispitivanju, kineski svemirski program usko je povezan s kineskom vojskom i njegove aktivnosti se drže u tajnosti.

U nedavnom izvještaju koji je izdao Ured direktora američke obavještajne službe navedeno je da Kina radi na nizu mogućnosti za naoružavanje u svemiru, te planira sustići ili premašiti američke svemirske sposobnosti kako bi ostvarila dominaciju te vojne i ekonomske prednosti koje je Washington stekao zahvaljujući vodstvu u svemiru.

Uprkos svemu navedenom, autor kaže da izbijanje vojnog sukoba u svemiru možda nije neminovnost, jer se nalazimo u svijetu koji ovisi o nesmetanom funkcioniranju hiljada satelita koji kruže iznad naših glava. Bez njih ne bi postojao brz protok podataka i o njima ovise GPS podaci o položaju. Prekid njegovog rada značio bi zaustavljanje ekonomskih aktivnosti koje generiraju milijarde dolara.

Prema tome, interesi velikih sila zahtijevaju da se izbjegne razarajući rat iscrpljivanja u svemiru. Međutim, kalkulacije oko sukoba mogle bi utjecati na  privatni sektor koji je počeo djelovati na području svemirskog turizma.

Hoće li privatni sektor utjecati na odnos snaga?

Impey skreće pažnju na ulogu privatnih svemirskih kompanija u promjeni odnosa snaga, koje su počele stvarati novi ekonomski model i ulagati u svemirska putovanja. Njihovi projekti se oslanjanju na turizam i rekreaciju, a kasnije bi se aktivnosti ovih kompanija mogle razviti i u pravcu eksploatacije resursa na planetama sličnim Zemlji, poput izvođenja rudarskih aktivnosti.

U članku se napominje da postoji više od 20 kompanija koje imaju ambiciozne planove za ulaganje u svemir, među kojima prednjače američke kompanije “SpaceX” i “Blue Origins”. Posmatrači predviđaju da će se vrijednost privatne svemirske industrije utrostručiti i doseći 1,4 biliona dolara do kraja ove decenije.

Impey na kraju članka zaključuje da bi napori država da prošire svoje aktivnosti u svemiru mogli dovesti do ponavljanja historije zapadne kolonizacije i prisvajanja bogatstva u novoj areni izvan Zemlje. U nedostatku zakona i propisa koji reguliraju rad u svemiru, kompanije koje posluju u ovoj oblasti neće se suočiti sa značajnijim etičkim ograničenjima u svom ponašanju.

Izvor: Agencije

Povezane

Više iz rubrike Svijet
POPULARNO