UAE kupuje američke dronove dok Kina povećava prodaju

Piše: Alex Gatopoulos

Nedavna odluka Bijele kuće da dozvoli prodaju naprednog oružja Ujedinjenim Arapskim Emiratima naglašava namjernu promjenu u američkoj politici prema UAE-u nakon što je ova država potpisala sporazum o „normalizaciji“ sa Izraelom.

Zašto bi UAE želio američke dronove kad već ima desetke kineskih bespilotnih naoružanih letjelica (UAV) u svom inventaru? I zašto je SAD sada pristao na ove prodaje, prevazilazeći svoju tradicionalnu suzdržanost od prodaje sofisticiranog oružja drugim državama?

Kineski naoružani dronovi su napravili značajne rezultate na bojnim poljima širom Bliskog istoka i sjeverne Afrike. Oni su korišteni da se ubijaju pobunjenici Husi u Jemenu, da se ubijaju borci povezani sa ISIL-om na Sinaju, i na neko vrijeme su pomagali Khalifi Haftaru da dominira bojnim poljem u Libiji. Dok je SAD tradicionalno odbijao svoje najnaprednije sisteme oružja, Kina nema takve stege i nije joj bio problem da izvozi svoje dronove širom Bliskog istoka i Afrike.

Tvornice koje po licenci grade kineske naoružane dronove uspostavljene su u Pakistanu, Saudijskoj Arabiji i Mijanmaru. Kina izvozi toliko dronova da ju je prodaja učinila drugim najvećim izvoznikom oružja na svijetu.

Zašto su kineski dronovi tako popularni i zašto je SAD do sada odbijao prodavati svoje borbene naoružane bespilotne letjelice?

Kina intenzivira proizvodnju

Za samo nekoliko godina, Kina je usjela istražiti, proizvesti i usavršiti svoje naoružane dronove, komplikovane komade vojne opreme, dovoljne da pomogne promijeniti ravnotežu vojne moći u sukobu.

Dva glavna tipa borbenih dronova se izvoze, oba su postigla značajan operacioni uspjeh. Prvi je Cai Hong serija „Rainbow“, koji je napravila Kineska korporacija za avijatičarsku nauku i tehnologiju (CASC), najpopularnija verzija je CH-4 koja je prodata Egiptu, Iraku i Jordanu. Ranije verzije su korištene u Nigeriji gdje se vlada bori protiv Boko Harama na sjeveru države.

Drugi je serija Wing Loong borbenih dronova. Napravila ga je Chengdu Aircraft Industry Group (CAIG), i neko vrijeme je dominirao bojnim poljima u Libiji jer su uspješno njima upravljali iz zračnih baza na istoku države, dajući Haftarovoj libijskoj nacionalnoj armiji (LNA) značajnu prednost nad vladom nacionalnog jednistva (GNA) spremnom za bitku.

Oba ova tipa dronova imaju nekoliko zajedničkih karakteristika. Imaju značajan domet, daleko veći od drugih borbenih dronova kao što je turski Bayraktar TB2, što im daje sposobnost unaprijeđenog napada. Mogu djelovati iz velike visine što ih čini otpornijim od drugih i mogu nositi više bombi i raketa što znači da mogu snažno tući ukoliko je to potrebno. Kineski borbeni dron CH-4 košta 4 miliona dolara, što je četvrtina cijene američkog Reapera MQ-9, koji košta 16 miliona dolara.

Zašto dakle države i dalje traže američko oružje i zašto SAD mijenja svoj tradicionalni stav da ne prodaje napredne sisteme oružja nikome izuzev bliskih saradnika?

Američka suzdržanost

Iako su kineski dronovi ostvarili uspjeh, njihov performans je daleko od savršenog. Bilo je ozbiljnih problema sa njihovom satelitskom komandom i kontrolom. Iako lete na dosta velikoj visini, to nije dovoljno da budu nedodirljivi za vatru s tla, zbog čega je nekoliko borbenih aviona oboreno. Iako su relativno jeftini, i dalje koštaju nekoliko miliona dolara, a nabavka i zamjena traju. To može rezultirati u promjenama na bojnom polju, nauštrb sila koje podržavaju.

Dron MQ-9 Reaper je dokazano dobar u borbi i ima sjajan performans, iako na nebu kojim vlada jedna strana. Dronovima se doslovno može upravljati s drugog kraja svijeta a Reaper je prvi svjetski dron tzv. lovac-ubica, u stanju da nosi veće, teže, precizno vođene bombe kao i rakete.

