Joe Biden i pitanje vanjske politike SAD-a

Istaknuti američki pisac naznačio je tri stvari koje bi, prema njegovim riječima, mogle pomoći Sjedinjenim Američkim Državama da vrate svoju vodeću ulogu u postavljanju temelja demokratije, jačanju slobodnih društva i odbrani ljudskih prava, pod uvjetom da sve to bude promišljeno i u razumnim granicama, navodi se u članku u časopisu National Interest.

Robert D. Kaplan, koji je napisao 19 knjiga o umijeću politike i diplomatije, na početku govora skreće pažnju na to da je u posljednje četiri godine došlo do smanjenja utjecaja američke politike u velikom broju globalnih kriza.

Razlog za to je uglavnom nedostatak kompetencija, a očituje se u neuspjehu da se prava osoba postavi na pravo mjesto.

Beskorisna politika zabijanja glave u pijesak

Smatra da će ispravljanje ovog nedostatka riješiti veliku štetu koja je nanesena američkoj diplomatiji tokom godina vladavine odlazećeg predsjednika Donalda Trumpa.

S tim u vezi, dodao je da se ta kompetencija često gubila među onima koji su tokom tih godina obnašali rukovodeće položaje, što je bilo frustrirajuće za one sa stvarnim kompetencijama.

Pozvao je novoizabranog predsjednika Joea Bidena da ne potcjenjuje dinamički utjecaj samog osiguravanja kompetetntnog vodstva u diplomatskim korpusima, među državnim službenicima i u Pentagonu.

Što se tiče drugog pitanja, autor ga je označio kao nedostatak efikasne strategije upravljanja krizama u Trumpovoj eri, uzimajući u obzir da je način na koji je odlazeći predsjednik rješavao krizu COVID-19 najočitiji primjer lošeg upravljanja krizama.

Upozorio je da je “nojevska” politika i zabijanje glave u pijesak beskorisna te da treba usmjeravati resurse i fokusirati napore na postizanje dinamičnog rezultata.

U skladu s tim, autor naglašava da predsjednik Biden mora odabrati tim za nacionalnu sigurnost koji može usklađeno djelovati i nositi se s krizama bez iluzija.

Svako mjesto na svijetu je sada važno

Također, mora biti spreman da se nosi s velikim brojem kriza širom ovog našeg “poluanarhičnog svijeta” u kojem živimo, a koji je pogođen virusom korona i njegovim ekonomskim posljedicama, kako je rekao.

Kaplan je kao treću stvar naveo održivu viziju, što znači aktivno sudjelovanje u svemu što se događa širom svijeta, istovremeno nastojeći izbjeći bilo kakvo vojno raspoređivanje širokih razmjera.

Ovdje je naglasio da izolacionizam i zatvaranje u sebe nisu primjereni za svijet koji je međusobno povezan i isprepleten više nego ikad ranije u historiji.

Prema autoru, svako mjesto na ovom svijetu je sada važno, jer bi svaki incident u Africi mogao utjecati na američko-kineske odnose.

Cilj bi trebao biti diplomatsko angažiranje svugdje, a da se nigdje ne zaglibi.

Istakao je da održiva politička vizija ne mora nužno značiti egzistencijalni ideološki sukob usmjeren na promjenu režima u Rusiji i Kini, već je potrebno raditi na postizanju dogovora koji dovode do relaksacije odnosa s ove dvije zemlje.

Oporavak od vladavine Donalda Trumpa

“Politička održivost znači i postavljanje određene granice onome što tražimo od drugih. Američki narod nije nikoga ovlastio da mijenja bilo koji režim bilo gdje u svijetu” dodao je.

Kaplan zaključuje da je oporavak od četiri godine Trumpove vladavine moguć, pod uvjetom da se Amerika vrati profesionalnoj birokratiji i obuzda svoje ambicije bez upadanja u neoizolacionizam.

Realistički internacionalizam trenutno je predloženi sistem, zbog čega su potrebne ove tri stvari kako bi se vratila vodeća uloga SAD-a, a to su: kompetentni ljudi dorasli zadacima koji su im povjereni, ispravan način bavljenja krizama i realna politička održivost.