Kako se izboriti s ‘infodemijom’ u vrijeme pandemije?

Poruka uredništva: Ovaj serijal tekstova je kreiran u partnerstvu sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom.

Glasine, lažne vijesti i teorije zavjere se brže i lakše šire od korona virusa, što primorava stručnjake iz zdravstva da se bore ne samo s pandemijom, već i s epidemijom dezinformacija “bez presedana”.

“Štetni zdravstveni savjeti i rješenja se jako brzo množe. Laži ispunjavaju eter. Lude teorije zavjere inficiraju internet, mržnja postaje viralna, stigmatiziraju i kažnjavaju se ljudi i grupacije. Svijet se mora ujediniti i protiv ove bolesti također”, kazao je generalni sekretar Ujedinjenih naroda Antonio Guterres u aprilu.

Opasne posljedice takvih laži se brzo otkrivaju. Nakon incidenata gdje su ljudi koristili lažno označene “čudesne lijekove” – poput ispijanja metanola ili sredstava za čišćenje – blizu 800 osoba je preminulo širom svijeta, a više od 6.000 ih je primljeno u bolnice samo za tri mjeseca ove godine, pokazuje studija američkog Žurnala tropske medicine i higijene.

Dezinformacija i nepovjerenje

U međuvremenu se društvene posljedice glasina protežu i mimo ljudskog zdravlja. Od početka pandemije antiazijski rasizam je izbio na ulicama Australije, Indije, SAD-a i Velike Britanije. Više od 1.100 izvještaja je sakupio Azijski savjet o pacifičkoj politici i planiranju, dok je udruženje Kinezi za pozitivnu akciju objavilo podatke o incidentima gdje je mržnja usmjeravana prema Amerikancima azijskog porijekla.

“Dezinformacija je jako opasna, i to je popratni fenomen svake epidemije”, navela je Sylvie Briand, direktorica Odjela za globalnu spremnost za zarazne nesreće pri WHO-u.

Ističe razliku između pogrešnih informacija – koje se dijele u neznanju iako su netačne – i dezinformacije, koja se namjerno širi zbog određene agende. Množenje netačnih informacija tokom zdravstvenih vanrednih situacija nije novo. No, korištenje današnjih socijalnih mreža, povezanost ljudi širom svijeta i globalnost pandemije – za koju biomedicinsko rješenje još nije nađeno – ubrzali su širenje dezinformacija i direktno promijenili ljudsko pronašanje.

“Ljudi prave izbore uz pomoć brojnih faktora. Ključna su tri elementa: znanje, njihova motivacija i vanjske prilike”, objašnjava Elena Altieri, tehnička zvaničnica na čelu incijative za uvid i nauku o ponašanju u WHO-u.

“A kako se formiraju znanje i vještine? Uglavnom preko informacija, pa zato ‘infodemija’ napada glavni izvor informiranja ljud,i na osnovu čega oni donose odluke i nose s aktuelnom situacijom”, istakla je i dodala kako se zato ljudi suočavaju sa sve većim nivoima pritiska i nesigurnosti.

Tražiti izvore od povjerenja

Agencije poput WHO-a se moraju boriti s daljim izazovima: nepoznanice novog virusa primorale su zdravstvene eksperte da povećaju i prilagode poznate činjenice, samim tim i preporuke, svaki put kada se ustanovilo nešto novo. To je dovelo do stvaranja osjećaja nepovjerenja, objašnjava Briand.

“Sve tehničke agencije su patile zbog ovoga, jer je brzina informacija jako velika i treba vremena da se potvrde naučno informacije, a to je neprihvatljivo mnogima, naročito kada strahuju za svoje zdravlje”, istakla je ona.

Kada ljudi smatraju kako je opasnost od bolesti niska, onda se manje povinuju preporučenim mjerama sigurnosti, naročito kada zdravstvene preporuke traže veću promjenu ponašanja i navika, kao što je držanje distance i maska na licu.

Briand navodi kako je važno, da bi se ovaj stav promijenio, ne samo slati pravu informaciju, već koristiti i prave kanale.

“Informacija se mora kreirati posebno za svaku publiku i slati provjerenim izvorima, koji nisu svugdje isti; ako ljudi vjeruju određenim ekspertima, onda oni trebaju govoriti o njoj”, dodaje ona.

Smanjenje razlike između nauke i politike je, također, ključno u borbi protiv “infodemije”. Naučno znanje treba biti prevedeno u korisne informacije, kako bi se jačao proces donošenja odluka.

“Ljudi su meta mnogih unutrašnjih i vanjskih predrasuda i utjecaja i to moramo shvatiti kao realnost kada pokušavamo plasirati informaciju. Izazov je stvoriti pristup naučnim dokazima onima kojima su ti podaci razumljivi kako bi ih prenijeli stanovništvu”, rekla je Altieri.

Nauka ispred menadžmenta

Širenje pogrešnih informacija je daleko brže u vakuumu, pa su zdravstveni stručnjaci morali brzo djelovati kako bi ispunili taj prostor. Tako je WHO uspostavio saradnju s društvenim mrežama, poput Facebooka i Twittera, te tako razvio novi pristup.

“Stavljamo nauku ispred menadžmenta ‘infodemije’ i pokušavamo bolje razumjeti ne samo taj fenomen i ko ga širi, kako i kada, već i ono što treba uraditi kako bi se spriječilo njegovo širenje, jer djelovanje može promineniti situaciju”, navodi Briand.

No, to nije dovoljno. Ključna komponenta svakog pokušaja vlada da suzbije širenje virusa mora biti u samim građanima.

“Vlasti moraju dati prostor gdje ljudi i zajednice mogu iskazati svoju zabrinutost, a potom im dati informacije u pravom obliku i osnažiti ih jer oni sami mogu naći rješenja”, dodala je.

Izvor: Al Jazeera