SAD se suzdržavao da prodaje ove vrhunske borbene dronove strahujući da će ili biti zloupotrijebljeni ili da bi ova tehnologija mogla pasti u ruke rivala, kao što je Kina, koja je optužena za industrijsku špijunažu u nastojanjima da unaprijedi svoje visokotehnološke vojne programe.

Ovo američko oklijevanje da dijeli oružje i tehnologiju svojim regionalnim saveznicima se činilo licemjernim, budući da je SAD provodio obiman program ubijanja nad Pakistanom, bez mnogo skrupula koji bi omeli ovu kampanju.

Kina nema takvih problema u prodaji svoje tehnologije, što je za posljedicu imalo porast njenog utjecaja na Bliskom istoku. Kineskim naoružanim dronovima su potrebni kineski savjetnici da obuče strano osoblje, a narudžbe kineskih bombi i raketa su potrebni jer se u sukobima oni istroše i potrebno ih je zamijeniti. Utoliko je lakše da novi kineski sistemi budu integrisani kod oružanih snaga koje ih već koriste. Upravo je zbog ove vrste utjecaja SAD zabrinut.

Kina je oštroumno postupila tako što je povezala izvoz svoje vojne tehnologije u države koje su sastavni dio inicijative Pojas i put (BRI), ogromnu mrežu luka, autoputeva i željezničkih linija koje služe kao arterije za ogromnu količinu vitalnih resursa koji su Kini potrebni da održi i garantuje svoju industrijsku proizvodnju u bliskoj budućnosti.

Pod vodstvom predsjednika Xi Jinpinga, Kina je i više nego spremna za dugogodišnju saradnju sa svojim partnerima duž BRI-ja. Izvještaj koji je nedavno objavila vanjskopolitička ekspertska organizacija LSE-ja direktno povezuje prodaju kineskih naoružanih dronova državama koje su dio spomenute inicijative kao što je UAE.

SAD jeste dozvolio da izvozna verzija Predatora, koja je nenaoružana, bude izvezena u UAE. Ovo nije zadovoljilo Abu Dhabi koji odavno želi Reapera kao dio svog arsenala. UAE smatra da se bore protiv neprijatelja SAD-a i da bi stoga trebali imati pristup tim naprednim sistemima. Umjesto tog su se okrenuli ka Kini, koja je i bila i više nego spremna pomoći.

Nedavni američki preokret, potpomognut potpisivanjem „sporazuma o normalizaciji“ sa Izraelom ranije ovog mjeeseca, je doveo do tog da su značajni sporazumi o prodaji oružja UAE-u prošli kroz Kongres. Omogućena je prodaja nevidljivih lovaca F-35 i mnogo traženih Reapera, uprkos inicijalnim izraelskima protestima da će time izgubiti svoju kvalitativnu vojnu prednost u regiji.

Iako bi prodaja nevidljivih lovaca F-35 donijela značajno unapređenje njenih sposobnosti, s Reaperom bi to bilo u manjoj mjeri. SAD već traži zamjenu za sistem koji je operativan od 2007. Koristan za ratovanje protiv pobunjenika, SAD se odmiče od operacija protiv pobunjenika koje su većim dijelom definisale njihov vojni stav duže od deset godina, a sada je fokus na industrijskom ratovanju sa rivalima koji su im gotovo dorasli kakav je Kina.

Borbeni dronovi će sada morati biti žilaviji, bolje naoružani, morat će letjeti brže i više, sa mnogo naprednijim slojem autonomije. Morat će početi „misliti za sebe“. Ovo je već moguće kod vrhunskih izvidničkih bespilotnih naoružanih dronova kao što je Global Hawk koji, kada mu se jednom zadaju naredbe, može letjeti svoju misiju bez ljudskog vođstva, ukoliko je to potrebno.

Dronovi će također trebati biti jeftini, umreženi i u stanju da lete u rojevima, tako da nadvladaju neprijatelja i ako nekoliko njih bude srušeno. Na ovakvoj tehnologiji rade SAD i Kina. Ako Kina razvije ove modele, uzimajući u obzir način na koji trenutno posluje, nedugo potom će oni biti prodavani novoj kineskoj mreži saradnika.

Sada kada su UAE-u prodati Reaperi, samo je pitanje vremena kada će oni letjeti u borbenim misijama na nebu iznad Libije i Jemena, u najnovijoj borbi za utjecaj između SAD-a i Kine nad Bliskim istokom i Afrikom.

Izvor: Al Jazeera